MARIJA JURIĆ ZAGORKA: ‘Žena u politici u 19. st. smatrana je poput žene u javnoj kući’

Facebook/Marija Jurić Zagorka
Prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica, ostala je zapamćena i borbom protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena…

Rad Marije Jurić Zagorke osporavali su literarni moćnici njenog doba poput Mazzura, Matoša, Krleže i njemu bliskih, nazivajući je spisateljicom “trivijalne šund literature, luđakinjom i muškobanjastom babom.

Kao novinarki Strossmayerova Obzora (od 1896.) kojem je podizala nakladu svojim romanima u nastavcima, glavni urednik Šime Mazzura, za kojeg je žensko u redakciji bio prvorazredan “kulturni i moralni skandal”, prilijepio joj je etikete koje su je pratile sve do smrti: “baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica i k tome još zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama”.

“Svugdje sam bila dočekivana s nepovjerenjem i prezirom jer je žena u politici u 19. stoljeću bila smatrana poput žene u javnoj kući. U redakciji Obzora svatko me gledao s čuđenjem ( …) A ja sam u prvom redu širila feminizam i u ženama budila volju da sudjeluju u javnom životu. Moja je težnja uvijek bila emancipacija žena“, govorila je Marija Jurić Zagorka.

Zagorka je zaobiđena u književnim pregledima, čitankama i antologijama. Nitko se za njezina života (prisjećao se kasnije Ivo Hergešić), nije usudio ozbiljnije baviti njezinim djelom, bojeći se da ne ispadne smiješan.

 Njezin profesionalni novinarski rad (J. Horvat) bitno je vrednovan tek šezdesetih godina 20. stoljeća, pa se sedamdesetih objavljuju njezina Sabrana djela (I. Hergešić). Osamdesetih je vrednovana kao značajna književnica za povijest nacionalne književnosti (S. Lasić), a jačanjem feminizma kao novog socijalnog i društvenog pokreta, dolazi i do prve feminističke recepcije (L. Sklevicky).

Zagorka se cijeloga života zalagala za ravnopravnost spolova (polemika s A. G. Matošem, 1909.) i ženska prava (pravo na obrazovanje, na profesiju, na imovinu i žensko pravo glasa). Bila je sindikalna, politička i ženska aktivistica. Sudjelovala je u narodnom pokretu protiv Khuenove politike i predvodila prve ženske demonstracije u Zagrebu 1903. godine. Održala je na stotinu predavanja o ženi i politici, solidarnosti, narodnoj borbi i ženskom glasačkom pravu.

Ne dočekavši valorizaciju (koja je uslijedila tek nakon njezine smrti), Zagorka je umrla 29. studenog 1957. godine u Zagrebu. Sahranjena je u Mirogojskim arkadama 4. prosinca 1957. godine među grobovima koji pripadaju najvećoj hrvatskoj političkoj i kulturnoj eliti kamo, nesumnjivo, i sama pripada.No, njezin povijesni i kulturni značaj zanemaren je do te mjere da je čak i podatak o datumu, godini i mjestu Zagorkinog rođenja dosad bio samo približno poznat.


Komentari