Jedna od tema koja već neko vrijeme brine mnoge Hrvate zasigurno je i val migranata koji godinama prolaze ili se trajno zadržavaju u našoj zemlji. Upravo se na njih sada osvrnula i bivša novinarka i nekadašnja savjetnica Kolinde Grabrar-Kitarović, 52-godišnja Mirjana Hrga.
‘Država je isto što i obitelj. Moraš stvari prepoznati na vrijeme i djelovati. Svako guranje glave u pijesak i odgađanje može skupo koštati (obitelj/društvo). Na ovoj temi pali su puno veći od nas, poput Njemačke i Francuske. Riječ je o poplavi stranih radnika. Oni su došli, tu su, mnogi će zauvijek ostati i – to je činjenica. Trebamo biti sretni, razočarani i oprezni’, započela je Hrga.
‘I mi smo odlazili trbuhom za kruhom…’
‘Sretni: naša zemlja atraktivna je stranim ljudima koji dolaze ovamo zaraditi. Ne tako davno, mi smo odlazili trbuhom za kruhom… Razočarani: dolaze zato što naši ljudi ne žele raditi poslove bez kojih društvo ne može opstati. Oprezni: jer hrvatsko je društvo takvog mentaliteta da dobar dio uopće ne bi radio, a ako baš mora, ne bi se ‘hladni napili vode’. Što onda slijedi? Još više stranaca’, nastavila je.
Mirjana Hrga izvrijeđala hrvatske radnike: ‘I nemojte mi pričati o uvjetima rada, plaćama’
‘Hvala im što su nas prepoznali, jer mnoge bi građevinske firme, hoteli, restorani, pogoni… – bili zatvoreni, a državna blagajna puno tanja. Uskoro bi udio stranaca u domaćoj populaciji mogao biti oko 10%. To je izuzetno visok broj koji ozbiljno mijenja navike svakog društva. Želimo li na vrijeme reagirati na obostrano zadovoljstvo, država će morati napraviti/pratiti projekte koji će tim ljudima omogućiti normalan život (pristojni smještaj, sadržaje, integraciju u društvo i upoznavanje domaćeg društva s kulturama iz kojih ti ljudi dolaze) inače bi se mogla suočiti s posljedicama kojima svjedočimo u spomenutoj Njemačkoj, Francuskoj’, upozorila je Hrga.
‘Budimo pametni i realni’
‘Budimo pametni, jer ovo je sve još na vrijeme. Budimo i realni. Dokle god ‘siromaštvo vraga iz rupe ne istjera’, svaka će majka i dalje sanjati da joj dijete ide na (barem neki sumnjivi) fakultet. Neka ima diplomu. Što će s njom, sve je manje jasno. I dokle je god sramota popravljati, montirati, graditi, čistiti, kuhati … naše će se društvo u svakom slučaju bespovratno mijenjati. Sami smo birali. Sad nema mjesta za ljutnju i odbijanje nego za pametnu i poštenu akciju onih koji mogu pa i moraju djelovati. Ti ljudi koji su stigli naši su sugrađani. Što god vi mislili o tome…. I poštujmo ih’, zaključila je.
