Vjerojatno i najpopularniji kviz hrvatske današnjice, Potjera je pravi kulturni fenomen. U tijeku je ljetni prekid snimanja, no HRT i dalje u poznatom terminu rezerviranom za ovu emisiju emitira reprize. Koncept je kviza jedan od njegovih najprivlačnijih elemenata. Karizmatični lovci ti su koji gledatelje prikovaju uz ekran.
Jedan od njih je Dean Kotiga, koji u vrijeme kad ne snima Potjeru, sastavlja i vodi kvizove diljem Lijepe naše. U razgovoru je za Novi list govorio o tom svojem pothvatu.
“Rastom popularnosti pub-kvizova tražilo se sve više sastavljača tih istih redovnih, tjednih pub kvizova. Pritom se među nama insajderima ustalila izreka: ‘Danas svatko piše kviz. Ustalila se mantra da je napisati kviz nešto što svatko može. Ali to je isto kao kada se kaže da danas svatko igra nogomet, netko igra nogomet kao Messi, a netko kao ja. Pojavila se ideja da kvizove radi netko tko doista zna raditi kvizove. Tu sam uskočio ja kao jedan od prvih koji radi kvizove s imenom i prezimenom i ljudi su to zavoljeli”, priznao je Kotiga.
Natjecatelji otkrili što se stvarno događa na HRT-u iz kulisa ‘Potjere’: ‘Malo je drugačije’
‘Smatram se ponajboljim kviz autorom’
“Niz godina nekoliko puta mjesečno održavam kvizove od Istre, Baranje, Konavala… na sve tri ekstremne točke Hrvatske i svemu između njih. Prisutan sam i u Bosni i Hercegovini, Tuzla, Ljubuški… U Konavlima sam ponovo 8. kolovoza, na Korčuli smo kvizirali nedavno. Idem gdje me pozovu, a zovu sa svih strana”, otkrio je.
Nije krio ni kakva su pitanja koja postavlja, kao ni kakvu njegovi kvizovi privlače publiku. “E, caka je da dobar kviz autor, kakvim se smatram, odnosno smatram se ponajboljim kviz autorom, stavlja tuđe interese ispred svojih. Kada autor kvizova koji sluša Judas Priest postavi pitanje ‘Koji je treći singl s albuma British steel?’, kviz postaje odraz interesa autora, a zanemaruju se nekakvi, nazovimo ih, opći interesi igrača kviza. Kao autor-profesionalac pokušavam napraviti kviz po mjeri publike, a ne da predstavljam svoje znanje i ono što mene zanima”, elaborirao je.
“Malo više jašem po filmovima, serijama, glazbi, sportu…, a manje pitanja bude iz organske kemije, molekularne biologije ili astronomije. Volim reći da radim kvizove za široke mase. Uvijek tu isplivaju oni koji su inače kvizaši, ali uvijek kažem da ako u životu niste igrali niti jedan kviz, dođite na moj”, nije skroman.
‘Potjera je fenomen’
“Ne volim stavljati ‘znaš-ne znaš’ pitanja. Odgovor na pitanje +Koja je valuta u Malaviju?’ ili znaš ili ne znaš, a većinom te niti nije briga za to. Poanta je da je pitanje kriptirano pa da igrači međusobnim razgovorom dođu do točnog odgovora jer se onda osjećaju bolje, a svatko može dati svoj doprinos prilikom iznalaženja odgovora”, kazao je Kotiga.
Najesen kreće snimanje 13. sezone Potjere, domaće inačice BBC-eve tvorevine. “Potjera je u Hrvatskoj postala jedan pop-kulturni fenomen i već je davno nadišla granice kvizova pa i pop-kulture. Potjera je transgeneracijski projekt i postala je dio života Hrvatske. Od boja, zvukova, do toga ga gdje god došli u 18:10 sati Potjera je na televiziji. Od čekaonica u ambulantama do pizzerija”, slikovito je dočarao popularnost kviza.
“Potjera je vremenom postala safe-spot pred kojim ljudi znaju što ih očekuje, pri čemu malo testiraju svoje znanje, malo nauče novo, nije prezahtjevno, a ima dobru dozu kompetitivnosti i unutar sebe i prema van. Pritom smo i mi lovci izašli iz granica kviza te nas lovce i voditelje uzimaju kao nešto što svi znaju što je. Primjerice, Knjaz je radio Knjazalište s kolegama lovcima, a ja sam u Mrkomiru odigrao ulogu Kvizomira”, rekao je.
Bura reakcija zbog pitanja na Potjeri: ‘To nije nikakva opća kultura’
‘Svi to gledaju’
“Imam tu čast da poznajem većinu lovaca sa svjetske scene i oni se dive tomu što Potjera predstavlja u Hrvatskoj. Kada s njemačkim lovcem Sebastianom Klussmannom prođem ulicom pa mene zaustavi deset ljudi, on ne može vjerovati. Kaže da je u Njemačkoj to i dalje nišni proizvod, dok u Hrvatskoj to svi gledaju. Sve češće imamo situaciju da nam u kviz dolaze ljudi koji su imali sedam-osam godina kada je Potjera započela te koji, takoreći, cijelog svog života prate Potjeru”, dodao je Kotiga.
Prisjetio se potom i svoje “influencerske faze”, kad je na društvenim mrežama objavljivao video uratke. “Malo sam to reducirao. Većina tog sadržaja, prvenstveno na Instagramu putem kojeg sam gradio tu nekakvu blesavu personu, nastajala je na mojim putovanjima izvan Hrvatske i to prije korone, kada još nisam imao dijete. Zbog djeteta sam smanjio broj putovanja te se sada više krećem po Hrvatskoj. Jedno je snimati gluposti po ulicama Temišvara gdje sam doslovno vikao naokolo dok su se ljudi okretali okolo i mislili: ‘Gledaj kakav luđak, tko je ovaj i što tu radi, dobro da ne dobije batine.’ Sasvim drugo je, primjerice, isto to raditi u Rijeci gdje bi netko rekao: ‘Vidi ga ovaj Kotiga, znamo tko je, dobit će batine'”, usporedio je.
“Ne bih da ispadne da sam iz straha prestao, ha, ha, ha, ali okolnosti i kontekst malo manje stvaraju priliku za to, a usto to je sadržaj koji se troši i ne možeš istu foru prodavati cijeli život. I dalje to volim raditi povremeno, ali nipošto više u mjeri kao ranije”, priznao je.
‘Od ljudi se sve manje očekuje’
Konačno, govorio je o količini znanja koju nove generacije posjeduju. “Opća kultura u smislu poznavanja pojmova također je jedna velika tema. Činjenica je da se školski programi sve više mijenjaju, da se reducira mnogo toga što je nekada doista bilo smatrano općom kulturom, da se od ljudi sve manje očekuje da znaju, dok se s druge strane mijenja i vrijeme u kojemu živimo. Ako umjetna inteligencija i brzi pristup informacijama postoje, možda više niti nije važno da se toliko toga zna, ali lijepo je puno znati”, vjeruje.
Za kraj, otkrio je koji bi od poznatih kvizova volio vidjeti u domaćoj produkciji. “Ipak, daleko najviše volio bih kad bi se vratila domaća inačica ‘Jeopardyja’, najboljeg kviza u povijesti, i dao bih doslovno godinu svog života da to mogu ‘live’ zaigrati kao natjecatelj”, zaključio je.
Osumnjičena za ubojstvo nedavno briljirala u Potjeri: Morana nije imala nikakve šanse
