“Sjećate se obitelji iz Dvora na Uni gdje je sin tati vraćao novce za džeparac kako bi obitelj imala za kruh? Stvari su ipak krenule na bolje!”, stoji u objavi emisije Nedjeljom u 2 koja je postavljena na društvene mreže.
U toj objavi jasno je kako su stvari za obitelj Petra Brčine zaista krenula nabolje. On je dobio posao, a i stan, u kojem živi sa sinovima, mu je obnovljen. Lijepa je to vijest uoči Božića, koja je posebno razniježila gledatelje Nedjeljom u 2.
“Zaista predivna priča o požrtvovnosti oca kao stupa obitelji i djeteta, koje se u najranijoj dobi, umjesto dječje bezbrižnosti, mora suočiti sa svim realnostima i okrutnosti svijeta u kojem živimo. Kada priča ima sretan kraj ili bolje rečeno, sretan početak za ovu obitelj, tada svi ponovno povratimo vjeru u moguću pobjedu dobra nad očajem i beznađem. Vjerujemo da na kraju sreća pobjeđuje tugu i bol. Obitelji Brčina, želim svako dobro i sretan Božić i Novu Godinu”, poželio im je jedan čitatelj.
Emotivna priča
Ova emotivna priča potresla je Hrvatsku u veljači ove godine. Bilo je to potresno i emotivno izdanje emisije ‘Nedjeljom u 2‘ te prilog o gospodinu Petru Brčini, 58-godišnjem ocu dvoje maloljetne djece od 14 i 12 godina, s privremenim domom u Dvoru na Uni.
Njegove prve riječi u prilogu bile su: ‘Želio bih raditi’, a nakon što su iz emisije poslali upit Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, brzo je stigao odgovor, tračak nade, da bi konačno mogao početi raditi i svojoj djeci priuštiti bolji život.
“Želio bih raditi. Sad su klinci već veći, djeca su već veća, mene više i sramota od socijalne pomoći živjeti”, komentirao je gospodin Brčina dok je pokazivao stan u kojemu živi sa djecom. Njegova priča potresla je mnoge gledatelje.
Bolesno dijete
Brčinu su gospođe u mirovini naučile kuhati, jer dok nije ostao sam s djecom, nije znao kuhati. “Ne mogu to nikad zaboraviti njima“, rekao je i dodao da nije bilo socijalne pomoći, da bi teško uspio othraniti svoje sinove. “A bilo je teško, bilo je teško”, rekao je.
“Ovaj manji mi nije mogao hodati. Bolestan na srce. Njega sam nosio nekih 2 km do vrtića, tamo i nazad”, prisjetio se ovaj požrtvovni otac, ponosan na svoje sinove, koji su mu, ističe, vrlo privrženi. Osim toga, kaže, vrijedni su i iskreni, jer ih je tako učio. “Jako su dobri malci, ne mogu reći”, rekao je sa smiješkom.
“Imaju želje velike. Pokušavam, ali teško, teško. Skup je život. Stariji sin razumije. Kad ide na terensku nastavu sa školom, dam mu 20 eura džeparca, plus sendvič i sok, on to meni vrati i kaže mi: Tata to ostavi da imamo za kruh.”
Samohrani otac
Kaže, za dvojicu sinova dobiva 80 eura alimentacije, ali po zakonu, nema status samohranog oca. Žive od 550 eura koja se sastoji od invalidnine za dijete, dječjeg doplatka i socijalne pomoći. “Sramota me socijalnog”, rekao je Brčina koji je više puta istaknuo kako bi želio raditi, a ne živjeti od socijalne pomoći.
U Dvor na Uni ova je skromna obitelj došla nakon što su bez svoje kuće ostali uslijed potresa. Gospodin Brčina ima samo jednu želju, a to je da njihova kuća bude obnovljena.
“Kokice sam imao, svinje, koze sam držao, sve zbog djece. Sve sam ih morao prodati kad je otišla kuća. Nisam imao kud. Nek mi naprave kuću gore da se vratim. Gore je meni puno jeftiniji život nego ovdje”, istaknuo je.
“Nadam se samo da će ovo što smo pokazali na televiziji na neki način ubrzati proceduru da se čovjeku obnovi srušena kuća, da mu dozvole da rade”, poručio je Aleksandar Stanković.
