Odnosi između snahe i svekrve ili pak zeta i punice, oduvijek u društvu stvaraju najviše rasprava. I dok jedni dijele isti krov, drugi se očima ne mogu vidjeti i obiteljski odnosi su im znatno narušeni. S obzirom da se svake četvrte nedjelje u listopadu obilježava Svjetski dan punica i svekrva, provjerili smo kakve odnose njeguju Zagrepčanke i Zagrepčani.
“Uskoro ću biti svekrva, ali rekla sam sinu budite sami i ne dozvolite da se itko miješa između vas dvoje, tako sam rekla i kćeri. Nadam se da će im biti bolje nego što sam ja prošla”, priznala je Zagrepčanka.
“Sa svojom sad već pokojnom svekrvom sam se slagala bolje nego s rođenom majkom. Bila je moj štit, obrana, osoba od povjerenja, savjetnica i na kraju krajeva druga majka, još bolja nego prava. Nažalost, teška bolest ju prikovala u krevet, ali bila je vječiti optimist i stalno spremna za šalu”, nadovezala se čitateljica.
‘Nijedna životna priča nije ista’
Ipak, nekima nije najugodnije u toj ulozi.
“Ja sam dugo vremena živjela sa svekrvom do njene smrti. Ona je meni pomagala oko svega i ja sam joj zahvalna i dan danas. Jedno vrijeme sam istodobno bila i njena snaha, ali i svekrva dvjema snahama. I sve je bilo dobro dok se pojedinci nisu umiješali i zavadili nas sve međusobno. I sad mojoj jednoj snajki mi nismo dovoljno dobri, dok su njeni savršeni, ali ipak uživaju svi u našoj drugoj kući i nije ih briga za druga dva brata gdje će oni živjeti. Sve u svemu nijedna životna priča nije ista“, požalila se Zagrepčanka.
“Vidimo se tri puta godišnje, a živimo u istoj ulici”, “Nikako, što dalje smo jedna od druge, to bolje, što je manje čujem bolje se osjećam”, pojadale su se čitateljice.
“Zašto se svekrva i snaha ne bi slagale? Pa snaha je isto nečije dijete kao i snaha nečija majka. Moja snaha je žena koju moj sin najviše voli pa zašto je ne bih voljela i ja?”, poručila je Zagrepčanka.
