Lu Dedić, unuka legendarne pjevačice Gabi Novak i preminulog kantautora Arsena Dedića, svojim talentom i upornošću pokazuje da se ljubav prema glazbi prenosi kroz generacije.
Međutim, osim glazbenim talentom, pažnju javnosti privukla je i kada je otkrila kako se bori s dijabetesom. Naime, ova 23-godišnjakinja boluje od dijabetesa tipa 1 kojeg je naslijedila genetski, te, nažalost, nije bilo načina da ga izbjegne.
Kako je saznala za dijagnozu, ali i kako danas izgleda njezin život s ovom neizlječivom bolešću, mlada glazbenica sada je iskreno progovorila za domaće medije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Drastično izgubila kilograme
“U početku mi je bilo jako teško prihvatiti činjenicu da imam dijabetes, ali taj osjećaj me odavno prošao, u potpunosti sam prihvatila ovakav način života jer zbilja ne zahtijeva neke prevelike napore, danas je dio mene. Između ostalog, mislim da svaka promjena sa sobom nosi neku svoju težinu, tako da nije nimalo čudno što mi je trebalo vremena prihvatiti novi način života”, započela je Lu za Gloriju.
“Prvi simptom koji sam primijetila bio je nagli i drastičan gubitak kilograma koji nije imao smisla, budući da sam jela više nego ikad te je to bio jedini simptom neko vrijeme. Nakon otprilike godinu dana, točnije kad sam imala 14 godina, istovremeno i naglo počeli su se javljati drugi neobični simptomi poput pojačane žeđi, učestale potrebe za mokrenjem, umora, slabosti i slabijeg vida.
To mi nije bilo čudno jer su se taman javili tijekom ljeta pa sam, naprimjer, žeđ povezivala s činjenicom da je vani vruće, mokrenje kao posljedicu unosa velike količine tekućine, a umor kao posljedicu fizičke aktivnosti tijekom dana provedenog na plaži”, pojasnila je glazbenica koja je na nagovor majke jedan dan izmjerila šećer, a onda i dobila dijagnozu o kojoj, kako je otkrila, u početku nije ništa znala.
“Dijabetes me nikad ni u čemu nije zaustavio”
No, unatoč tome što je svoje svakodnevne navike morala prilagoditi životu s dijabetesom, Lu naglašava kako je dijabetes nikad ni u čemu nije zaustavio te da je hrabro nastavila graditi svoje snove koje je imala i prije nego je saznala za dijagnozu.
“Premda mi je na početku bilo teško prilagoditi se, dijabetes me nikad ni u čemu nije zaustavio. Nikad nisam ni osjećala bilo kakav strah da će me zaustaviti, a ograničeno se osjećam jedino kad mi fizički bude baš jako loše pri padu šećera u krvi, što srećom nije toliko često, a i ti trenutci su kratkoročni i prolazni pa mi ni oni ne predstavljaju nikakvo obeshrabrenje.
Naravno da bih nekad voljela da mogu pojesti štogod i kad god, a da pritom ne moram uzimati terapiju ili paziti na to koliki mi je šećer, to je nešto što sam prije definitivno uzimala ‘zdravo za gotovo'”, zaključila je.
