Legendarni hrvatski glazbenik o teškim danima: ‘Nismo imali ništa, nismo imali gdje spavati’

Na listi najuspješnijih hrvatskih autora po ukupnoj zaradi za prošlu godinu tradicionalno se našao Zlatan Stipišić Gibonni, pjevač i skladatelj te najnagrađivaniji hrvatski izvođač, koji se u glazbene vode otisnuo još kao 14-godišnjak kada je kao gitarist upao u grupu Prva stanica, a kasnije će se pokazati kao pravi metalac meka srca i glazbeni genijalac.

Gitara do koje je tada došao bila je Stratocaster iz kućne radinosti samoukog majstora i nije mogla svirati dalje od petoga praga, a Gibonni ju je nabavio tako što je štedio novac od rođendana i krišom prodavao darove koje bi dobio od roditelja. Onda dolazi treći srednje i Gibo postaje prvi pjevač grupe Osmi putnik, čiji je suosnivač.

Inače, kao dijete, Zlatan Stipišić Gibonni bio je svojevrsni buntovnik koji nije volio ići u školu, radije se zabavljao na ulici ili u svom dnevnom boravku, a zbog glazbe je u srednjoj školi nakupio priličan broj neopravdanih.

Glazbeni počeci

Nakon Osmog putnika prešao je u heavy metal sastav Divlje jagode, u kojemu se zadržao godinu dana, a onda je otišao u Berlin, gdje je ostao godinu dana i svirao s grupom V2. Svoj prvi solo album izdao je dvije godine poslije te do danas nastavlja stvarati neke od najvećih i najljepših hrvatskih pjesama.

O svojim glazbenim počecima svojevremeno je govorio. “Svašta sam prolazio, ne mogu u svim svojim postupcima prepoznati sebe, to je takav entuzijazam da graniči s fanatizmom. Kad bismo Škarici išli nositi snimke u bivši Jugoton, današnji Croatia Records, imao bih kartu za vlak za Zagreb i povratak doma. I to je bilo to. A kad nas nisu mogli primiti isti dan, već za tri dana, onda smo u haustoru na zadnjem katu na otirač za noge stavili karton i spavali na tome na minus 10, minus 15 stupnjeva. To nam je bio hotel. Nismo imali ništa, potpuni debakl, glad, žeđ, oskudica, nismo imali gdje spavati”, ispričao je.

Iako dušu prolijeva kroz stihove, kažu kako je u pogledu svog privatnog života zatvoren kao šipak, no zapravo je s javnošću podijelio puno. Govorio je o ljubavi prema supruzi, djeci, ocu, ali je postavio jasne granice koje do danas nije prešao.

Gibonni u Maksimiru bez dlake na jeziku: ‘Mora na galamu, mora bit žandar, mora bit divljak’

Precijenio budućnost

Jedan je od rijetkih s domaće estrade koji donedavno nisu imali ni svoj profil na Instagramu. Naime, smatra da je nemoguće zamijeniti prave odnose virtualnima, kako u privatnom životu tako i poslovnom, u što uključuje i glazbu. Osobno, kaže, ne vidi neku prednost društvenih mreža, no kako mu je objasnio sin, svoj profil na Instagramu vidi kao mjesto na kojem bi mogao ispričati neke priče o stvarima koje ga se nitko nije sjetio pitati.

“Kada se sve to pojavilo, mislio sam da će to trajati šest mjeseci, da će ljudi doći pameti, ali izgleda da sam precijenio budućnost. Nikada mi nije bilo jasno zašto od pršuta praviti parizer, od pravih odnosa napraviti odnos koji je virtualan”, izjavio je, između ostalog, popularni glazbenik jednom u emisiji “Una, due, tre” Une TV.

Gibonni je dijete Ljube Stipišića i Nataše Glinsky koji su se upoznali šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je Ljubo bio voditelj zbora i maestro u crkvi sv. Dominika, a Nataša 19-godišnja pjevačica u zboru. Vjenčali su se 1966. godine te su dobili Mirjam, a dvije godine poslije i Zlatana. Gibonnijev je otac bio cijenjeni etnomuzikolog te arhivar hrvatskih tradicionalnih pjesama.

Velik uzor

Upravo mu je otac Ljubo, sa svojim radnim navikama, bio uzor od početaka karijere. “Imao sam jednog velikog prijatelja, jednog od najizvođenijih svih vremena s ovih prostora. Rekao mi je: ‘Gibo, nemoj nikad reći da si puno radio, govori ljudima da si imao sreće. Ne vole ljudi čuti da je uspjeh rezultat rada.’ To je suprotno od odgoja mog oca koji je smatrao da je talent od Boga, ali što ćeš s njim učiniti, to je na tebi.

Znam puno ljudi koji su bili iznimno talentirani, ali su ostali u svojim sobama. E sad zašto je tako? Bude tu i splet okolnosti, možda nemaš neku podršku najbližih, što je vrlo važno. U našem zanimanju imaš nekih ljudi koje je Bog obilato nagradio glasnicama, savršeno pjevaju. I to je sve. A onda imaju ove druge koji misle za njih, dovoze, odvoze, kupe, tješe, dadiljaju”, komentirao je Gibonni prošle godine u emisiji “Vidljivi tragovi” Laudato TV-a u intervjuu u povodu 35 godina karijere.

U braku je sa Sanjom Stipišić, koju poznaje od svoje desete godine, a naziva je živom legendom. Odnos im se temelji na ljubavi i povjerenju. “Mi smo jednostavno ljudi koji smo se našli puno prije nego što se meni dogodila popularnost i imamo odnos koji je potpuno atipičan, puno zdraviji i, da se tako izrazim, iskreniji. Imao sam sreću što sam upoznao takvu ženu”, rekao je glazbenik o svojoj supruzi u jednom intervjuu.

Urban ispričao kako je lagao popularnom kolegi: ‘Nije mi se sviđala njegova glazba’

Plemenita osoba

“Ako su ljudi dobri i jedno drugo fizički privlače, sve će biti dobro. Moja je supruga plemenita i zrela osoba: u teškim situacijama nikad me ne opterećuje marginalnim stvarima. Ona mi je i saveznica i ljubavnica”, izjavio je jednom za Gloriju.

Poznato je i kako je supruga Sanja uzdržavala obitelj na početku Gibonnijeve karijere, o čemu je glazbenik otvoreno progovorio u jednom intervjuu. To mu je toliko smetalo da je odlučio pisati pjesme za svoje kolege kako bi zaradio za obitelj.

“A ja sam muškarac, Dalmatinac, ako razumijete što hoću reći… Nisam mogao pustiti da ja ne platim neke račune”, rekao je tom prilikom te otkrio da mu je žao što neke od tih pjesama nije potpisao, poput pjesme “Zašto praviš slona od mene” koju je izveo Dino Dvornik.

Posebna radost

Prije nekoliko godina, gostujući na Pričiginu u Splitu, u razgovoru s moderatorom Ivanom Anićem priznao je kako je pisao pjesme kojih se sramio. Tada se, izjavio je, nakon grupe Osmi putnik u kojoj je bio “polumetalac”, osjećao kao da je izdao svoje kad je napisao pjesmu za plesnog izvođača.

“To je bio suprotni pol, to su bili šminkeri…”, smijao se Gibo, koji je ipak rado svom prijatelju i susjedu iz kvarta napisao pjesmu koja je postala svevremenski hit. “Sjedio sam ispred Bobisa na Skalicama i gledao ga kako prolazi u skupon autu, toga koji živi van i vodi se kao autor ‘Slona’, a ja sam istovremeno mislio hoću li moći platiti još jednu kavu ako netko naleti i sjedne sa mnom”, prisjetio se Gibonni za Slobodnu Dalmaciju.

Sanja i Gibonni vjenčali su se u zagrebačkoj Dubravi uz diskretnu ceremoniju. S njom Gibonni ima troje djece, kćerku Tanju i dva sina, Randa i Lorenza. Na sve troje glazbenik je izrazito ponosan. Otkrio je kako je kći Tanja dizajnerica, Rando je završio za dizajnera zvuka, a najmlađi Lorenzo mu je posebna radost. “Najmlađi sin je košarkaš. Ja govorim, najviše se nekako nadam s ovim zadnjim malim da se dogodi jedan Stipišić koji neće živjeti od dojma nego ono – je li ušlo u koš ili nije”, našalio se ranije u emisiji “Una, due, tre” Une TV.

Gibonnijev sin svojedobno je ljubio poznatu pjevačicu, a onda je krenuo tatinim stopama: Evo kako danas izgleda

O obitelji

Iako o privatnom životu uistinu ne voli govoriti, prošle je godine u razgovoru za Laudato TV detaljnije progovorio o svojoj supruzi te obitelji. Tada je otkrio i zašto detalje iz privatnog života ne iznosi ni na društvenim mrežama, zašto ne objavljuje fotografije, snimke i pokoju riječ.

“Sanja je prava rock’n’roll, žena. Imao sam sreću. Imaš emisije ‘Ljubav je na selu’ pa se upoznaju nasilu. Od četvrtog osnovne ja nju držim na oku i ona mene. Gotovo kao na selu. Iako u gradu, ulaz do ulaza. Imao sam život bez nje, ona bez mene. Kad smo se našli, već smo sve znali. Da ste me ovo pitali 2003., prije pojave društvenih mreža, bio bih jako iskren. Sada sam vrlo odmjeren jer sam zgrožen koliko ljudi ne razumiju i komentiraju. Meni ljudi kažu ‘što te briga’. Iskreno se ne mogu nositi s time.

Svaka emocija koju emitiraš ne rasprši se nego nađe slično. Oduševljen sam količinom ljubavi i zgrožen količinom mržnje. Nikad nisam govorio o svom privatnom životu, a pojavom društvenih mreža još ću manje. Komentari koje znam pročitati demonski su. Rekli su mi ne čitaj, ali ne mogu. Oduvijek smo znali da ih ima, ali ne toliko. Kad meni doma sve štima, a okolo ništa ne štima, opet sam nekako svoj i u tom cijelom kaosu nađem glavu i rep. Kad mi nešto doma ne štima, a da je cijeli svijet perfektan, ja sam cijeli izluđen čim izađem iz zgrade, nisam svoj. Za moju ravnotežu to je jako važno. Sloboda mišljenja dala nam je da ljudi iznose mišljenja i znaju misliti. Kad se ja borim za slobodu mišljenja, trebam promisliti i prije nego što nešto kažem. Meni je baka Zlata govorila: ‘O Bože, da su mi tvoje godine i moja pamet!'”, iskreno je komentirao.

Vječna inspiracija

Gibonni je otkrio kako mu je nevjerojatno da ljudi citiraju njegove stihove, a pjesme vežu uz posebne životne trenutke, no imao je i loših reakcija. “Upoznao sam jednoga čovjeka pored Zadra, bio je pomorac, imao je fantastičnu plaću u stranoj nekoj kompaniji. Na radiju je slušao večer za pomorce i čuo jednu moju pjesmu. Uhvatila ga je tolika nostalgija da se odlučio iskrcati. I sad je bez posla. Praktički sam mu upropastio život”, ispričao je za Laudato. “Ja ne znam s tim informacijama, praktički imam osjećaj da mi treba neki oklop. Je li moguće da te u nekom trenutku na takvu odluku to toliko može potaknuti? Možda se jadan spasio, možda bi ga negdje u nekoj luci… To ja sam sebe tješim, ne njega”, dodao je o anegdoti s pomorcem.

Glazbenik je otkrio i da mu smeta kada netko kaže da bi, kada bi mogao proživjeti život iznova, proživio sve isto. “Pa možda zato što si glup. Kako bi sve isto! Valjda si nešto naučio”, komentirao je i otkrio kako bi on bio strpljiviji i manje se žurio. “Ne grlom u jagode, nego grlom u uspjeh”, objasnio je.

O svojoj inspiraciji govorio je i za portal Dalmacija danas. U razgovoru je kao svoju vječnu inspiraciju posebno istaknuo more. “Ja mislim da je more gotovo pa religiozno iskustvo. Stvarno si mali pred nečim velikim, nedokučivim. Ja tako vidim more”, kaže Gibonni, čije su pjesme poslužile kao motivacija vjeroučiteljima na satu vjeronauka, a p. Luka Rađa je nakon mnogo vremena izašao iz kome slušajući upravo njegove pjesme.

Gibonni pričao o glazbeniku koji mu je izazvao muke, pa spomenuo upečatljiv detalj: ‘Nije bilo lako’

O duhovnosti

“Iskreno, kao da govorimo o nekom drugom. To je toliko lijepo da se ne mogu s time nositi. Čuo sam, ljudi su mi nekad znali reći koliko im je nešto moje značilo. Znam da ima ljudi koji vole moje pjesme, ali kad mi kažu da ih je nešto spasilo ili im pomoglo da donesu neku životnu odluku… Jednostavno ne mogu toliku važnost preuzeti na sebe. Ne vidim sebe toliko bitnim. Možda se ne želim tako vidjeti. To je u biti ispravan stav kršćanina pred Bogom, stav poniznosti da sve dobro dolazi od Boga.”

“Kad rasteš u nutrini, narast će ti i rad. Ne govorim sada samo o umjetnosti. Svatko tko je u svom poslu dobar, a znam puno zanatlija, i duhovan je. Takav nije samo dobar u tom svom poslu. Od takvoga naučim napisati pjesmu. Otvori mi ladicu iz koje izađe ljepota. Vjerujem u ljude koji s ljubavlju prođu taj svoj dan”, kaže Gibonni.

“Moja baka Zlata, umrla je kad je meni bilo 15 godina, s njom sam odrastao i po njoj dobio ime, znala mi je često reći: ‘O Bože, da su mi tvoje godine, a ova pamet!’ Napišem pjesmu: ‘Ja te ne mogu nać takvu kakvu te znam. To šta oćeš od mene ja ne razumin… Oh, Bože, da mi te prominit. Ili tebe ili sebe, isto je…’ Moji ljudi, vjernici, kažu da sam se obratio Bogu i da želim Boga promijeniti. To je nemati vjere u sebe. Ne u mene, u njih. Kako možeš posumnjati? Gdje ti je ljubav, gdje ti je milost, gdje ti je Bog u tebi?”, otkrio je u razgovoru za Laudato TV.

O estradi

Prije više godina u razgovoru za RTL, komentirajući kolege kojima jako gode svjetla reflektora, govorio je o domaćoj estradi. “Nitko ne kopa po mojim ormarima jer tako sam ja želio. Ima ljudi kojima je žao jer su vukli za rep, uzmi me, primijeti me i sada ne bi, a ne može”, rekao je Gibonni te istaknuo kako se baš zbog toga ne smatra dijelom hrvatske estrade.

“Iako me normalno tamo stavljaju zato što te moraju negdje staviti, moraju imati te neke brze zaključke da te brzo stave u neku ladicu, nije mi čak ni jasno što je ta estrada”, priznao je. “Svi se kao tamo skupa druže i fotografiraju. Ja nisam taj – na taj način. Ne da mi se tamo biti”, dodao je Gibonni.

Kad je riječ o mladim glazbenim nadama, Gibonni nije jedan od onih koji kažu kako na domaćoj sceni ne vide nova glazbena imena, svojevrsne nasljednike velikih glazbenika od kojih mnogi nisu više s nama.

Hercegovački slavuj o bolesti s kojom se bori cijeli život: ‘Bilo je ozbiljno’

Mlada nada

Komentirajući mlade nade glazbene scene u Zadarskom podcastu, posebno je istaknuo mladog Hercegovca kojeg je usporedio s Oliverom Dragojevićem. U moru svih izvođača, izdvojio je Mostarca Adija Šošu, kojeg je hrvatska publika upoznala u emisiji “A strana”.

“Ima jedan mali iz Mostara, odlično pjeva i ima srce. Nisam zadnjih 20 godina čuo da netko toliko uđe u pjesmu. Zove se Adi Šoše. Ne znam tko će mu biti autor, ali taj momak ima srce. To znači, kad čovjek pjeva, da vidiš slike pred očima. Ne ono, on lijepo pjeva. Mene to uopće ne interesira”, ispričao je Gibonni.

Usporedio ga je s velikim Oliverom Dragojevićem, Dinom Dvornikom i drugim velikanima glazbene scene. “Meni ljudi znaju reći on ili ona ima lijep glas. Pa imaju lijep glas i ovi na seks-telefonu. Ne zanima me lijep glas, već vjerujem li ti ili ne. Vjerovao sam Banu, Dinu Dvorniku, Oliveru Dragojeviću, Damiru Urbanu. Ima ljudi kojima vjeruješ, a ima i ljudi kojima ne vjeruješ i gotovo. Ja o tom malom ne znam ništa osim da mu vjerujem”, rekao je Gibonni.

“Tajna vještina”

Gibonni ima i vlastitu biografiju koja je izdana u studenome 2007. godine. “Tajna vještina”, autora Zlatka Galla detaljna je priča o Gibonniju, njegovu odnosu s poznatim ocem, odrastanju u Splitu, kao i o počecima bavljenja glazbom te slavi.

U knjizi se nalazi i mnoštvo Gibonnijevih neobjavljenih fotografija iz djetinjstva, s koncerata i iza scene, a uz biografiju, nalazi se i sva njegova dotadašnja diskografija, riječi najpoznatijih pjesama te DVD s prvorazrednim koncertnim izvedbama.

Osim glazbene karijere, Gibonni je poznat i po sudjelovanju na brojnih humanitarnim događajima te dobrotvornom radu. Osnivač je fonda za talentiranu djecu bez roditelja, objavio je knjigu pjesama na Brailleovu pismu “Dvije duše”, čiji je prihod od prodaje bio namijenjen slijepim ljudima iz mjesne zajednice, a također je sudjelovao na brojnim dobrotvornim dražbama.

Još tekstova iz svijeta estrade čitajte u tjedniku 7dnevno, kojeg možete kupiti na kioscima. Inače, možete se pretplatiti na tiskana ili online izdanja putem web adrese http://7dnevno.hr/pretplata ili slanjem maila na adresu [email protected]. Možete poslati i SMS “ŽELIM PRETPLATU” na broj 099 4379 116.