Bivša pjevačica Colonije Indira Levak objavila je početkom tjedna na društvenim mrežama kako se razvodi od svog dosadašnjeg supruga Miroslava i šokirala javnost.
“Dalje nastavljamo razvijati naše živote neovisno, ali kao dvoje ljudi koji se poštuju, ostajemo poslovni partneri i prijatelji.
Poštujući zajednički višegodišnji život i sve prekrasne zajedničke trenutke našeg braka, više izjava na ovu temu nećemo davati”, poručila je.
Prije braka s Miroslavom, razvela se od poduzetnika Narcisa Mujkića, s kojim je u braku bila devet godina.
“Indira nije ništa kriva. Uvijek sam trčao za poslom i za novcem. Sve sam to radio za nas oboje, ali nisam shvaćao da njoj treba nešto sasvim drugo. Ona svoj posao nikada nije donosila kući, a ja jesam”, ispričao je on 2010. za Extru.
Indirin bivši suprug priznao nakon devet godina braka: ‘Ona nije ništa kriva’
Počeci karijere
Narcisa je upoznala na počecima svoje karijere, a mnogi ne znaju da je počela svirati klarinet sa samo 12 godina u lokalnom limenom orkestru u Županji, često nastupajući čak i na sprovodima. “Toliku bol koju prođeš kad imaš sprovod, mi smo znali pješačiti i po četiri kilometra, sad zamisli kad je vani hladnoća i kad sviraš one metalne tipkice, tu ne možeš imati rukavice, trubači mogu imati rukavice, mi klarinetisti ne možemo, Isuse i Bože, to su ti smrzotine”, otkrila je Indira za InMagazin.
Uz to, mnogi ne znaju kako se ova talentirana Slavonka našla baš u Zagrebu. Prvi put se Colonia predstavila publici na Vinkovačkom radiju, gdje je njihov koncert u Đakovu najavljivala pjevačica Ella.
Na radiju je tada radio Boris Đurđević, koji je kasnije pisao pjesme za Coloniju. Dogovorili su se da će izvesti svoju pjesmu dok se Ella presvlači. Tako su nekoliko puta za redom izveli pjesmu ‘Nek vatre gore sve’, i tada su shvatili da privlače pažnju publike. Odlučili su napustiti Slavoniju i preseliti se u Zagreb, gdje su se stvari počele razvijati.
Odlazak iz firme
“Četiri godine sam radila kao državni službenik i šefu rekla: ‘Šefe, ja vam tako volim glazbu‘ na što joj je on uzvatio – ‘ali, Indirice, ali mi tako tebe volimo, evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene, krene, ako ne, ti se nama vrati, a ostalo je povijest.”, otkrila je jednom prilikom Indira. U Zagreb sam došla s jednim koferom, apsolutno ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i od tada sama zarađujem”, priznala je.
“Prvo su mi društvo bili svi zagrebački konobari. Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj, pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: Dragi Bože, daj mi koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti. Prvi susjed mi je bio Jasensko Houra, on bi s cigaretom dolazio kod nas i rekao nije to ni tako loše, bio nam je mentor, i bili su jako sretni s nama. Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala, Mercedes A klasa, rekla sam sebi tada da sam uspjela. Srela sam Houru nedavno i rekao je kud sam ti prodao taj auto, baš je bio dobar”, prisjetila se.
