Hrvatska udruga Putokaz u Afriku osmu je godinu zaredom u jednomjesečnom posjetu Ruandi. Tamo namjenskim donacijama i programom kumstva pruža osnovnu podršku za školovanje siromašnoj djeci. Ove su godine prikupili najviše donacija dosad, u tonama hrane te ostalih potrepština i opreme.
Djeca su ove godine u znak dobrodošlice Putokazima pripremila izvedbu pjesme Olivera Dragojevića “Kad mi dođeš ti” i to u njihovom autentičnom aranžmanu.
Organizacija, koju su 2018. osnovale humanitarke Elizabeth Suzana Kozina i Slavica Gašparović, pomaže djeci smještenoj u čak 71 internatu, čime njihovo djelovanje ukupno doseže više od 7.600 djece. Kroz godine im se priključilo oko 8.000 “kumova”, među kojima su i brojne poznate osobe.
Program kumstva
Ponosni su što je među njima i Halid Bešlić, jedan od ambasadora udruge koji je svim srcem podržavao rad Putokaza. Humanitarci Putokaza za Afriku primaju sve više podrške i na globalnoj razini, iz inozemstva. Svakog listopada putuju u Ruandu kako bi u škole osobno dostavili namjenske donacije koje kumovi uplaćuju jednom godišnje, a sastoje se od osnovnih životnih potrepština poput hrane, obuće, madraca, higijenskih sredstava, pa čak i domaćih životinja. Popisi se unaprijed šalju ravnateljima u 11 škola i 6 vrtića, a podjela se provodi uz njihovu pomoć, te uz prisustvo roditelja djece.
Uz ovu jednokratnu pomoć, okosnicu djelovanja udruge čini program kumstava, trajna podrška kojom “kum” donacijom od 13 eura mjesečno točno određenom djetetu u školi osigurava hranu, obrazovanje i zaštitu od teškog fizičkog rada, uključujući školske uniforme i pribor.
“U program Putokaza za Afriku trenutno je uključeno 2.820 djece i 2.633 kumova. Većina kumova dolazi iz Hrvatske, no podrška stiže iz cijelog svijeta, što nas posebno ohrabruje. Upravo ovaj mjesec u Ruandu isporučujemo gotovo 14 tona riže i više od 12,5 tona graha, 327 madraca, 1.241 papuča te 1.937 žlica i 1.932 tanjura. Također smo donirali 3.718 sapuna i 2.640 komada odjeće te 397 ruksaka, 280 prostirki za pod i 572 lavora. Nabavili smo i 454 koze, 67 jarčeva, tri krave. Domaće životinje izuzetno su važne jer predstavljaju trajni izvor hrane. Kumovi su zahvalni što imaju priliku pomoći, a mi im šaljemo informacije o stanju i napretku njihove kumčadi, kako bi ostali povezani i uključeni u njihove živote“, poručuje Elizabeth Suzana Kozina, potpredsjednica udruge Putokaz za Afriku.
Korist ima i lokalna zajednica
Podršku udruge posebno je istaknuo i ravnatelj škole Kivumu Placide Ntigurirwa. “Zahvaljujući Putokazu, mnogi učenici se uspješno školuju jer dobivaju školske uniforme, pribor za učenje (poput bilježnica, olovaka, bojica, geometrijskih setova itd.), a također imaju osiguran i školski obrok koji financira udruga. Učenici su visoko motivirani i zato što neki od njih, koji postižu izvrsne rezultate na nacionalnim ispitima, imaju priliku dobiti stipendiju za školovanje u internatu. Uključuje ih se i u sportske aktivnosti kroz donacije sportske opreme”, navodi Ntigurirwa.
Ove je godine pokrenuta i nova inicijativa. Zahvaljujući Putokazu, u sklopu školskih dvorišta započeli su projekti uzgoja zečeva i kokoši, a postavljaju se i tankovi za vodu. Koristi od toga ne osjeća samo škola, već i lokalna zajednica, kojoj udruga pomaže donacijama hrane, kućanskih potrepština i stoke. Jedan od najljepših primjera kako kumstvo mijenja živote dolazi također iz sela Kivumu, gdje je kumče Joselyne Uwanyirigira upravo završila prvu godinu studija računalnih znanosti i tehnologije na Sveučilištu ICK u Ruandi.
“Zahvalna sam Putokazu što mi od osnovne škole pa sve do fakulteta pokriva troškove školarine. Putokaz mi je stvarno promijenio život. Studij mi pomaže ostvariti snove, a jako mi znači i podrška u vidu ostalih materijala koji su mi potrebni za studij“, ističe Uwanyirigira. I Emmanuel Iradukunda je jedan od onih kojima je Putokaz omogućio put prema akademskom obrazovanju.
‘Studiram zahvaljujući njima’
“Hvala Putokazu za Afriku za sve što su učinili za mene, na svoj podršci, zahvaljujući njima sada studiram menaždment, zahvalan sam na svemu što su učinili za mene, moju obitelj i prijatelje”, kaže Iradukunda.
Udruga je u Ruandi kupila i kuću, ishodila potrebnu građevinsku dozvolu pa je kompletno
rekonstruirala i opremila za pomoć potrebitim djevojčicama. Kuća je već u funkciji. Kuma Elena Rudolf iz Zagreba već tri godine u slobodno vrijeme šije haljinice za djevojčice. “Do danas sam, uz pomoć prijatelja iz župe, sašila oko 130 haljinica. Kada ih ispeglam, posložim ih na vješalice i poškropim svojim najskupljim parfemom, a zatim i svojim suzama. Znam da ih više nitko neće peglati, ali isto tako znam da će ih izravnati lupanje srca od sreće ispod te haljine kada je djevojčica obuče. Ponosna sam što sam dio Putokaza i što sam imala priliku upoznati Suzanu i Slavicu, dvije žene koje su pokrenule lavinu dobrote i promijenile tisuće života”, poručuje Rudolf.
Sjeo na ručak pa ga zgrozio prizor u restoranu: ‘Čari života u Zagrebu’
