Nova predstava Sokrat se ne boji biti ismijan autora i redatelja Zlatka Pakovića u petak navečer premijerno je izvedena u Satiričkom kazalištu Kerempuh te je već u samom startu izazvala ovacije oduševljene publike, koja se punih sat i pol nije prestajala smijati i diviti izvrsnoj izvedbi sjajne glumačke postave.
U prvom dijelu predstave publika je imala priliku svjedočiti komičnoj interakciji između Strepsijada, kojeg glumi Marko Makovičić i Aristofanove verzije mladog i modernog Sokrata, kojeg glumi Josip Brakus.
Strepsijad, u želji da više nikada nikome ne mora vratiti dug, moli Sokrata da mu pomogne naučiti izražavati se kao diplomant te s njim potpisuje ugovor. Međutim, u tom procesu Strepsijad mora odbaciti vjerovanje u grčke bogove i umjesto toga povjerovati u ‘Oblakinje’, za koje Sokrat tvrdi da su jedine prave božice koje mogu poprimiti svakojaki oblik.
Fenomenalna gluma i zabavni dijalog Makovičića i Brakusa ‘uvukli’ su nas u predstavu od prve sekunde te su uspjeli u tome i da nas nasmiju do suza. Na jedan neobičan i posve originalan način predstavili su drevne likove kroz oči jednog od najvećih starogrčkih komičara Aristofana te ih stavili u kontekst današnjeg vremena.
Bez obzira na to koliko je vremena prošlo, čini se kao da problemi antičke Grčke nisu daleko od problema moderne Hrvatske pa su scenaristi u predstavu izvrsno uklopili dosjetke koje se tiču domaće koruptivne politike.
Tako je, primjerice, mladi Sokrat upitao Strepsijada, dok ga je podučavao, ‘što treba raditi u situaciji kada jahtom pregazi dva Talijana?’, a potom, kako bi ga Strepsijad bolje razumio, se ispravio i pitanje formulirao u to ‘kako bi se branio na sudu da mu nedostaju svjedoci?.’
Mia Begović o ovome rijetko priča: ‘Bila sam bez kune, onda se dogodilo čudo i zaradila sam’
Sokrat u potrazi za istinom
Ova scena i mnogo sličnih izazvale su gromoglasnu provalu smijeha, a potom je uslijedio dio koji se bavio tragedijom. Na pozornicu Kerempuha stupili su Matija Škaronja u ulozi Aristofana, Jakov Zovko kao Platon, Ozren Opačić kao Euripid i Karlo Mlinar kao Agaton. Platon je zgrožen Aristofanovim Sokratom i kritizira društvo koje se smije takvom portretiranju grčkog filozofa.
S druge strane Melet, kojeg glumi Tomislav Dunđer, za Sokrata traži smrtnu kaznu jer ‘truje mladež i promovira bezbožništvo, izmišljajući nove demone.’ Na scenu tada izlazi 70-godišnji Sokrat, kojeg glumi Vilim Matula, i koji staje pred suce te se u filozofskom monologu obraća narodu, pitajući istovremeno Meleta da mu kaže tko spašava mladež, ako je on (Sokrat) truje.
Nakon što dobije odgovor da svi suci i sav narod radi u korist mladeži, a da je samo on kvari, Sokrat sjajno poentira apsurd toga, no unatoč tome biva osuđen na smrt. Sokrata osuda ne iznenađuje jer kaže kako će se uvijek radije pokoriti svom unutarnjem glasu i potrazi za istinom nego narodu, ali ga ipak veseli ga što je smrtna presuda stigla sa samo 33 glasova razlike na 501-og glasača.
Tužitelj postaje rock-zvijezda
Razmišljanje o Sokratovom monologu i njegovoj tragičnoj sudbini najednom je prekinuo iznenadni Meletov rock-koncert. Ne, ne šalimo se i moramo reći da koliko god nam je ta sekvenca na prvu bila bizarna i neočekivana, toliko je na nas vjerojatno ostavila najveći dojam i o njoj smo nakon predstave najviše diskutirali.
Dunđer nas je stvarno uvjerio na trenutak da je glazbena, a ne glumačka zvijezda, a sama izvedba nastupa bila je toliko dobra i toliko smiješna da je možda i savršen primjer sudara komedije i tragedije u punom smislu te riječi. Ako se pitate koja je poanta Meletovog koncerta, reći ćemo samo – otiđite u Kerempuh i saznajte.
Trebamo spomenuti i sjajnu glumu Linde Begonje kao Tragedije i Josipe Anković kao Komedije. Ako ste se ikada zapitali kako to izgleda kada netko vrhunski odglumi slow-motion, nakon Begonjinog performansa to se više nećete pitati.
Pitanje bogatstva i siromaštva
Anković u ulozi Komedije, odnosno predsjednika države (ponovno se ne šalimo), za kraj ‘tragičnog’ dijela predstave kao političar zahvaljuje narodu što jede i povraća sve što mu se servira. “Bez nas i našeg bogatstva vi ne biste mogli umrijeti kao časni ljudi. Ja ću umrijeti kao kurvin sin, da bi vas vaša djeca mogla pokopati kao časnog čovjeka”.
O pitanju bogatstva i siromaštva u samoj završnici predstave progovaraju ponovno i Strepsijad i mladi Sokrat, nakon što Strepsijad naiđe na božicu bogatstva Plutu, koja je slijepa i koja zbog toga ne može ravnomjerno dijeliti novac. On je želi odvesti ljekaru da joj vrati vid i time popravi stanje u svijetu, no mladi Sokrat ga navodi na razmišljanje.
I nas je svakako ova predstava navela na razmišljanje, a vjerujemo da će navesti baš sviju koji je pogledaju, a usput im pružiti i neviđenu dozu zabave i smijeha. Predstava će se do kraja godine još održati na datume 23. studenog te 7. i 17. prosinca, a ulaznice možete kupiti na blagajni ili web-stranici kazališta.
Kostime potpisuje Danica Dedijer, scenografiju Irena Kraljić, autori glazbe su Nenad Kovačić i Mak Murtić, koreograf Branko Banković, oblikovatelj svjetla Martin Šatović, autor videoprojekcija Tomislav Fiket, a autor maski Miljenko Sekulić.
