NaslovnicaIzdvojenoČovjek koji je odbio Severinu: ‘U to vrijeme nisam bio taj’
Čovjek koji je odbio Severinu: ‘U to vrijeme nisam bio taj’
Objavio
Tea Šojat/Tjednik 7dnevno
-
Severina na Markovom trgu (Foto: Instagram)
Već 20 godina Alenka Milano stoji uz bok Severini, a u bogatoj karijeri najtraženijeg pratećeg vokala pjevala je s mnogim domaćim estradnim zvijezdama, među kojima su Oliver Dragojević, Danijela Martinović, Minea, grupa Magazin, Marko Perković Thompson, Jasmin Stavros, Mladen Grdović, Doris Dragović, Vanna i drugi.
Pedagoginja s dva magisterija više od 30 godina radi kao profesorica u glazbenoj školi u Imotskom, a predavala je i na Glazbenoj akademiji u Mostaru, od čega je morala odustati zbog turneja sa Severinom.
U jednom od rijetkih intervjua otkrila je kako se ljubav prema glazbi rodila u ranoj dobi, što nije čudno jer joj se cijela obitelj bavila glazbom. “Druženje s klavirom počela sam u drugoj godini života. Dok su druga djeca još uvježbavala korake, ja sam ponavljala skladbe na našem klaviru, koje bi svirala sedam godina starija sestra. I otac i majka i cijela očeva obitelj bili su u glazbi, svi su znali svirati gitaru. Otac je išao u glazbenu školu, svirao trombon, a majka divno pjeva. Sestra je išla kod časnih sestara u glazbenu školu pa sam i ja bila vrlo zainteresirana za klavir. Otac je čuo na radiju da u Splitu primaju djecu u glazbeni vrtić. Imala sam prijamni ispit i primili su me s pet godina”, ispričala je jednom prilikom.
Alenka Milano (Foto: Tom Dubravec / CROPIX)
Nastupi u Magazinu
Od 15. godine svirala je i pjevala u nekoliko splitskih grupa, maturirala je glazbenu školu sa 16 godina, a već sa 17 počela je raditi s učenicima Glazbene škole u Imotskom. Njezinom velikom zaslugom stvoren je i jedan od najboljih mladih pijanista na svijetu, Marijan Đuzel.
Pauzirala je treći i četvrti srednje u “Josipu Hatzeu”, ali je ranije maturirala, zbog čega je morala dvije godine čekati na upis u akademiju. I tu su se stvari mrvicu zakomplicirale. Naime, na prijedlog profesorice, odlučila se javiti na natječaj u glazbenoj školi u Imotskom. Bilo je to 1987. godine.
Završila je u međuvremenu dva razreda srednje škole, imala svoju grupu Hod, paralelno je bila i u grupi Duga, a onda je 1990. godine rodila sina Duju. Ipak, odlučila je nastaviti sa svim poslovima kojima se dotad bavila, no odustala je od akademije, kojoj se kasnije vratila diplomiravši s prosjekom 5,0.
Sasvim slučajno, prijatelj ju je pozvao da pjeva B-vokal u studiju, a nakon tog ulaska u studio sve je bilo jasno – iz njega do danas nije izašla. Šest, sedam godina nakon rođenja sina naš poznati hitmejker Tonči Huljić pozvao ju je da dođe svirati u Magazin, što je rado prihvatila. Krenuli su nastupi, turneje, putovanja. Radila je s brojnim estradnjacima, pa i s Oliverom Dragojevićem, uz kojega ju vežu najljepša sjećanja.
“Pokojni Oliver. S njim sam surađivala godinama, s njim sam čak i snimala u studiju godinama, odlazila i u Milano snimati onaj predivni album ‘Trag u beskraju’. Puno sam koncerata odradila s njime, Olympia mi je ostala u posebnom sjećanju”, rekla je jednom prilikom u razgovoru za IN magazin.
Dok je radila koncert s Oliverom u pulskoj Areni, došla joj je Severina koja je u to vrijeme tražila ljude za svoju prateću grupu.
Severina (Foto: Damir Krajac / CROPIX)
Četiri lokacije
“Pitala je moju ekipu želimo li svirati s njom. Ponudila nam je i dobre uvjete. Kako je ona bila i moja prijateljica iz glazbene škole, pristala sam, a vrlo sam se uljudno i prijateljski rastala od Magazina”, ispričala je Milano. Tako je priča sa Severinom mogla početi. No, iako je sa Severinom vežu snažno prijateljstvo i godine suradnje, nikada se nije poželjela prepustiti samo pozornici. Imotski, njezina škola i učenici ostali su joj na prvome mjestu.
“Često sam razmišljala da odustanem, no to je bilo jače od mene. Godinama sam uživala u Imotskom i rekla sam sebi: Alenka, tu je tvoja baza, tu si prava ti. Osjećam da sam u temeljima te škole”, objasnila je jednom, dodavši kako uživa u životu na četiri lokacije. “Beskrajno bih bila nesretna da mi se na bilo koji način prekine taj četverokut Split – Imotski – Mostar – Zagreb. Nije riječ ovdje o novcu, nego o ljubavi prema glazbi, poslu, djeci…”, objasnila je.
“Moja parola uvijek je ista: Živi svaki dan kao da ti je posljednji u životu. Imaj u sebi uvijek dovoljnu dozu adrenalina i voli ono što radiš. Jedva čekam Split, pa moj Imotski, pa Mostar, pa Zagreb, onda pjesma i cupkanje po pozornicama na koncertima. Sada mi je i sin diplomirani kineziolog pa mi daje savjete kako zadržati kondiciju. Znate, nije meni više 20 godina”, komentirala je Alenka Milano.
“Ja sam vam i svojevrsna veleposlanica četiriju gradova. Moj Split, grad moga Duje, moji prvi glazbeni iskoraci; moj Imotski, grad s najviše glazbenih talenata u Hrvatskoj, pa Mostar, divni ljudi; moj Zagreb, rodni grad moga muža. Kada mi netko kaže nešto protiv Imoćana i Hercegovaca, ja vam skočim i govorim o tim divnim ljudima, o karakteru, radišnosti. Kada netko takne u purgere, Zagreb, ja vam kažem kako su to također predivni ljudi. A o Splitu da i ne govorim”, dodaje Milano.
Osim ljubavi prema Imotskom, još jedan razlog zbog kojeg se nikada nije upustila u ozbiljniju solo karijeru jest i činjenica što se ne voli javno eksponirati. “Nitko od nas koji to radimo nije zaljubljen u neko eksponiranje. To su ti ljudi u sjeni koji ustvari vole što su u sjeni, sigurna sam da bi 80% njih najviše ustvari voljelo da ih se nikad ne vidi.
Znate ono da ste u drugoj sobi, da ne morate nabaciti nikakav make-up, nego da lijepo dođete u trenirci i to odradite kao u svom dnevnom boravku”, opisala je jednom prilikom u razgovoru za IN magazin.
Jelena Rozga i Severina (Foto: Josko Supic / CROPIX)
Podrška prijateljici
Iako vrlo rijetko istupa u medijima i daje intervjue, napravila je tu iznimku kada je Severina prolazila jedan od najtežih perioda dugogodišnje bitke za skrbništvo nad sinom Aleksandrom.
“Severina je vrhunska glazbenica i zbog toga se više može posvetiti djetetu, a kao prijateljica sam i vidjela koliko je posvećena. Dovoljno je možda reći da smo se nakon svakog koncerta u krugu do 400 kilometara vraćale doma da bi ona bila s Aleksandrom kad se probudi i odvela ga u vrtić ili školu”, rekla je prije pet godina u razgovoru za Dalmatinski portal.
“Kao pedagoginja s 31 godinom iskustva mogu vidjeti kakvo je neko dijete. Provodeći vrijeme sa Severinom i njezinom obitelji, mogu odgovorno i profesionalno reći da je Aleksandar sretno dijete, zadovoljno, društveno, pristojno i ima ‘svoj red’, zna kad je vrijeme za domaći rad, za spavanje…”, opisala je tada i istaknula kako bi, da je netko pita za mišljenje tko je super mama, bez oklijevanja rekla da je to Severina. “Severina je preodgovorna”, naglasila je tom prilikom.
Zanimljivo je povući paralelu sa Severinom. Naime, i ona je započela karijeru kao back-vokal, no nije sve išlo glatko. Situacija se počela zahuktavati 1988. godine. Tutti Frutti bend objavio je album “Stvari lagane” i tražili su prateće vokale za turneju. Nenad Ninčević upitao je tada Severininu prijateljicu Doris, koja je živjela kat ispod njega, zna li nekoga to bi mogao pjevati.
Ona je tada predložila Danijelu Martinović, koja je već pjevala s grupom, a sjetila se i dviju prijateljica, Lejle i Severine. “Nisu ni pitale hoćemo li im nešto platiti. Bilo im je važno samo da pjevaju s nama”, prisjetio se Ninčević jednom prilikom u razgovoru za 24 sata. Djevojke su angažirali za tri koncerta i bili su njima oduševljeni, iako mu je Severina mnogo godina poslije rekla da su sve tri “falšale ko zvijeri”.
“S nama su prvi put pjevale na Gripama i na još dva koncerta u Bosni. I danas žalim što se nisam s njima vozio kombijem. Njih tri putovale su s bendom, ja svojim autom. Momci su pričali da su umirali od smijeha s njima. Kombi je bio pun cike, vriske, smijeha. Zabavljale su ih cijelim putem”, ispričao je Ninčević i otkrio kako su za svaki nastup dobile honorar od ondašnjih 100 maraka i bile su presretne, no novac bi potrošile na putu do kuće na šminku, odjeću, nakit i slično.
Nenad Ninčević (Foto: Boris Kovacev / CROPIX)
Odbijenica od Ninčevića
Tijekom ta tri nastupa, ispričao je Ninčević, Severina bi mu svako malo prišla i rekla da se želi ozbiljno baviti glazbom, no s obzirom na to da je u to vrijeme bio u nekom svom filmu, nije vidio kako bi joj mogao pomoći.
“Koliko god je ona pristojno, djetinje ispitivala o tome kako bi mogla pjevati, u to vrijeme nisam bio taj. Ne bih joj ni mogao osmisliti i stvoriti karijeru kao Tutić dvije, tri godine poslije. Zrinko je imao svoju produkcijsku kuću, u to vrijeme svi su htjeli da im on radi pjesme”, objasnio je skladatelj.
Iako je Severina dobila odbijenicu od Ninčevića, ništa je nije moglo pokolebati u želji da postane pjevačica pa je stvar uzela u svoje ruke i sa samo 17 godina ostvarila svoj prvi uspjeh.
Početkom 1990. prijavila se na radijsko natjecanje Bahrije Golubovića “DemoX” i pobijedila. Kao nagradu je osvojila snimanje svog prvog LP-a, a u nastanku albuma prvijenca pomogao joj je Tomo Mrduljaš. Album nije bio zapažen, ali Severina nije htjela odustati. Počela je ići po festivalima, pa se našla i u ulozi voditeljice s Ivanom Banfić, s kojom je vodila emisiju “Top cup” na HRT-u, a onda su je zamijetili Zrinko Tutić i Đorđe Novković.
Uslijedio je legendarni poziv. Zrinko ju je nazvao doma, predstavio se, a javila se njezina mama koja je rukom prekrila slušalicu i upitala kćer: “Je l’ to onaj Zrinko ili se to netko s nama zaj…?”
Severina je posudila 4000 njemačkih maraka i krenula u Zagreb, a u isto se vrijeme tada megapopularna Tatjana Matejaš Tajči spremala za Ameriku. Bilo je to idealno vrijeme da na domaćoj sceni zasja nova zvijezda. Odlazak Tatjane Matejaš i Severinin dolazak inspirirali su Ninčevića da napiše pjesmu “Paloma nera”, koja je postala Severinin hit.