Osobe kod kojih postoji opsesivno kompulzivni poremećaj pate od opsesivnih misli, to jest opsesija ili pak prisilnih radnji, to jest kompulzija. A može biti i kombinacija i jednog i drugog, piše HZJZ.
Te opsesije uključuju perzistentne ideje, misli, poticaje i predodžbe koje su same po sebi nametljive i neprimjerene te izazivaju anksioznost i nelagodu kod osobe. Kompulzije su pak ponavljajuće radnje, to jest ponavljajuće ponašanje koje za svrhu imaju smanjiti nelagodu ili anksioznost.
Koliko je teško živjeti s ovakvom vrstom poremećaja, je nedavno opisao jedan korisnik na društvenoj mreži Reddit, a njegova je ispovijest dala bolji uvid u razumijevanje ovog poremećaja te osoba koje se bore s OKP-om.
‘Jednostavno, nikad neću biti dobro’
“Jednostavno nikad neću biti dobro. Imam teži OKP odmalena. Život mi se od 7. godine svodi na buku u glavi, pretjerano (ali baš pretjerano) razmišljanje o svemu, do apsurda. Analiziranje. Uznemirujuće misli, slike u glavi tijekom cijelog dana. Noćne more i nesanica”, započeo je prilično tešku ispovijest ovaj korisnik.
“Najgore od svega – skrupuloznost. Ne nužno u religijskom smislu, već jednostavno se za apsolutno sve osjećam krivim. Što god da napravim, vlastiti um će mi naći 100 zamjerki, naglašavati će moje mane, nabijati mi na nos da je i ono dobro što radim zapravo napravljeno iz krivih razloga, da sam unutra poremećen, psihopat”, nastavlja svoju priču ovaj muškarac i dodaje. “Jednostavno ne mogu tako živjeti, taj poremećaj me izolirao od života. Ne donosim apsolutno nikakve odluke jer znam da ću se osjećati jadno i krivo. Ne mogu raditi ono što želim, sudjelovati u hobijima, družiti se s ljudima.. Provodim godine i godine u vlastitoj glavi protiv svoje volje”.
“Ne mogu uživati ni u čemu, ne mogu dobiti niti tren mira, zadovoljstva. Ne mogu stati s razmišljanjem, s optužbama. Koliko god se trudio ne slušati, ignorirati, racionalizirati.. Ne ide. Ne mogu biti normalan čovjek. Kad vidim ljude kako su sretni, kako vode vlastite živote normalno…dođe mi da plačem. Ne mogu to podnijeti više. Ne mogu biti na toj površnoj razini bez apsurdne hipersvijesti o apsolutno svakoj sitnici koja me baca u zbunjenost i disocijaciju”, emotivno otkriva ovaj muškarac.
‘Osjećam kao da je cijelo moje biće protiv mene samog’
“Godinama sam se borio, nisam niti znao zapravo koliko sam loše jer sam jedino to imao cijeli život. Jedino tu anksioznost, ne znam za drugačije”, napisao je nesretni muškarac i dodao: “Lijekovi olakšaju stvari u nekom malom postotku ali taj duboki osjećaj nenormalnosti nikad ne nestaje, to je toliko je duboko ukorijenjeno u meni da sam to zapravo ja sam. Nemam traume, nemam stroge roditelje. Psihoterapija i KBT je pomagala na početku, zbog početnog entuzijazma i nade da mi možda to može pomoći ali s vremenom shvaćam da mi svo to suočavanje i dalje ne pomaže, ne čini me ‘normalnim’. Na kraju krajeva, da mi nekako i bude bolje, ja sam toliko toga propustio. Toliko sam ranjen time da mislim da se nikada neću oporaviti. Ne mogu vratiti godine izgubljene u besmislenoj borbi i vrtnji u krugu vlastitog ludila”, opisuje ovaj redditovac.
Potom je u komentarima još malo pojasnio svoje probleme i izazove. “Nije problem u mojim sposobnostima već u unutarnjem stanju. Osjećam se kao da je cijelo moje biće protiv mene samog, što god da radim”, rekao je i otkrio. “Nitko ne zna za ovo što prolazim osim stručnih ljudi koji moraju. Zaista ne bi shvatili. Tijekom vremena sam se samodestruktivno odvojio od svih prijatelja i poznanika jer ne mogu živjeti takav život kao oni, ne pripadam nigdje. Ne nalazim smisao ni u čemu. Svjestan sam da sve što radim, radim čisto da mi prođe vrijeme dok ne nestanem.
Intenzivno razmišljanje, uznemirujuće misli i osjećaj krivnje su tek neki od izazova s kojima se moraju nositi osobe koje se bore s OKP-om. Uz redovitu psihoterapiju, posebno kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT), koja može biti vrlo korisna, ukoliko osoba ne osjeća da trenutna terapija dalje željene rezultate, ima svako pravo razmisliti o promjeni terapeuta ili pristupa.
Slabije pamtite u posljednje vrijeme: Evo sa čime ta pojava može biti povezana
Mali koraci
Metode koje stručnjaci savjetuju osobama s OKP-om, a koje im mogu pripomažu i olakšavaju svakodnevni život su strategije suočavanja – uključujući mindfulness i meditaciju, koje mogu smanjiti intenzitet opsesivnih misli te vježbe disanja i opuštanja koje mogu smanjiti anksioznost i pomoći u kontroli misli.
Također, edukacija o OKP-u može osobi pomoći da smanji osjećaje krivnje i samoprijezira – jer će ih onda prepoznati kao produkte poremećaja, a ne vlastite osobnosti. Nadalje, stručnjaci savjetuju da si osobe koje pate od ovog poremećaja trebaju postaviti male, dotižne ciljeve i fokusirati se na male uspjehe i tako postepeno izgraditi samopouzdanje. Nadalje, preporučuje se održavanje redovite dnevne rutine koja će pripomoći u smanjivanju stresa te redovito bavljenje fizičkom aktivnosti koja može znatno poboljšati naše raspoloženje i smanjiti anksioznost.
Glavobolja, vrtoglavica, problem sa spavanjem: Odbacite ovu lošu naviku i problemi će nestati
