Helga Vlahović bila je hrvatska novinarka, televizijska i radijska spikerica, voditeljica, producentica, urednica HRT-a i javna osoba čiji se radni vijek proteže kroz više od pet desetljeća. Radi se o jednoj od najpoznatijih hrvatskih televizijskih voditeljica, koja je veliku slavu te čak i međunarodnu popularnost stekla već 1970-ih, a na dašnji dan, 27. veljače 2012. godine preminula je u 68. godini.
Htjela je biti liječnica
Za vrijeme svoje karijere njeno su ime navodili i kao Helga Vlahović Pea i Helga Vlahović Brnobić za vrijeme njezinih brakova. Rođena je 1945. godine. Otac joj je bio imućna osoba, mnoge vrijedne nekretnine i pokretnine koje su imali nestale su zbog ratnih okolnosti. Unatoč svemu tome, otac joj je omogućio krasno djetinjstvo, a među ostalim i ljetovanja na mjestima gdje su bila i diplomatska djeca s kojima se igrala, te tako naučila engleski. Pohađala je gimnaziju u Zagrebu, a učila je svirati violinu u glazbenoj školi. Maturirala je 1963. godine. Htjela je biti liječnica, no zbog očeve smrti izabrala je nešto lakši studij njemačkog i povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, jer su ona i mati bili suočene s financijskim poteškoćama zbog očeve smrti.
Karijeru započela kao spikerica na Radio Zagrebu
Vlahović se 1964. zaposlila na Televiziji Zagreb dok je na Sveučilištu u Zagrebu studirala njemački i engleski jezik, te povijest umjetnosti. Zbog svojeg novog posla odustala je od studija, no kasnije je diplomirala. Prvo je radila kao spikerica na Radio Zagrebu. Od 1966. godine vodi razne zabavno-glazbene emisije, kao što su TV Magazin i ine emisije s glazbenim temama. U karijeri je učila od poznatih voditeljskih imena Gordane Bonetti, Velimira Đuretića, Valike Šverer, Vladimira Mahovlića, Stjepana Kardoša, Nade Agbabe, Ljube Jelčića, Marte Tomljenović, Joze Vukelića i inih, a njenom usavršavanju je pridonio i njen dugogodišnji kolega Oliver Mlakar.
1968. je odabrana za vođenje Međunarodnog festivala glazbe u Sopotu u Poljskoj, a u 1971. je vodila glazbeni festival u Scheveningenu (Nizozemska). 1972. godine postala je voditeljica jutarnje emisije “Jugoslavijo, dobar dan”, a 1977.–1978. je bila voditeljica glazbene emisije “Svjetla pozornice”. Od 1978. do 1980. organizirala je “Jadranske susrete”. Veliki skok popularnosti je doživjela kad je bila voditeljica u televizijskim magazinima Antona Martija, u kojima je i plesala i pjevala.
42 godine provela je na HRT-u
1984. i 1988. Vlahović organizira programe “Beč pozdravlja Zagreb, Zagreb pozdravlja Beč” i “Dubrovnik-Stuttgart”. Radilo se o glazbenim i putopisnim emisijama koje su koordinirali JRT, ORF i ARD, a koje su bile usmjerene ka jugoslavenskim gastarbajterima koji su željeli zadržati osjećaj domovine, no nisu si mogli priuštiti putovanje u Jugoslaviju. Zbog svojeg istančanog osjećaja za glazbu i dobrog poznavanja engleskog jezika, zajedno s Oliverom Mlakarom Vlahović je odabrana za vođenje Eurovizije 1990. u Zagrebu poslije pobjede hrvatskih predstavnika Rive koji su predstavljali Jugoslaviju na natjecanju 1989.
Raspadom Jugoslavije 1991. i početkom Domovinskog rata Vlahović radi televizijske emisije vezane uz tijek Domovinskog rata na Hrvatskoj radioteleviziji. Ostaje na mjestu glavne televizijske voditeljice ratnog informativnog programa do kraja rata 1995. godine. 1996. godine započela je vlastitu televizijsku emisiju o medicini “Govorimo o zdravlju”. Poslije 42 godine rada za HRT umirovljena je 2006.
Uporna i svestrana do samog kraja
Bila je voditeljica modnih revija, prezentacija kozmetike, vodila je Đakovačke vezove, Vinkovačke jeseni, a preko trideset godina komentirala je Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara iz dvorane Musikvereina i dr. Godine 2009., dobila je Zlatno odličje za zasluge Republike Austrije za zasluge u razvijanju kulturnih veza između Hrvatske i Austrije.
Dva puta se udavala
Sa 25 godina se prvi put udala, i to za kolegu novinara Franca Peu. S njim je bila u braku devet godina u kojem su 1977. dobili kćer Renee. Pet godina poslije udala se za neurokirurga Miljenka Brnobića i s njim je dobila kćer Karlu. Nakon što je Miljenko 1997. preminuo, dugo se oporavljala od njegove smrti.
Tri godine se borila s nemilosrdnim rakom
Godine 2009. Helgi je dijagnosticiran rak maternice, bolest od koje je naposljetku preminula 27. veljače 2012. Komemoracija je održana u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu. Pokopana je na vlastitu želju na Mirogoju uz pjesmu “I’ll be watching you” britanskog glazbenika Stinga.
