Simbol grada u najživopisnijoj ulici u Zagrebu.
Tkalčićeva ili popularno “Tkalča”, najživopisnija je zagrebačka ulica u samom središtu grada, koja je nastala u potočnoj dolini između, u srednjem vijeku utvrđenih, najstarijih zagrebačkih naselja Gradeca i Kaptola. Davno prije ulice ovdje je tekao potok, stoga se i sama ulica do početka 20. stoljeća zvala Potok.
U hladu sjene Marije Jurić Zagorke, velike zagrebačke književnice i novinarke, nalazi se sunčani sat koji pokazuje pravo vrijeme, a nisu mu potrebne baterije već, kao što i samo ime kaže, samo zrake sunca.

U studenom 1955. godine za diplomski rad na Akademiji primijenjenih umjetnosti izradio ga je Božidar Jušić. Mentor ovog zanimljivog vizualnog i komunalnog zadatka bio je profesor Ernest Tomašević.
Iako su u Zagrebu sačuvane dvije sunčane ure iz XVII. stoljeća (jedna u dvorištu nekadašnjeg Isusovačkog samostana – danas Klovićevi dvori, a druga u dvorištu Muzeja grada Zagreba), upravo je sat u Tkalčićevoj, premda “najmlađi”, najpoznatiji. Postao je jednim od simbola grada i dobio pridjev “stari”.
















