Za jednu se 38-godišnjakinju obična prehlada pretvorila u noćnu moru. Gordana je kod kuće sjedila i pila kavu kad je osjetila jaku bol u prsima, a onda je počela prava drama.
“Došla sam s posla, bio je 9. studeni, sjela sam se odmoriti i da popijem kavu, kada me zaboljelo u grudima. Bol je bila jaka i intenzivna i morala sam popiti tablete protiv bolova. Međutim, nije se smanjivala, a onda me postepeno počela boliti cijela desna strana tijela. Tada su me odvezli na hitnu”, ispričala je za Telegraf.rs.
Kako objašnjava, jake bolove pamti i dan danas, jer su trajali nekoliko sati, od trenutka pucanja plućne maramice, za što nije ni slutila da se događa, pa do kirurške intervencije. “Otišla sam na Hitnu, poslušali su me, napravili EKG i izmjerili tlak. Dali su mi uputnicu za Urgentni centar u Kragujevcu”, rekla je Gordana koja je tad živjela u rodnom Kragujevcu.
‘Primala sam infuzije’
Što se tiče upozorenja tijela, prije tog dana imala je produktivan kašalj za koji je tek kasnije shvatila da je bio pokazatelj, iako se činio kao običan kašalj. Nakon snimanja pluća uvidjela je kako situacija nije bezazlena.
“Rečeno mi je da se odmah mora napraviti drenaža. Dali su mi potpunu anesteziju. Nakon drenaže morala sam ostati u bolnici još nekoliko dana, dren je bio priključen na aparat koji je stajao pored mog kreveta i koji izvlači tekućinu i nečistoću iz prostora između pluća i pleuralne šupljine. Čak i kad bih ustala, uglavnom je to bilo pokraj kreveta. Primala sam terapije, infuzije tri puta dnevno. I tada sam imala bolove, zbog čega sam pila tablete”, prisjetila se dramatičnog razdoblja.
Nesretni se događaj ponovio. Nakon što joj je maramica pukla u studenom 2018., to se ponovno dogodilo u listopadu 2019. “Drenirali su me u lokalnoj anesteziji, ali operacija je bila neizbježna. Rekli su mi tada da liječnici ne rade kod svih operaciju nakon drugog puta, nego kad se trganje tkiva ponovi još nekoliko puta. Bilo je 50 posto da će se ponoviti, 50 posto da se neće ponoviti. Iako se nažalost ponovilo, dobro je da nakon intervencije, kako su mi rekli liječnici, nema straha od ponovnog pucanja”, pojasnila je Gordana.
Mnoge restrikcije
Od lijekova je pila analgetike i antibiotike, no neke su joj stvari od tad zabranjene.
“Bilo mi je zabranjeno provoditi vrijeme uronjeno u vodu, nisam se smjela znojiti, biti na prehladnom, propuhu, prevrućem mjestu. Također, skrenuli su mi pažnju da godinu dana ne smijem roniti i letjeti avionom, a i ako to planiram, prvo moram na kontrolu”, dodala je.
Ipak, nakom što je dvaput imala isti zdravstveni problem, njen se život promijenio, jednostavno je postala osjetljivija. “Nakon oporavka malo se promijenila kvaliteta života, pa se pri promjeni vremena javljaju bolovi. To je više kao neugodan osjećaj kroz desnu lopaticu, kad malo duže držim ruku gore, počinje boljeti. Jedno vrijeme sam sa sobom nosila flastere protiv bolova, koji su puno pomagali, sada, hvala Bogu, nemam tolikih problema”, rekla je sa smiješkom. Nastavila je živjeti, a rodila je i drugo dijete.
Bolest za koju se misli da je nestala: Kašalj ne prolazi, javljaju se temperatura i noćno znojenje
