Prilikom upisa djeteta u školu kod nekih se roditelja javlja jedno pitanje. Obrazovne institucije nude opciju vjeronauka, koji je u javnim školama katolički. Privatne vjerske škole imaju svoj vjeronauk pa tako djecu o vjeri uče sukladno tome kojoj pripadaju svi koji je pohađaju.
U našim osnovnim školama baš i ne postoji alternativa vjeronauku. Jedina opcija je čekati na hodniku ili slušati nastavu. Uz to, neki roditelji koji imaju razloge zašto ne žele djecu upisati na vjeronauk, to čine kako se dijete ne bi osjećalo isključeno ili bilo predmet zadirkivanja. Jedna se takva majka obratila korisnicima platforme Reddit i tražila savjet.
“Shvatila sam da postoji realna mogućnost da moje dijete bude jedino u razredu koje ne pohađa vjeronauk pa me zanimaju vaša iskustva: Ako ste upisali dijete koji vam je bio glavni razlog za to i kako ste to objasnili sebi i djetetu? Smatrate li i dalje da je to bila ispravna odluka? Ako ste odabrali drugu opciju, kako je sve prošlo? Je li to bila dobra odluka? Znam da se u višim razredima dosta djece ispisuje i to kasnije i nije problem, ali brine me ovaj prvi susret sa školom, što je po vašem mišljenju bolje za dijete?” pitala je na hrvatskom Redditu.
Obračun na igralištu
“Nisam roditelj, ali ti mogu reći da je kod nas u osnovnoj isto tako bio jedan jedini momak koji nije išao na vjeronauk, nego je upisao etiku. Stajao je s nama u razredu i šara po teki i štajaznam jer jednostavno nije bilo mogućnosti da se samo za njega organizira. U srednjoj bi ovi sa etike jedan sat vjeronauka lunjali po školi jer su etiku imali predsat, a ne tijekom vjeronauka. Nitko ih nije čudno gledao, osim časne u srednjoj koja je govorila da je ovaj jedan ‘antikrist’, ali ona je posebna priča”, komentirao je jedan Hrvat, koji je potom još netko komentirao.
“Kod nas ih je bilo dvoje u osnovnoj, bili su sami u knjižnici s knjižničarkom koja im je birala najljepše priče/knjige za čitati, ili im pomagala pisati domaći tako da su bili mirni kad dođu doma. Zapravo su imali ekskluzivan tretman. Dakle, ovisi o školi, a ne o broju učenika”, tvrdi.
Javila je i jedna majka koja je odlučila da njeno dijete neće ići na vjeronauk. “Evo, ja svog nisam upisala. Budući da je vjeronauk blok sat koji se stavlja ili na početku ili kraju nastave, to je za njega značilo, ovisno o rasporedu, ili duže spavanje ili vraćanje kući 2 sata ranije, što je odlično za dijete koje bi radije gledalo crtiće kod kuće npr. On je to odlično podnio naravno. Druga djeca, zanimljivo, ali te balavce je žive pojelo kako to da ne ide i koje je on vjere i koji Uskrs slavi, do te mjere da mi je jedna mala prišla na igralištu i pitala me je li katolik ili pravoslavac. Htjela sam joj reći da smo sotonjare, ali suzdržala sam se”, prisjetila se.
‘Djeca su iskrena’
“Njega to nije diralo i općenito nije loše iskustvo. Sad u višim razredima ode na vjeronauk i crta ili radi nešto svoje, čisto da ne bude na hodniku. Kao i sve, ovisi o puno faktora ali ti je najbitnije odgojit dijete da ga ne zamaraju tuda mišljenja ni pitanja jer ih svatko ima”, dodala je.
“Mi smo u razredu imali pravoslavca koji od prvog osnovne nije išao na vjeronauk. Uvijek bi mu zavidjeli što ide ranije doma, a i on je imao stav “luzeri vi ostajete, a ja idem gledati tv”. Tak da ovisi dosta i o klincu i kako se on postavi. To je samo jedan sat tjedno”, opisao je svoje iskustvo Hrvat.
Jedna je žena u komentaru pojasnila zašto neće upisati dijete na vjeronauk. “Učimo djecu da ne budu licemjerni. Ako ne prakticiram vjeru u svakodnevnom životu, zašto bih upisala dijete onda na vjeronauk zbog straha odbacivanja? Djeca su iskrena. Reći će oni kroz razgovore s vjeroučiteljicom da su u obitelji ateisti. Ukratko, ne, dijete mi neće ići na vjeronauk, ne vidim problem”. S njome se složio i jedan gospodin.
Dijete samo odabralo
“O tome ja govorim, a nitko me ne sluša. Šogorica i šogi krste malog, a crkvu vide samo kad idu na pivu u kafić preko puta crkve. Svaka druga riječ je bog. Kad sam šogoricu pitao je l’ hoće krstiti malog, pogledala me kao da sam pao sa drveta, da naravno da hoće. Žena isto kaže da ako ćemo imati djecu da će djeca imati sve sakramente. Od 2019. nismo bili u crkvi osim za svatove/smrt/sakramente”, napisao je i nastavio.
“Kad sam pitao zašto, da se dijete rodi grešno i da ga se krštenjem čisti od grijeha. Moj je argument bio da ako tako maleno biće, koje nikome ništa ne može napraviti je grešno, onda to nije Bog kojem se ja trebam pokloniti. I tu smo završili priču. Ali slažem se. To licemjerstvo je baš bleh”, smatra.
Jedan muškarac redakciji je podijelio svoje iskustvo sa upisom na školski vjeronauk. “Kad sam se upisivao u prvi razred osnovne, moju majku su, uz svu papirologiju koja se tad morala davati, pitali hoću li ići na vjeronauk. Kako ona nije osoba koja bi mi nametala bilo što u životu, tad me pitala želim li ići. Rekao sam da ne želim. Hrvat sam i ateist, da ne bi bilo nekih drugih konotacija”, započeo je. “Kasnije su mene i nju učitelji u školi maltretirali da zašto ja neću na vjeronauk, da će mi to popraviti prosjek ocjena i slične priče. Na vjeronauku sam se pojavio jednom, u šestom razredu. Nas koji nismo išli, nisu imali gdje ostaviti usred nastave, pa su nam rekli da odemo ipak na vjeronauk. Sjećam se da je vjeroučiteljica ispitivala nešto, ali da nitko nije znao odgovoriti. Na kraju sam se ja javio i odgovorio. Ona je bila konsternirana, jer kao ja to znam, a ne idem na vjeronauk, a oni koji idu su “tabula rasa”. Na kraju me pitala kako ja to znam. Rekao sam joj da smo to učili iz povijesti dva tjedna prije”, zaključio je.
Majka očajna što rade djetetu u školi: ‘Ja više ne mogu, na rubu sam suza’
