Nedavno smo pisali o amebama Naegleria fowleri, opasnom mikroorganizmu koji napada mozak i uzrokuje brzo propadanje koje obično izaziva smrt unutar tri tjedna od zaraze. Uočeno je da se zbog klimatskih promjena amebe šire na sjevernija područja, a pogoduju im i olujni periodi jer oluje naplavljuju više hrane u vode stajačice u kojima amebe obitavaju.
U kolovozu 2013. godine, osmogodišnji dječak hitno je prebačen u bolnicu u San Antoniju, Teksas, nakon što je zaražen “amebom koja jede mozak”, mikroorganizmom o kojem smo već pisali. Njegov slučaj bio je neobičan jer je na kraju preživio, slučajevi zaraze ovim mikroorganizmom obično uvijek završavaju smrću.
Denis Conrad, sada umirovljeni profesor pedijatrije sa Zdravstvenog centra Teksas u San Antoniju, bio je jedan od liječnika koji su liječili dječaka 2013. godine. Live Science je razgovarao s Conradom o tome kako je bilo liječiti oboljelog od ove bolesti i koje se lekcije mogu izvući iz tog iskustva.
Zarazio se kupanjem blizu otpadne vode
“Ovaj dječak volio je plivati u pritoci Rio Grande, i mislimo da je tamo dobio početnu infekciju. Još jedna stvar kod ameba je da se one hrane bakterijama, uključujući koliformne bakterije. Dakle, područja kontaminirana kanalizacijom, gdje ima mnogo fekalnih bakterija, pogoduju razvoju ameba. Plivao je u zagađenoj vodi, pa je ondje dobio infekciju”, prepričao je gdje se je oboljeli dječak vjerojatno zarazio.
“Kada je stigao u bolnicu bio je značajno pogoršanog mentalnog stanja. Čudno je reagirao na primitivne reflekse, kao što je bol, ali nije komunicirao s okolinom. Kada su se prvi put pojavili simptomi, koji bi se mogli smatrati neprepoznatljivima, groznica, glavobolja, opća slabost, gubitak apetita, pregledali su ga u nekoliko klinika u Meksiku. U nekima mu nisu dali ništa, a u nekima je dobio samo injekciju antibiotika, i zatim je vraćen kući”, ispričao je kako liječnici nisu na vrijeme ustanovili o čemu je riječ.
“Međutim, kako mu je postajalo gore, počeo je pokazivati znakove povećanog intrakranijalnog pritiska, povraćanje, pospanost i na kraju su po tome prepoznali da ima napredujuću tešku bolest”, nastavio je priču.
Tijelo samo sebe uništava
“Pregledali su ga na granici i upućen je u San Antonio gdje je primljen u sveučilišnu bolnicu. Ondje smo zaključili da ima neki oblik meningitisa, a u citološkim pregledu uvidjeli su da se u cerebrospinalnoj tekućini nalaze amebe”, opisao je kako su konačno došli do uzročnika bolesti.
“Iako je jednostanični, to je kompleksan organizam koji tijelo prepoznaje kao strano, pa izaziva imuni upalni odgovor. Vjerojatno je primarni razlog zašto pacijenti postanu tako očigledno simptomatični dubok upalni odgovor domaćina na organizam. U procesu reagiranja na to, dolazi do nenamjerne, ili kolateralne povrede neurona i drugih stanica središnjeg živčanog sustava”, opisao je liječnik kako u stvari sam naš organizam uzrokuje propadanje živčanih stanica.
“Povrede kod meningitisa ne uzrokuju samo amebe. To smo viđali i pri bakterijskom meningitisu, gdje su mnogi simptomi, posebno oni povezani s teškom bolešću, trajnim neurološkim posljedicama, i u nekim slučajevima, čak i smrću, smatrani više posljedicom upalnog odgovora domaćina nego izravnim učinkom organizma.”
Morali su smanjiti tlak u mozgu
“Liječen je doista različitim sredstvima. Prije toga sam liječio dva dječaka koji su umrli od amebnog meningitisa, tako da sam imao neko iskustvo, i kao svi generali koji se bore u svom posljednjem ratu prisjetio sam se što nije uspjelo i pokušao nešto drugačije. Po prvi smo imali dostupan lijek miltefosin”, ispričao je i dodao da je morao zvati Centar za kontrolu lijekova kako bi mu odobrili korištenje tog novog lijeka.
“Ono što mislim da je iskreno pridonijelo njegovom konačnom preživljavanju bilo je oslobađanje hipertenzije (povećani krvni tlak), koje se javlja zbog oticanja mozga. Pozvali smo neurokirurge rano ujutro da postave drenažu trećeg ventrikula, čime su smanjili tlak.
“Dva dječaka koja prije nisam uspio izliječiti na kraju su umrla od komplikacija cerebralnog edema, gdje su na kraju doživjeli hernijaciju, kompresiju moždanog debla i zatim umirali od kardiorespiratornog zastoja zbog kompromitacije moždanog debla. Ali, smanjenjem pritiska, spriječili smo da se dogodi taj fatalni događaj i omogućili da koktel lijekova učini svoje”, ispričao je kako je operacija potpomognula djelovanje lijekova.
Na žalost je zauvijek izgubio neke moždane funkcije
“Nakon oko 36 sati liječenja, više nismo vidjeli amebe u ventrikularnoj tekućini koju smo periodično uzimali iz njegovih drenaža. Mogli ste zapravo uzeti tekućinu koja je eksterno drenirana i pogledati je. Dakle, bilo je dokaza da smo ubili amebu. I dalje je bilo svih tih mrtvih proteina koji su plutali po mozgu, tako da se još uvijek borite s upalnim odgovorom. Mislim da tu kortikosteroidi stupaju na scenu. Oni, do određene mjere, smanjuju edem i stoga imaju djeluju protuupalno”, ispričao je kako su uništili amebe.
Šire se uzročnici infekcije koja jede mozak: Pacijenti umiru unutar tri tjedna od prvih simptoma
“Kada je napustio intenzivnu njegu, nisam više bio u kontaktu s dječakom jer sam radio kao savjetnik. Međutim, vjerujem da je ostao u bolnici otprilike tri tjedna. Nakon toga, morao je nastaviti s njegom u jedinici za vještu njegu i zatim proći rehabilitaciju, jer nikada nije u potpunosti povratio sve moždane funkcije. Preživio je, ali zbog ozljede koja se dogodila prije početka terapije, nije bilo potpuno reverzibilno. Zbog upalnih učinaka, bio je prilično ozbiljno pogođen”, ispričao je kako je dječak nažalost ostao oštećen do kraja života.
