Šećerna bolest illi dijabetes (diabetes mellitus) je kronična bolest kod koje su razine glukoze, odnosno šećera, u krvi povišene. Hrana koju svakodnevno konzumiramo se većinom pretvara u glukozu koju onda naš organizam koristi kao energiju.
Razlikuju se dva osnovna tipa dijabetesa – tip 1 kod kojeg gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2, kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen.
Kako se stiče dojam da posljednjih godina dijabetes tip 1 sve češće pogađa mlade ljude, o ovoj smo autoimunoj bolesti razgovarali s doc.dr.sc. Katjom Dumić Kubat, specijalisticom pedijatrije te subspecijalisticom pedijatrijske endokrinologije i dijabetologije. Ova liječnica, koja radi na Zavodu za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes pri KBC-u Zagreb, nam je odgovorila na neka od najvažnijih pitanja koja se tiču dijabetesa tipa 1.
Uništenje stanica koje luče inzulin
Kako se razlikuju dijabetes tip 1 i tip 2? Glavno obilježje dijabetes melitusa je gubitak sposobnost iskorištavanja glukoze iz krvi koja je neophodna za stvaranje energije u stanicama organizma.
Dijabetes melitus tip 1 je autoimuna bolest koja nastaje uslijed destrukcije beta stanica gušterače čija je uloga lučenje inzulina. Krajnji rezultat toga je apsolutni manjak inzulina u ogranizmu.
Dijabetes melitusu tip 2 nije autoimuna bolest. U ovom obliku dijabetesa tijelo ili ne proizvodi dovoljno inzulina ili stanice na koje inzulin djeluje mogu samo djelomice koristiti inzulin koji se uredno stvara i izlučuje iz gušterače u krv u dovoljnim količinama što se naziva inzulinska rezistencija.
Simptomi bolesti i rizični čimbenici
Koji su uzroci i rizični čimbenici razvoja dijabetesa tip 1?
Etiologija dijabetes melitusa tip 1 je multifaktorijalna. Pretpostavlja se da više različitih genetskih i okolišnih faktora ima utjecaj na razvoj bolesti. Poznato je kako izlaganje nekim virusnim infekcijama povećava rizik za obolijevanje.
Neki najčešći simptomi dijabetesa tip 1?
Apsolutni manjka inzulina u organizmu će u osoba s dijabetes melitusom tip 1 dovesti do povišene koncentracije šećera u krvi tj. hiperglikemije i uz to karakterističnih simptoma bolesti koji uključuju sljedeće simptome.
- Pojačano mokrenje (poliurija) – u stanjima povišene koncentracije glukoze u krvi (hiperglikemije) dolazi do “prelijevanja” veće količine glukoze u iz krvi u mokraću. Kako je za izlučivanje glukoze mokraćom potrebna određena količina vode, za izlučivanje većih količina glukoze mokraćom potrebna je i veća količina vode. Velika količina stvorene mokraće bolesnika prisiljava na često mokrenje
- Povećana žeđ (polidipsija) rezultat je pojačanog mokrenja
- Povećani apetit (polifagija) – zbog apsolutnog manjka inzulina u organizmu bolesnici s dijabetes melitusom ne mogu adekvatno iskorištavati glukozu. Glukoza koja se u velikoj koncentraciji nalazi u krvi se gubi mokraćom pa organizam ne dobiva dovoljno energije za rast, razvoj i svakodnevne aktivnosti. U tom stanju dolazi do gladovanja stanica (“unutarnjeg” gladovanja) te unatoč velikim količinama glukoze u krvi, apetit bolesnika povećava i on uzima sve više hrane sa željom da nadoknadi gubitak glukoze mokraćom
- Gubitak na težini – rezultat je smanjenog iskorištavanja energije koja se dobiva glukozom iz hrane te povećanog gubitka tekućine uslijed pojačanog mokrenja
- Slabost – nastaje zbog toga što uslijed nedostatka inzulina glukoza otežano ulazi u mišićne stanice i nedostatno ih opskrbljuje energijom
Još uvijek se ne zna kako spriječiti bolest
Mogu li roditelji svojim životnim navikama (prehranom, tjelesnom aktivnošću i sl.) prevenirati da djeca obole od dijabetesa tip 1?
Rizični faktori koji doprinose razvoju dijabetes melitusa tip 1 nisu u potpunosti definirani, pa tako za sad još uvijek ne postoje ni pouzdane metode prevencije razvoja ove bolesti. U svakom slučaju razvoj dijebetes melitusa tip 1 se ne može spriječiti prehranom, tjelesnom aktivnošću, promjenama stila života ili bilo čim drugim. S druge strane, zdrave životne navike koje uključuju reguliranu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost mogu prevenirati pojavu pretilosti, koja je vodeći rizičnih čimbenik za razvoj dijabetes melitusa tip 2.
Je li ova bolest danas mnogo prisutnija kod djece i mladih nego prije? Nekako se stiče dojam da ima mnogo mališana, a i onih većih, koji sve češće obolijevaju, pa radi li se o nekoj novoj ‘pošasti’?
Rezultati velikih epidemiološih studija već godinama nedvojbeno ukazuju na kontinuirani trend porasta učestalosti dijabetes melitusa tip 1 među djecom i mladima, a osobitom mlađima od 5 godina. Točan razlog ovog trenda nije poznat no pretpostavlja se da se radi o nekom još uvijek ne jasno definiranom faktoru okoline, a možda i više njih.
Pacijenti mogu voditi normalan život
Kako se liječi i mogu li pacijenti s ovom bolesti voditi kvalitetan život?
Dijabetes melitus tip 1 se liječi inzulinom. Zahvaljujući napretku medicinske tehnologije uređaji su za aplikaciju inzulina i mjerenje glukoze su sve manji, neinvazivniji i precizniji te kao takvi znatno olakšavaju život oboljelima i njihovim obiteljima, ali i liječnicima. Uz dobru edukaciju, zdrav način života i pomoć tehnologije nema razloga da osoba oboljela od dijabetes melitusa tip 1 ne živi jednako kvalitetno i dugo kao i bilo koja druga zdrava osoba.
Ako se ne liječi adekvatno, do kojih zdravstvenih komplikacija može doći?
Komplikacije dijabetesa mogu biti akutne i kronične. Akutne nastaju relativno brzo te se brzo i uspješno mogu i sanirati. Uključuju hiperglikemiju, stanje povišene koncentracije glukoze u krvi koje ponekad može biti praćeno i teškim i po život opasnim metaboličkim poremećajem – dijabetičkom ketoacidozom te hipoglikemiju, stanje u kojem je koncentracija glukoze u krvi niska, a koje može biti praćeno poremećajem svijesti.
Kronične komplikacije ili tzv. kasne komplikacije posljedica su dugotrajnog i loše reguliranog dijabetesa. One se očituju promjenama na velikim (makrovaskularne) i manjim (mikrovaskularne) krvnim žilama. Uslijed makrovaskularnih promjena značajno raste rizik za razvoj srčanog i moždanog udara. Mikrovaskularne promjene dovode do nepovratnog oštećenja bubrega, mrežnice oka te perifernih živaca.
Može biti fatalno: Od ove zdravstvene tegobe u opasnosti su i mladi, ljeti je rizik još i veći
