Katolička crkva pod svojim poglavarom papom Franjom vodi se idejama tolerancije, snošljivosti i suživota, ekumenizma i poštovanja drugih znatno više nego ikada u povijesti. Otvorenost pape Franje često je na meti kritika konzervativnijih članova klera, no takav pristup otvorio je vrata Crkve mladima u duhu učenja Biblije.
Dugo, stoga, nijedan filmski ili drugi umjetnički uradak nije toliko uzburkao duhove u Katoličkoj crkvi kao psihološki triler “Konklava” koji je na repertoarima kina diljem Hrvatske. Riječ je o novom djelu Edwarda Bergera, redatelja nagrađivanog ratnog filma “Na zapadu ništa novo”. “Konklava” je zapravo njegova adaptacija istoimene uspješnice Roberta Harrisa.
Najava filma sama po sebi ne izaziva naročitu sablazan, riječ je o holivudskom uratku i tako ga treba i tretirati. Tako se radnja ovog filma vrti oko događaja nakon imaginarne papine smrti. Po propisima, članovi Kardinalskog zbora okupljaju se u Vatikanu kako bi izabrali nasljednika i oblikovali budućnost Crkve.
Poznati svećenik primijetio praksu kod slavljenja Božića: ‘To nema puno smisla’
Borba za poziciju
Iza zatvorenih vrata Sikstinske kapele kardinali iz cijelog svijeta bore se za najmoćniju poziciju unutar Crkve, u uvriježenom ritualu koji se prakticira stoljećima. Kardinal Lawrence, kojeg u filmu utjelovljuje glumac Ralph Fiennes, zadužen je za vođenje ove ključne konklave. Među kardinalima se ističu Bellini (Stanley Tucci), Trembley (John Lithgow), Tedesco (Sergio Castellitto) i Adeyemi (Lucian Msamati) kojem se smiješi prilika da postane prvi afrički papa u povijesti Crkve.
Svatko od njih krije vlastite ambicije, ali i tajne koje izlaze na vidjelo. Kako šokantne istine izlaze na vidjelo, a političke igre preuzimaju kontrolu, Lawrence se suočava sa sve većim sumnjama u svoju vjeru i svrhu. Kada otkrije da je i pokojni papa skrivao mračne tajne, suočava se s nezamislivim otkrićem koje će promijeniti sve.
Zašto onda ugledni biskup Robert Barron sugerira katolicima diljem svijeta da se po svaku cijenu klone ovog filma? Prema njemu, problematično je otvoreno zagovaranje “woke” politike kojoj je cilj iskorijeniti svako dosadašnje poimanje roda.
O izboru pape
“Ako vas zanima film o Katoličkoj crkvi koji je isto tako mogao biti napisan u uredništvu New York Timesa, onda pogledajte ovaj film”, sarkastično je prokomentirao Barron, inače biskup Winona-Rochersterske dijeceze u američkoj državi Minnesoti, na društvenoj mreži X.
Film je u američka kina došao krajem prošlog mjeseca. Kako je i opisano, problematizira izbor pape u svjetlu borbe navodno konzervativnih kardinala nasuprot navodno liberalnima koji promoviraju promjene koje su u potpunom neskladu s učenjem Katoličke crkve.
Hijerarhija Crkve u filmu se, ističe biskup Barron, opisuje kao skup bezočnih i pokvarenih ambicija, konzervativni svećenici opisani su kao ksenofobni ekstremisti, a na udaru su i liberalni kao samoživi manipulatori. Nitko nije pošteđen izvrgavanja ruglu. Naposljetku (spoiler alert), za novog papu biva izabran kardinal sa ženskim kromosomom i unutarnjim seksualnim problemima.
Baka pitala papu što ako dijete nije kršteno: Njegov odgovor iznenadio mnoge
“Woke” ideologija
“Jedini ispravan put, prema tom filmu, jest prihvaćanje besmislenog narativa pod krinkom toleriranja različitosti i inkluzije, kroz indiferentost prema doktrini Crkve, a jedino je rješenje izbor kardinala koji uzima ime papa Inocent (igra riječima, Innocent je na engleskom nevin), a koji je biološki žena”, opisuje film biskup Barron.
Biskup pomalo zajedljivo kaže kako će “Konklava” zasigurno osvojiti sijaset nagrada s obzirom na to da ispunjava sve kriterije “woke” ideologije koja je na vrhuncu popularnosti. No što je tu sve toliko sporno i protivno učenju Katoličke crkve?
Ponajprije, svećenstvo i papinstvo rezervirani su za biološke muškarce više od dva tisućljeća postojanja Crkve. Sveti Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj poslanici “Ordinatio Sacerdotalis” navodi kako “Crkva nema ovlasti niti mogućnosti povjeriti svećeničku dužnost ženama i te se doktrine pridržavaju svi katolički vjernici”.
Oprost grijeha
Pridržava se toga i papa Franjo, koji je u svojem dosadašnjem poslanju nebrojeno puta isticao druge, izuzetno važne i značajne uloge koje žene imaju u Katoličkoj crkvi. Nije naodmet podsjetiti kako je papa Franjo izuzetno sklon štovanju Blažene Djevice Marije, o čemu govori i činjenica da je upravo za njegova pontifikata Međugorje dobilo najviši mogući status odobrenog mjesta štovanja na mjestu Gospina ukazanja, a nije naodmet spomenuti ni da je u molitvi za prestanak pandemije koronavirusa, kada je cijelom svijetu podijelio oprost grijeha na sablasno praznom Trgu svetog Petra, iz vatikanske riznice iznio upravo ozdravljujuće ikone Djevice Marije.
Vatikan uporno poziva žene da se što više aktivno uključe i preuzmu svoje mjesto u Crkvi. Dakle, optužiti Crkvu za mizoginiju, smatraju svećenici, podmuklo je i zločesto prema čovjeku koji čini sve kako bi s nje skinuo takvu reputaciju. Krajem prošlog mjeseca Katolička liga za vjerska i civilna prava izdala je priopćenje u kojem upozorava na opasnosti koje izviru iz radnje filma i knjige po kojoj je film “Konklava” nastao.
“‘Konklava’ je na više razina čisti propagandni uradak usmjeren prema Katoličkoj crkvi i više se trudi biti upravo to nego umjetničko djelo. Možda ima fantastične kinematografske sekvencije i dobro izabranu glumačku postavu, ali to ne opravdava činjenicu da je u pozadini cijelog projekta podao pokušaj portretiranja cijele Crkve u najgorem zamislivom svjetlu”, upozorava Liga.
Papa Franjo otkrio da želi prekinuti tradiciju: Njegova odluka iznenadila je dio vjernika
Reakcija svećenika
Radnjom filma zabrinut je i otac Carter Griffin, rektor učilišta Svetog Ivana Pavla u Washingtonu. Govoreći o namjeri redatelja da papinsku dužnost povjeri osobi s nesređenim poimanjem vlastitog seksualnog identiteta, kaže kako je Petrova stolica u svakom slučaju mjesto za uravnoteženu, stabilnu osobu s jasnim seksualnim identitetom i psihološkim stanjem koje omogućava obavljanje te ogromne dužnosti.
“Stvoreni smo kao individue, ali muškarci ili žene, a rodno ne možemo biti ono što subjektivno osjećamo”, kaže svećenik Griffin ističući argument neporecivosti biološkog roda, roda s kojim smo rođeni. Kako se netko osjeća, sasvim je druga stvar, koja može biti predmet filozofskih, pravnih, pa i teoloških rasprava, ali s biološke strane tvrda je činjenica da je netko rođen ili kao muškarac ili kao žena.
Dio kritika Crkve komentirao je i sam redatelj, Edward Berger. On je zanijekao kako je na bilo koji način svojim uratkom htio difamirati Katoličku crkvu, objašnjavajući kako mu je cilj bio kardinale prikazati kao obične ljude sa svojim slabostima i osobinama izvan doktrinarnosti Crkve.
O kontroverzama
“Naposljetku, ako moj film izaziva neke kontroverzije, ne mislim da je to loše. Upravo suprotno, pozivam na to, to mi je drago. Nekako mi se čini da smo kao ljudi izgubili sposobnost zdrave prepirke. Zašto ne bismo otvoreno debatirali o temama o kojima se ne slažemo? Zašto je nemoguće raspravljati a da se to ne pretvori u svađu u kojoj je neka strana povrijeđena. Ako svatko ima svoje mišljenje i svoje osjećaje prema nečemu, mislim da je to zdravo. Iako se u nečemu mogu ne slagati s vama, u raspravi mogu nešto naučiti i reći, aha, u redu, nisam to gledao s tog gledišta, hvala ti što si mi otvorio oči”, rekao je Berger.
Nesumnjivo je da je kontroverzija zdrava, ali ponajviše za novčanike stvaratelja filma koji je već u početku prikazivanja zaradio petnaest milijuna dolara, a snimljen je za “samo” dvadeset, pa će redatelj i glumci na kraju zadovoljno trljati ruke. No ono što Crkva, čak prilično stidljivo, pokušava braniti svojim neslaganjem s radnjom knjige i filma jest njezino pravo.
To je pravo na obranu vlastitih vrijednosti, uvjerenja i svetinja. Čini se da živimo u svijetu u kojem se sloboda govora uzima zdravo za gotovo. Katolici, ali i vjernici drugih konfesija, progonjeni su diljem svijeta zbog onoga što istinski vjeruju i osjećaju pod krinkom tolerancije i slobode izražavanja, koja nerijetko prerasta u otvoreno ismijavanje i grubost, govor mržnje. Često se to događa i pod nejednakim kriterijima jer je sloboda govora u suvremenom svijetu prilično licemjerna, pa se ismijavanje tradicionalnih uvjerenja vjernika gleda blagonaklono kroz prizmu tolerancije i kritike “zaostalog” društva, dok je svaka, pa i najmanje otrovna strelica uperena od vjernika prema onomu što oni ideološki istinski ne mogu prihvatiti, poput “woke” ideologije, “zatiranje prava na osjećaj, individualnost, kreativnost i slobodu govora”.
Svećenik se javio s groba Olivera Dragojevića: Nije mogao prešutjeti detalj koji je uočio
Blago upozorenje
Naravno da Crkva ne može, niti ima bilo kakve ambicije, zabraniti ovaj ili more sličnih filmova, knjiga, pjesama, slika, fotografija, grafita… Ono što Crkva može i čini jest da svoju pastvu upozori kako je to film koji ih istinski vrijeđa i kojemu nije mjesto pod okriljem svetosti i učenja Biblije, baš kao što, da banaliziramo, nitko normalan neće na misu doći u toplesu ako ne želi vrijeđati ili provocirati.
Biskup Barron i otac Griffin čine upravo to – ukazuju na film, ne kao grešan, poročan ili kao čin hereze, već kao na nešto što propagira ideje koje nisu u srcu i duhu istinskog vjernika.
Hoće li Crkva zbog tog, prilično blagog upozorenja, biti još jednom ismijana i opisana kao zadrta, nazadna i nerazumna? Vjerojatno hoće među nekima, ali opet, svačije je pravo gledati ili ne gledati, baš kao što je svačije pravo slagati se ili ne s naukom Katoličke crkve, vjerovati ili ne. To je neotuđivo ili bi barem trebalo biti.
