Iza njegovih pjesama nemamo potrebu tražiti neku skrivenu poantu. One su takve kakve jesu, sirove, iskrene, bolne, izravne, kontroverzne, ljubavne, inspirativne…, kakav je i život sa svim svojim usponima i padovima. Slušati pjesme višestruko nagrađivanog glazbenog umjetnika Gorana Bare ponekad može djelovati neugodno voajerski upravo zbog načina na koji se kroz njih ogolio, onog načina na koji to ljudi vjerojatno rade samo kada razgovaraju s vlastitim psihijatrom ili se ispovijedaju svećeniku, a još češće sami sa sobom, ne iznoseći nikada dalje od vlastitih misli ono što im istinski leži na duši.
Treba taj osjećaj i izgovoriti, pretočiti ga na papir, uglazbiti, a to rijetki uspijevaju. Glazba je njegova terapija, ali je terapija i njegovoj publici. Dogodine slavi 60. rođendan, a do 40. je dao priličan broj životnih intervjua, tako da se čini da ovog glazbenika nemamo više što pitati, ali i da nemamo, to nije bitno. Bitno je što će nam Bare ispričati idućih godina kroz svoju glazbu, a dosad nam je ispričao puno, puno toga.
Mrzio je kad bi ga nazvali rokerom, prekidao je zbog toga intervjue. On je sebe nazivao pankerom, no danas se ne buni što ga nazivaju neokrunjenim hrvatskim kraljem rocka. Mijenjao je ta neka svoja promišljanja tijekom godina, ali je i o tome bez problema javno progovarao. Povodom sinoćnjeg koncerta u Boogaloou, podsjećamo na Baretove dosadašnje izjave o svojem životu.
Prepušten sebi
Osnivač i frontman grupe Majke rođen je u Vinkovcima, u siromašnoj obitelji, većinom prepušten sebi i ulici. Još u djetinjstvu shvatio je da je glazba ono čime se želi baviti pa je već s 12 godina počeo osnivati grupe i nastupati u školi. O svom djetinjstvu progovorio je prije nekoliko godina u jednom intervjuu govoreći o svakodnevnim borbama s “unutarnjim demonima” s kojima se susreo u najranijoj dobi.
“Naši demoni rađaju se u djetinjstvu. Kako mi rastemo, tako rastu i oni. Samo je pitanje trenutka kada će eksplodirati. Nekomu se to dogodi u dvadesetim godinama, nekomu u četrdesetima. Ja sam bio zapušteno dijete iz siromašne obitelji koja nije imala za vrtić i sjećam se da smo bili jako ljubomorni na klince koji su išli u vrtić. Djeca vole organiziranost i kada im tete kažu što da rade. Mi smo za tim žudjeli jer smo bili pušteni kao mala štenad čije su majke i očevi otišli po hranu. Totalno divlje.
Tako nije bilo samo meni. Bilo nas je dosta takvih, tamo na rubu grada. Kada bi djeca u vrtiću otišla na ručak, i mi bismo otišli s ograde i tumarali naseljem. Čekali smo roditelje do tri sata da im završi smjena i da dođu kući pa da nam daju nešto da jedemo. Znao sam šta je obrok, ali nije to bilo redovno ni onako kako treba. Zato kažem, demoni se rađaju u djetinjstvu i rastu s nama. Meni se na to nenormalno odrastanje još nakalemilo i puno nesreća u obitelji, tako da sam zaista imao jedan dosta turoban život”, rekao je Bare.
Ovo je Zagrebu trebalo: Goran Bare održao koncert života u Areni, pogledajte fotografije
Teška ovisnost
S prijateljem Marinom Pokrovcem osnovao je Duo debili 1980. godine, negdje u to vrijeme počeo je eksperimentirati s drogom, a onda četiri godine poslije osniva grupu Majke. Rat je grupi pomrsio planove, no najteže im je bilo prije – nakon prometne nesreće 1989. godine u kojoj su poginuli Baretovi najbolji prijatelji i članovi Majki Marin Pokrovac, Goran Matošević i Pavao Papo.
Glazbenik se tada preselio iz Vinkovaca u Zagreb i zapao u tešku ovisnost o heroinu. Iz teškog perioda počeo se izvlačiti samostalnim svirkama i nastupima s pratećom grupom Plaćenici, a usprkos svemu, njegov talent prepoznali su brojni kolege s naše scene.
Na suradnje se odazivao, iako su neke, vrlo zapažene, ostavile neugodnu gorčinu u njemu. Danas, kaže, nema prijatelja jer su svi umrli.
Manična depresija
Uz to što je djetinjstvo proživio u siromaštvu, Bare ni u kasnijim godinama nije puno lakše živio. Iako bi neki rekli da je barem dobro zarađivao i da je danas financijski osiguran, nije bio ni financijski neopterećen, vjerojatno ni u vrijeme najveće slave, a sjećamo se i kako je prije nekoliko godina, zbog teške financijske situacije, molio bilo kakav posao.
Bare je doživio ozbiljne obiteljske tragedije, a samo činjenica da je dobio sina spasila mu je život duboko uvučen u pakao droge. Tri se puta liječio od ovisnosti i dva se puta ženio. S prvom suprugom Mirjanom dobio je sina Mirana, no baš kada se Bare zbog dolaska sina, ali i braka, “skinuo” s opijata, njegova supruga predozirala se u prosincu 1995. godine, a njega ostavila samog sa sinčićem. U tom trenutku njegov je život stao, a kobni dan više je puta vrlo slikovito i bolno opisao u medijima. Prije dvije godine, u razgovoru za Una TV, gubitak supruge s kojom je bio dvije godine u braku opisao je kao najteži životni period, nakon čega mu je dijagnosticirana i manična depresija.
“Žalim najviše za ženom. Ja sam tada doživio živčani slom. Probudio sam se pored nje, ali ona nije spavala nego je bila mrtva kraj mene i to me je tako skršilo da ne možeš izaći iz kreveta, ne zanima te ni dijete ni roditelji i najviše bi volio da te nema. Kad sam to osjetio, doktori su mi rekli da bolujem od manične depresije i onda sam dobio brdo tableta”, ispričao je Bare u intervjuu i rekao kako je samo taj dan prije intervjua popio 27 tableta.
Goran Bare komentirao glazbu koju vole mladi: ‘Udaranje, nekakve djevojke pjevaju, spotovi ogavni’
Cijena iskrenosti
Sreću je nakratko pronašao u samozatajnoj Tamari s kojom se vjenčao 2000. godine. No nekoliko godina nakon toga Bare je priznao kako više nisu zajedno. Tada je rekao kako nikada nije volio Tamaru onako kako je volio Mirjanu, njome se oženio jer je bila uz njega u najtežim trenucima, tek je poslije shvatio da to nije dovoljno za dobar i kvalitetan brak. Tada je priznao i kako s Tamarom nije bio iz istinske ljubavi, već je htio smiriti njezinu majku koja nije htjela da njezina kći živi u izvanbračnoj zajednici.
Prošle godine, gostujući na Top radiju, rekao je kako smatra da plaća cijenu svoje iskrenosti. “Ali ja drugačije ne mogu. Kad sam odlučio baviti se ovim poslom, to je bilo davno, 70-ih godina, imao sam 10, 12 godina i odlučio sam se baviti time i to je bilo jedino što mi je objašnjavalo život.
Vidio sam kako moji roditelji žive, kako ljudi oko mene žive, da svi žive jako teško. Rekao sam – zar je ovo život? Nema šanse da kopam tunele. Svaka čast ljudima koji kopaju tunele, ali ako sam već došao na ovaj svijet, a da me nitko ništa nije pitao, onda ću po svom.”
Bez puno filozofije
Prije desetak godina dotaknuo se svoje angažiranosti u političkim kampanjama. Naime, svirao je za Račana 2000. i za Josipovića 2010. godine. “Mislio sam da će on biti puno jači, ali shvatio sam da čovjek ne može sve sam. Da može, onda bih se i ja kandidirao. Ali moraš imati ljude oko sebe, dobru ekipu. Upoznao sam puno političara koji su mi ostavili dobar dojam. Od Račana, Dražena Budiše, on je jedno vrijeme bio sasvim okej, pa Savka Dabčević Kučar, onda Stipe Šuvar. Žao mi je što nisam upoznao Antu Markovića. Da su ljudi bili fleksibilniji, da nisu bili nacionalno nabrijani, da su Markovića malo više ‘upotrijebili’, bilo bi puno bolje. Ali što ćeš…”, komentirao je tada suradnju s Račanom, dok je za Josipovića zaključio da je “mogao biti agresivniji”.
Bio je u to vrijeme silno razočaran SDP-om pa je zaključio kako će Kolinda Grabar Kitarović pobijediti na predsjedničkim izborima, što se i dogodilo. Za sve je krivio Milanovića. “HDZ će to izgurati. SDP je toliko izgubio zbog Milanovića, toliko su postali omrznuti u narodu”, rekao je Bare i dodao kako ga Milanović, koji je u to vrijeme bio šef Vlade, iritira. “On, šef Vlade, trebao bi paziti što govori, gdje govori, kako govori… Trebala bi se vidjeti djela, a što je to on napravio? Ja zaista ne vidim da je išta napravio. Prearogantan mi je”, komentirao je.
“Ja sam vam bio budala pa sam vjerovao, ali ne samo ja, puno mojih kolega i glumaca. Mislili smo, kad dođe to sve, da će biti okej. Znamo kako je bilo 90-ih, kakva je grozota to bila, i onda kad se pojavio Ivica Račan s nekim svojim idejama, povuklo me, mislio sam, napravit će se nešto, krenut ćemo, ali ništa od toga. Sve je ostalo isto…”, komentirao je u ranijem gostovanju u “Nedjeljom u 2” glazbenik.
Pozadina otkazivanja Baretovog koncerta: Ovo je pravi razlog zašto neće nastupiti u Ciboni
Ljubav prema sinu
Slava ga nikada nije zanimala, duboko u duši čuva ogromnu ljubav prema svom sinu, koji je završio čak dva fakulteta. Iako su udaljeni te nisu imali najbolji odnos, a dulje vrijeme nisu ni razgovarali, pjevač je jednom prilikom iskreno rekao kako nisu komunicirali jer on jednostavno, zbog svoje ovisnosti i bolesti, nije za to bio sposoban. Ipak, svaki put kada govori o sinu, jasno je koliku ljubav prema njemu gaji, ali i koliko je na njega ponosan.
Pozornica je mjesto na kojem se osjeća sto posto svojim, rekao je jednom prilikom. Danas, kaže, ne može više pjevati “zbunjen i ošamućen” jer je takav bio kada je imao 20. Tekstovi njegovih pjesama, njegova promišljanja, mijenjaju se, ali i dalje bez puno filozofije. “Moji tekstovi uvijek su takvi, okrenuti i sebi i svijetu. Tekstovi su o svemu što osjećam, svemu čega sam svjestan, to su pjesme o nekim mojim stanjima, razmišljanjima”, istaknuo je jednom prilikom. “Bina je jedino mjesto gdje se ja osjećam sto posto svojim. Ostatak vremena promatram svijet sa strane i bježim od te ludnice vani. Samo na bini sam ja, to je moj život i takav će biti do kraja”, dodao je.
Više puta si je pokušao oduzeti život, o čemu je isto otvoreno progovorio, u pjesmama se nerijetko obraća i Bogu, a više je puta upitan o vjeri. Svojim promišljanjima o tome uspio je mnoge i razljutiti, no zapravo je uvijek govorio samo da se divi ljudima koji nose vjeru u sebi. “Vjera je super, al’ neki đavo u meni ne da mi da vjerujem u Boga”, rekao je jednom. Ipak, kada je otkrio kako je strahovao nakon što se podvrgnuo testiranju na HIV, izjavio je kako ga je Bog spasio. “Strepio sam čekajući rezultate testa, ali Bog me spasio i imam sreće što nemam sidu”, rekao je Bare.
Fenomen smrti
Manje je poznato da je Bare zapravo trgovac i ugostitelj, objasnio je to u emisiji “Nedjeljom u 2”. “Da, završio sam legitimno i bravarski zanat u Bosni. U Srebreniku sam završio trgovačku školu s tri. Pitao me nastavnik s koliko bi htio proći, a ja sam mu rekao da je ocjena ‘dobar’ sasvim u redu. Tata mi je našao vezu, čak predlagao i fakultet”, rekao je Bare.
Dodao je da je morao završiti ugostiteljsku školu kada mu je pokojna supruga ostala u drugom stanju u Vinkovcima. Od tadašnje glazbe, kaže, nije mogao živjeti, a sin mu se rodio 1994. godine. “Ne daj, Bože, da sam bravar, ne znam variti. Pa znate kakve su bile tadašnje škole u Jugoslaviji. To je bilo grozno, ja nisam u njima ništa naučio. Meni su na praksi dali da pišem o rešetkama za brisanje cipela. Nastavnik je poludio jer sam mu donio samo dva papira, pa što sam mogao pisati, što treba 15 papira za to”, rekao je pjevač.
Od “intravenoznog narkomana”, kako se nazivao, došao je do toga da danas sa svojom grupom može izaći na pozornicu da nije pod utjecajem droga i alkohola, što je pozitivno utjecalo na cijelu grupu, stvaralaštvo, ali i broj gaža.
Cijeli tekst o Goranu Bari možete pročitati u najnovijem broju tjednika 7dnevno, kojeg možete kupiti na kioscima. Inače, možete se pretplatiti na tiskana ili online izdanja putem web adrese http://7dnevno.hr/pretplata ili slanjem maila na adresu [email protected]. Možete poslati i SMS “ŽELIM PRETPLATU” na broj 099 4379 116.
