Oliver Mlakar, jedan od najistaknutijih hrvatskih televizijskih voditelja, nedavno je proslavio 90. rođendan u krugu najbliže obitelji u Molvicama kraj Samobora. Posljednjih dvadesetak godina uživa u mirnom životu u prirodi, okružen suprugom, obitelji i životinjama, ističući važnost obitelji kao temelja sretnog života. Poznat je po svojoj skromnosti, poštenju i predanosti, a njegova karizma, smirenost i profesionalnost učinili su ga omiljenim licem generacija gledatelja.
Rođen je 1935. u Ptuju jer je njegov otac htio da mu se dijete rodi kao Slovenac, što je i sam bio. U Sloveniji nikada nije živio, a djetinjstvo je proveo seleći se zbog očeva vojnog posla. 1941. godine, na početku II. svjetskog rata, živjeli su u Beogradu. Oliverov otac poginuo je u tom ratu, a on je prije nekoliko godina, gostujući kod Aleksandra Stankovića u “Nedjeljom u 2”, ispričao kako, iako mu je otac stradao u Drugom svjetskom ratu, ali ne na partizanskoj strani, nikada nije imao problema zbog toga.
“Nisu mi to nikad zamjerali. Djeca nisu odgovorna za postupke roditelja”, rekao je popularni voditelj.
Uspješna audicija
Nakon gubitka oca, Oliverova majka odlučila je preseliti obitelj u Osijek, gdje je živjela njezina obitelj. Ondje su živjeli sljedećih deset godina. U Osijeku je Mlakar završio osnovnu i srednju školu, pa se za vrijeme studija preselio u Zagreb. Studirao je francuski i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu, a studentski život bio je takav da je uživao u slobodi, društvu, zabavi, ali se i kao siromašni student brinuo za vlastitu egzistenciju. Glumio je u amaterskom kazalištu i kretao se po glumačkim krugovima sve dok nije dobio zanimljiv prijedlog.
Prekretnica u njegovu životu dogodila se tijekom jednog istraživanja profesora Petra Guberine, najpoznatijeg hrvatskog fonetičara, koji je snimao riječi što ih je Mlakar izgovarao. Jedan tonski majstor primijetio je Oliverovu lijepu boju glasa pa mu je predložio da se prijavi na audiciju za spikere.
Oliver je tada mislio da će to biti dobar posao da se zaradi džeparac, a ispostavilo se da će mu odrediti cijelu karijeru. Prošao je audiciju i počeo raditi kao radijski voditelj. “‘Kamo ćemo danas?’ To je bila stisnuta knedla u grlu, barem prvih nekoliko puta”, prisjetio se jednom prilikom svoje prve izgovorene rečenice u radijskom eteru.
Legendarni Oliver Mlakar cijeli život voli samo jednu ženu: Evo tko je ona
Osnovna ćelija
Za vrijeme studija upoznao je suprugu Dunju. Bilo je to 1963. godine u knjižnici Radija Zagreb, gdje je radila Dunjina prijateljica, pa ju je ona često posjećivala.
“I danas se sjećam što je nosila kada sam je prvi put ugledao. Imao sam sreće što sam naišao na kvalitetnu i poštenu osobu. U braku, kao i u svakom drugom odnosu, treba biti pošten. Ako poštuješ partnera, obitelj će biti složna. Zanos i zaljubljenost traju neko vrijeme, ali to neizbježno jenjava. Nakon toga treba ostati pošten i vjeran, onda i obitelj dugo traje. Moja supruga Dunja imala je mnogo razumijevanja za mene, a ja sam joj dao mnogo razloga za to. Ostao sam privržen obitelji, nikad nisam bio sklon izletima. Uvijek sam mislio na nju i djecu. To mi je uvijek bilo najvažnije”, ispričao je Oliver za Story.
Oženili su se 1965. godine i u sretnom braku ostali do danas. Dobili su dvije kćeri, Ivu i Mašu, koje su rođene 1966. i 1970. godine. Maša je doktorica arheologije, diplomu je stekla na Cambridgeu i udana je za Britanca pa živi u Engleskoj, a Iva je ostala živjeti u Zagrebu, gdje s mužem vodi privatni posao. Oliver i Dunja imaju i jednog unuka, Matka, rođenog 1991. godine, koji je profesionalni surfer i državni prvak u tom sportu, a odnedavno je i ponosan pradjed.
Važnost obitelji
“Obitelj je osnovna ćelija jednoga društva. Ako funkcionira obitelj, funkcionira i društvo. Meni je to uvijek bilo tako – posao da, ali nakon posla odmah kući”, rekao je Oliver te dodao kako ga popularnost nije promijenila.
Nakon što je 1961. odslužio vojni rok, 1963. počinje s radom na Televiziji Zagreb. Dvije godine poslije angažiran je kao voditelj u “Pozivu na kviz” s Jasminom Nikić. Ipak, publika ga najviše pamti po “Kviskoteci”, koju je vodio devet godina.
“To je, bez sumnje, pravi televizijski voditeljski posao i teško bi ga se uopće moglo usporediti s nekim sličnim. Recimo, zabavne emisije često vode glumci ili spikeri, s naučenom konferansom. Političke emisije magazinskog tipa vode novinari koji improviziraju. Ali teško je to usporediti s kvizom. Možda ga je ipak najteže voditi. Mogao bih to argumentirati umorom koji osjećam nakon završetka emisije. Nije bilo emisije poslije koje bih bio tako umoran kao poslije ‘Kviskoteke’. Traži se strašna koncentracija, a mi radimo od ranog popodneva do osam ili pola devet navečer”, komentirao je još davne 1988. godine u intervjuu za Studio.
Veliko slavlje u obitelji legendarnog voditelja HRT-a: Čestitke pristižu sa svih strana
Zanimljiv odnos
Javnost ga pamti i kao voditelja “Kola sreće” te kulinarskih emisija “Male tajne velikih majstora kuhinje” sa Stevom Karapandžom i “Kruške i jabuke”. Također je bio omiljeni voditelj glazbenih festivala, uključujući Splitski festival i Jadranske susrete. Stanković ga je pitao i kako se nosio s cenzurom na televiziji. “Od te cenzure doživio sam samo detalj, npr. da se govori hiljada umjesto tisuća, u vijestima su ispisivali brojke riječima pa smo tako morali pročitati. To je bio oblik cenzure…”, otkrio je pa dodao kako su se urednici i novinari na drugim funkcijama zasigurno susretali s puno više pritisaka.
Zamoljen da prokomentira stav jednog gledatelja koji smatra da je Mlakar vođenjem programa HDZ-ova skupa pokazao da nema razumijevanja za umirovljenike koji grcaju u ovrhama i hrvatski narod, rekao je: “Teške riječi. Ja simpatiziram HDZ, ali nikad nisam bio u HDZ-u. U to sam vrijeme osjećao, a osjećam i danas, da je to stranka koja može stvoriti državu na čelu s Franjom Tuđmanom. To se i dogodilo, mi smo tada dobili Hrvatsku, mi Hrvatsku imamo. O opljačkanom narodu ne mogu govoriti, mene osobno nitko nije opljačkao. Kao simpatizer HDZ-a nisam ništa dobio, ništa mi nije dano. Nastavio sam raditi svoj posao, ostao sam ono što sam bio. Ako je netko opljačkan… Malo mi to ide na živce kad slušam rasprave u Saboru… To se više ne da slušati, hajmo se dogovoriti, nemojmo sve tako negativno, tu se dogodilo krasnih stvari.”
Imao je zanimljiv odnos s predsjednikom Franjom Tuđmanom, a posebno se pamti da je odbio njegovu ponudu koju bi mnogi objeručke prihvatili. “Uvijek sam ga cijenio, cijenim ga i danas, a znam da sam i ja njemu bio simpatičan”, rekao je Mlakar. Tuđman mu je svojedobno ponudio da preuzme HRT, ali on je tu ideju odmah ugasio, svjestan vlastitih granica i želeći ostati vjeran svojoj strasti – vođenju programa i druženju s publikom.
Snažan pritisak
“Da sam to tada prihvatio, mislim da bih sada već bio na Mirogoju”, prokomentirao je. “Bio sam počašćen, ali sam mu se zahvalio. Ja sam odmah procijenio da to nije za mene. Osjećao sam da se bolje mogu snaći u Vegetinoj kuhinji nego gore na vrhu televizijske piramide. Uvijek sam bio realan. I znao sam procijeniti što jest za mene, a što nije”, komentirao je za Zadarski portal Tuđmanovu ponudu.
Vrhunac karijere bilo je vođenje Eurovizije 1990. u Zagrebu, gdje je pokazao vrhunski profesionalizam unatoč izazovima produkcije. “Malo je nedostajalo da se Helga i ja povučemo i Eurosong u Zagrebu prepustimo drugom voditeljskom paru”, rekao je u razgovoru za 24sata. Naime, naljutio ih je tadašnji direktor projekta Goran Radman, koji je tri dana prije natjecanja rekao da se još ne zna tko će voditi Euroviziju.
S Helgom Vlahović i Oliverom Mlakarom paralelno je radio još jedan par, glumac Rene Medvešek i beogradska voditeljica Dubravka Marković. Povrijedile su ih Radmanove riječi. “Ako oni još ne znaju tko će voditi, odustajem od svega i neka Eurosong vodi drugi par”, rekao je Oliver tada Helgi.
Sjećate li se ovog kviza? Emitirao se 15 godina i osvojio brojne gledatelje
Skandal u Zagrebu
“Budući da je tada bratstvo i jedinstvo bilo jako važno, pomislio sam da su htjeli jednog voditelja iz Zagreba, a drugog iz Beograda. Mirisalo mi je kao da žele eliminirati Helgu, da je to bila igra s ciljem da uleti mala Markovićka”, komentirao je prije nekoliko godina za 24sata. Htio je izbjeći Helgino poniženje pa su zajedno na generalnoj probi rekli da se povlače. Mlakar pamti veliki skandal. Odmah je bila sazvana konferencija za novinare.
“Svi su došli, i strani i domaći, napali su nas, govorili: ‘Nisu valjda voditelji najvažniji na Euroviziji.’ Odgovorili smo da nisu, ali mi baš nećemo voditi”, prisjetio se Mlakar. Sljedeća dva dana produkcija je bila zasuta nezadovoljstvom Zagrepčana. Pristizale su, prisjetio se voditelj, čak i prijetnje da će netko razbiti dvoranu “Lisinski” ako oni ne budu vodili Euroviziju.
“Tad je uslijedio snažan pritisak da se vratimo, da ne odustanemo, jer je svima bilo jasno da smo bolji, da ćemo sve odraditi kako treba i da do toga nije trebalo ni doći”, rekao je Mlakar.
Lijepa starost
Euroviziju pamti i po tome što su oboje smršavjeli od uzbuđenja, jer kako se približavala, sve su rjeđe izlazili iz “Lisinskog”. Danas kaže kako misli da ne bi prihvatio novi televizijski projekt sve i da mu ponude pristojan honorar. “Mislim da sam ja dao svoj doprinos televiziji. Mogao sam dati i više da je bilo više sluha u mojoj matičnoj kući, na HRT-u. Kad sam formalno došao do godina za mirovinu, odmah su me 2003. poslali doma. Poklonili su mi fotoaparat pa sam se mogao slikati”, prisjetio se u razgovoru za Zadarski list i dodao: “Kad je Mirko Galić, čovjek za sve, u prijelaznoj fazi karijere, došao za generalnog televizije, poslao me doma! Po svojoj želji ili po želji ekipe s kojom je radio, ne znam. Bio sam u dobroj formi.”
“Danas voditeljima postaju lica koja dolaze direktno s ulice, bez audicija, bez znanja dikcije, lijepog ponašanja, bez osnovnih pretpostavki za voditeljski posao. No, kako dođu na brzinu, tako još brže i nestaju”, smatra popularni voditelj. Iako je u mirovinu otišao početkom dvijetisućitih, Mlakar povremeno prihvaća voditeljske angažmane, zadržavajući bliske odnose s kolegama i prijateljima.
I danas prati vijesti i sport, a životni optimizam i vedrina prate ga u svakom trenutku. U šali kaže kako se fokusirao na to da doživi 120. “A to je starost. To nas sve čeka, tu lijeka nema, ali ja se odupirem, ne dam se i još funkcioniram”, rekao je za Zadarski list dodavši da je njemu starost lijepa i da u njoj uživa. U današnjoj Hrvatskoj, kaže, volio bi da više radimo i da imamo više novca. Oliver Mlakar nije samo televizijska legenda nego i simbol hrvatske televizijske kulture, čovjek čija predanost, profesionalnost i životna filozofija i dalje nadahnjuju mnoge. Njegova karijera i život ostaju dokaz da se poštenje, rad i ljubav prema obitelji mogu ispreplesti u priču koja ostavlja trajan trag u kolektivnom pamćenju.
