Povremeno se dogodi da ljudi i kad predosjete da nešto nije u redu s njihovim zdravljem to isprva ignoriraju. Iz razno raznih razloga, iako osjećaju simptome, prave se da je sve u redu dok ih neka situacija ne natjera da se suoče s istinom.
Tako je doktorica Bojana Jedoksić 15 godina sebe uvjeravala da joj ‘nije ništa’, a tek nakon što je osnovala Udruženje pacijenata s bolestima štitnjače “Krila u nama” i počela razgovarati o ideji udruženja, suočila s činjenicama i priznala samoj sebi da ima Hashimoto.
“Nije me godinama plašila dijagnoza ili naziv bolesti, već neki pomiješani osjećaj srama i straha. Srama jer se ne osećam dobro, nemam dovoljno snage, a svi mi kažu: ‘Još si ti mlada, kako to da se brzo umaraš!’ ili ‘Lijepo si se popunila, da nisi opet u drugom stanju?’ ili ‘Opet si umorna, stalno poslije posla spavaš’ ili ‘Kako si zaboravila to napraviti, pozvati ili napisati?’.
Godinama živjela s kroničnom bolešću
Strah, jer i kad stidljivo kažem da je možda sve to od štitnjače, dobijem onaj (ne)čuveni, komentar: ‘Ma, nije to ništa, to je samo štitnjača!’, uz obvezno nonšalantno odmahivanje rukom”, diijeli svoje iskustvo doktorica Bojana za Žena.rs.
Tako je ova doktorica više od jednog desetljeća, uz svakodne životne okolnosti, one dobre i one loše, bolovala od kronične bolesti koju tek odnedavno upoznaje. Kako ističe, najbolje je razumiju oni koji su u istoj situaciji kao i ona sama.
“Moja ranjena štitnjača me stalno iznenadi, svojim karakterom ćudljive, tihe, ratnice koja oprašta. Zanimljivo je to da moja mama nije ni znala da mi je dala najbolju poruku i smjernicu: “Kako da te razumijem kad ja nemam tih problema sa štitnom žlijezdom’?”, priča Bojana koju su majčine riječi potakle na razmišljanje.
‘Nisam se željela suočiti s činjenicama’
“Tačno, tako! Tko će me razumjeti bolje od onih koji osjećaju slične tegobe i prolaze kroz razna fizička i psihička stanja, usamljeni u nedovoljno poznatom”, kaže ova doktorica.
Nadalje, Bojanin se pogled na ovu bolest dodatno promijenio kad je njezinom 13-godišnjem sinu dijagnosticirana ista ta bolest. Kako je kazala, bilo je pokazatelja bolesti i ranije, ali ih je ona ignorirala.
“Zahvaljujući divnoj doktorici, koja je na sistematskom pregledu, uočila promjenu i predložila ultrazvuk radi štitne žlijezde, pokrenula sam se. Izvjesne simptome sam primjetila i znatno ranije kod njega, ali jednostavno ih nisam željela ‘vidjeti'”, kazala je ova liječnica.
Sin je kasnio s razvojem
Nadalje objašnjava kako je njezin sin zaostajao u rastu u odnosu na vršnjake, nije bilo znakova puberteta, imao je podljeve i potkoljenicama, slabije ocjene te mu je bio vidno otečen vrat.
“Na svu sreću da je i tada otkivena bolest, ali i cista na jednom djelu žlijezde, koja se prati. Moglo je se dogoditi da se ne otkrije još dugo vremena ili tek u kasnijim godinama nakon nekih komplikacija.
Zahvalila sam se doktorici koja je primetila problem, a ona mi je rekla da je i njenom sinu s 15 godina dijagnostificirana hipertireoza (bolest štitnjače, koja proizvodi više hormona). Na žalost, i ona je primećivala promjene kod svog dečaka, ali je opravdavala to obavezama u školi, stresom za upis u srednju školu, pubertetom. Tako je intuitivno sumnjala na štitnu žlijezdu kod mog djeteta. Sada na svakom djetetu, a posebno kod dječaka, obraća dodatnu pažnju na štitnjaču”, kaže Bojana za Žena.rs.
Po ovim znakovima ćete ju prepoznati: Opaka bolest pogađa svakog desetog Hrvata
Komplikacije do kojih može doći
Otkako se se upoznaje sa svojom bolešću, Hashimoto tireoditisom, ova je doktorica naučila da je riječ o nasljednoj bolesti tako da će se pojaviti kod onih s nasljednom predispozicijom kao i da će ju pokrenuti određeni okidači.
“Hashimoto je autoimuna bolest, i kao takva je praćena s još bar dvije autoimune bolesti. Da, ja imam i to. Kroz glavu, kao snop svjetlosti, prošao mi je film mog života do tog trenutka i još brže misao da ne želim da moje dijete pati zbog mog nedovoljnog znanja i neozbiljnog shvaćanja bolesti uz brojne komplikacije”, rekla je doktorica Bojana.
Inače, poremećaji u radu štitnjače mogu dovesti do sljedećih komplikacija – bolesti srca, dijabetesa, oštećenja vida, psihičkih promjene, osteoporoze, artritisa.
Samopregled
Nadalje, svatko može napraviti jednostavnu provjeru svoga vrata palpacijom kako bi eventualno otkrili veće čvorove u štitnjači. Samopregled može pomoći u pronalaženju kvržica ili proširenja, no nakon toga treba napraviti ultrazvuk. Čvorovi u štitnjači su relativno česta pojava.
Iznad pedesete godine života, svaka druga žena ima barem jedan ili više čvorova u štitnjači. Iako su najčešće benigne prirode, otprilike pet posto čvorova zapravo je maligno, odnosno riječ je o karcinomu.
Bolest koju je teško prepoznati, a sve je više ima: Simptomi su jak umor, nevoljkost, suha koža
