Nagrađivana novinarka i bivša urednica emisije ‘Provjereno’, Ivana Paradžiković, velika je zaljubljenica u planinarenje što se može vidjeti i iz njezinog Instagram profila gdje redovno dijeli razne dogodovštine s avantura po planinama.
Tako je u posljednjoj objavi ispričala kako je izgledao posjet Bijelim i Samarskim stijenama, a otkrila je i na kakav je prizor naletjela na povratku kući.
“Ratkovo sklonište i priča o prijateljstvu. U strogom prirodnom rezervatu Bijelih i Samarskih stijena, stoji ovo najoriginalnije planinarsko sklonište. ‘Ako želiš uspjeti, moraš biti fanatik’. To je bila misao vodilja njih 13 kada su 1952. u spomen na poginulog prijatelja alpinista Ratka Čapeka odlučili sagraditi drvenu daščaru”, započela je Ivana.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Ne ostavlja se nikoga i ništa”
“Ratku bi se tu svidjelo, mislili su. Bilo je hladno, padala je kiša, padao je snijeg, bili su gladni i žedni, ali nisu odustajali. U deset su dana sagradili vječni spomenik prijateljstvu. 30 godina poslije, sklonište je izgorjelo.
Opet su se skupili prijatelji planinari i sagradili ovo današnje izdanje. Fascinantnu kuću ispod stijene nazvane Šerpas, po himalajskim šerpama nosačima. Prije točno godinu dana, na ovom sam mjestu, kao polaznica planinarske škole prvi put spavala u šatoru.
Ove smo godine, Ana i ja povele jednu skupinu kao instruktorice! Nismo ih učile samo kako se odgovorno i sigurno kretati po planini, stijenama, već smo pokušale prenijeti na njih i velebitski duh. Lekciju prijateljstva. Nema ‘moje’ u planini. Sve se dijeli. Ne ostavlja se nikoga i ništa. Sklonište nek bude u još boljem stanju nego si ga zatekao”, nastavila je nagrađivana novinarka.
Ivana Paradžiković proživjela dramatične trenutke: ‘Shvatile smo da nešto ne štima’
“Kraj ceste sam ugledala tijelo”
“Spavali smo opet u šatorima, previše nas je za sklonište. Ujutro odlazimo prije svih jer Anino koljeno nije dobro, a Anu mi ne ostavljamo. S nas tri je 55-godišnja Tonča, koja je nedavno prehodala 1100km Camina. Na stol u birtiji Sušilo, obaveznom planinarskom stajalištu, uz preostalu hranu iz ruksaka, izvadile smo i najskrivenije tajne. Neću vam o tome pričati. Te lekcije sami morate naučiti od nekoga koga vama život nanese na put”, istaknula je Paradžiković te potom otkrila kakav ju je prizor zatekao na putu kući.
“Na izlazu na autocestu, dok smo iz sveg glasa pjevale ‘Lean on me’ Billa Withersa, odu prijateljstvu, kraj ceste sam ugledala tijelo. Žena je ležala u travi. Pomislila sam da ju je auto udario, da je ozlijeđena.
Gospođa Irena, rekla je da se zove. Tijelo joj nije ozlijeđeno, utvrdili su liječnici hitne koja je odmah dojurila, ali sudeći po njezinim neutješnim suzama, duša gospođe Irene jest. Mislim na nju danas i nadam se da ona ima ljude koji ti pomognu nositi teret kada postane preteško! Ne znam sto kažu školarci, kakvi smo bili učitelji, ali nekako mislim da bi se Ratku svidjele”, zaključila je.
