Ivica Kostelić i dalje živi za sport, a to dokazuje i njegovo nastupanje na jedriličarskoj regati. Nastupio je na 49. izdanju prestižne jedriličarske regate Rolex Fastnet Race, no spletom nesretnih okolnosti, istu nije uspio završiti.
Naime, pri jakom vjetru jedna jedrilica zabila se u njegovu pa je nastala ogromna šteta koja ga je onemogućila u nastavku natjecanja.
O svemu se oglasio na svom Instagram profilu.
Trebao je malo vremena da se smiri!
“Trebao sam malo vremena da se smirim poslije današnjeg događaja koji me je iznenada zabljesnuo i ostavio još neznane posljedice. Start je bio vrlo stresan s jakim vjetrom i udarima do 30 čvorova, s velikim brojem brodova. Naša jedrilica startala je u istoj skupini s velikim Imocama. Ti brodovi od 60 stopa su znatno brži od nas što je dodatno kompliciralo situaciju na startu i poslije njega”, naveo je.
Drugi brod im oduzeo prednost i udario ravno u njih!
“Startali smo dobro, s prve linije i polagano se probijali prema izlasku iz Solenta jedreći uz vjetar na desnim uzdama kada nam je brod Class 40 na lijevim uzdama oduzeo prednost prolaska. Pokušali smo ga izbjeći u zadnji čas, ali je sasvim neočekivano okrenuo svoj pramac ravno u nas (umjesto da okrene u vjetar) i udario nas svom silinom u lijevi bok. Njihov baštun je pokosio našu ogradu, probio naš prozor i zatim puknuo, a pramac broda udario je u naš lijevi bok, prouzročivši veliku štetu zbog koje smo se morali povući iz regate”, napisao je Kostelić i opisao razmjere štete.
Šteta će se utvrditi naknadno!
“Poslije povratka u Cowes, pregledali smo vidljivu štetu. Osim ograde i prozora, na boku je otvoreno oštećenje trupa na vanjskom sloju vodenog balasta. Koliko je ozbiljno ovo oštećenje ćemo znati kada se u utorak vratimo natrag u našu bazu Port Chantereyne i obavimo profesionalnu procjenu”, zaključio je.
Ljut je na posadu!
Sportaš je istaknuo da je posebno ljut na posadu jer nisu poštovali ni pravila ni pomorske običaje, a kamoli sportsko ponašanje.
“Brod je nastavio bez zaustavljanja i bez bilo kakvog kontakta s nama”, tvrdi.
Na samom kraju se prisjetio doma i oca
“Ja sam spajam kraj s krajem već nekoliko sezona i guram, oslanjajući se na povremeni entuzijazam svojih prijatelja i menadžera, koji uz najbolju volju mogu tek djelomice shvatiti o čemu se radi. Dok sam bio bliže kući, entuzijazam je još i mogao pokretati projekt; daleko od doma sve je teže, a sadašnja situacija mi otkriva svu težinu mog položaja. Nedostaje mi moja obitelj koja je bila temelj i ishodište mojih sportskih uspjeha. Vjerujem da je čovjek najjači kad je sam, ali nije uvijek tako. Sada se još više divim svome ocu, kako li se osjećao kada je vodio pothvat bez premca, bez pomoći, sam i samouvjeren? Kakva je to divovska snaga”, zaključio je.
