Ana Barbara Kovačević iz Beograda, pedagoginja i stručnjakinja za rani razvoj djece, uspjela je postići zapažene profesionalne uspjehe, unatoč borbi s kroničnom bolešću – ulceroznim kolitisom. Sa specijalizacijom iz obrazovnih politika i dugogodišnjim radom s djecom, osobito onima iz teško pogođenih obitelji, Ana je razvila jedinstven pristup edukaciji, istovremeno balansirajući profesionalni rast i osobne izazove koje donosi ova autoinflamatorna bolest.
Inače, ulcerozni kolitis je kronična idiopatska upalna bolest crijeva u kojoj dolazi do stvaranja ulceracija (erozija, čireva) na sluznici debelog crijeva. Simptomi ulceroznog kolitisa često se razvijaju postupno, a mogu uključivati sljedeće simptome – bol u trbuhu, nadutost, proljev, a često s natruhama krvi ili sluzi i krvarenje iz rektuma.
Prvi simptomi ulceroznog kolitisa pojavili su se 2013. godine, nakon stresnog životnog razdoblja. S obzirom na to da je i njezin djed patio od iste bolesti, Ana je prepoznala prve znakove te odmah otišla na pretrage, gdje je potvrđena dijagnoza. S obzirom na blaže simptome, liječnici su odlučili da terapija nije odmah potrebna, već su preporučili probiotike i lagane promjene u prehrani. Tako je započeo Anin put suočavanja s izazovnom bolešću.
Bolest se ponovno aktivirala 2017. godine
Ubrzo je uslijedila remisija bolesti koja je trajala četiri godine, a tijekom tog vremena, Ana o ulceroznom kolitisu nije često razmišljala i često bi smetnula s uma da ima kroničnu bolest. Međutim, jedno stresno razdoblje ponovno je aktiviralo bolest.
Prvi je relaps uslijedio 2017. godine za vrijeme boravka u Litvi, gdje je volontirala u sklopu fakultetskog usavršavanja. Relaps je bio izazvan stresom i nakon povratka, ponovila je kolonoskopiju koja je pokazala da se kolitis proširio i zahvatio 10 centimetara debelog crijeva. No, nakon nekog vremena, Ana je uspjela ponovno ući u remisiju, koja je trajala gotovo šest godina.
Ana ističe da, iako nije poduzimala drastične promjene u prehrani, postala je svjesnija onoga što njezino tijelo bolje podnosi. Uvijek priprema obroke kad može, izbjegavajući brzu hranu. Prepoznaje da je svako tijelo različito te da univerzalne dijete za upalne bolesti crijeva ne postoje. Primjerice, njezin djed je jeo rižu koja mu je prijala, dok Ana izbjegava pekarske proizvode, koji joj od pojave bolesti nisu odgovarali.
Čest odlazak na WC može biti alarm za uzbunu: Doktorica otkriva kada je potrebno posjetiti liječnika
‘Kad se pojavi krv u tragovima, znam da počinje relaps’
“Volim pojesti gustu juhu od povrća u fazama relapsa, ali tada ne mogu ni pomisliti na voće, iako ga inače volim”, objašnjava Ana, koja svoju prehranu prilagođava vlastitim potrebama, slušajući svoje tijelo.
Novi izazovi pojavili su se krajem prošle godine, kada se kolitis ponovno aktivirao, sada u težem obliku. Uz terapiju kortikosteroidima i bolju regulaciju prehrane, njezino se stanje počelo stabilizirati.
Simptom koji pacijenti često navode je pojava krvi u stolici. “Znam da relaps počinje kada se krv pojavi u tragovima, uz prisustvo sluzi. Kad relaps postane intenzivan, onda se pojavljuje samo krv. Fizički mi je neshvatljivo kako unosim hranu, a izbacujem samo krv, pa se pitam gdje je ostatak hrane koju sam pojela. Pražnjenje postaje isključivo u tekućem obliku, ali ne kao dijareja, već kao krv”, kaže Ana koja dodaje kako je ovog puta kao dio tretmana liječenja dobila kortikosteroide.
Učestali odlazak na wc
“Nemam bolove koje sam ranije imala, vjerovatno jer sam se navikla na stalne bolove u trbuhu. Ranije je bilo i po 15–20 stolica dnevno, sada imam 3–4, što je veliko poboljšanje”, rekla je Ana za Stetoskop.
Iako ulcerozni kolitis nije bio povod za odlazak na psihoterapiju, već četiri godine Ana koristi terapiju kao oblik podrške. Psihoterapija joj pomaže u suočavanju s dijagnozom, a upravo joj je psihoterapeutkinja pomogla u suočavanju sa redovitom javljanjem gastroenterologu i prevladavanju straha od kolonoskopije.
Ana snagu crpi i iz sjećana na svog djeda. Naime, njemu je ulcerozni kolitis bio dijagnosticiran 1999. godine, u 65. -oj godini života, a njegov optimizam ostao je uzor za Anu. Znao je lokacije svih javnih WC-a u gradu i za svaki slučaj uvijek nosio rezervnu odjeću sa sobom, ali na njegovom se licu nikad nije mogla vidjeti tuga.
Doktor upozorio na grešku kod odlaska na WC: ‘Zašto onda to radimo, može biti štetno’
Bolest nije utjecala na karijeru
Bolest nikada nije omela Aninu karijeru, naprotiv, inspirirala ju je na nove korake. Otvorila je školu u kojoj putem online programa podučava djecu iz dijaspore o jeziku i kulturi, što joj omogućuje fleksibilnost i ravnotežu između posla i zdravlja. “Radim od kuće, u blokovima s pauzama, kako bih se uskladila s potrebama tijela. Bolest me nije spriječila u radu, već me usmjerila prema fleksibilnoj profesiji”, zaključuje Ana.
Anina priča inspiracija je svima koji se suočavaju s kroničnim bolestima, pokazujući kako se uz snagu volje, podršku obitelji i stručnu pomoć može ostvariti profesionalni uspjeh, unatoč fizičkim i psihičkim izazovima koje donosi ulcerozni kolitis.
