Kultno kino Zagrepčanima je draže od multipleksa: Nekada se za projekcije čekalo satima

kinoeuropa.hr

Kino u centru Zagreba otvoreno je davne 1925. godine, a vodilja je bila- najljepše i najvažnije kino na ovim prostorima.

Zgradu kina Europa sagradila je obitelj Muller, prema nacrtima arhitekta Srećka Florshütza. Kino je svečano otvoreno 8. travnja 1925. godine projekcijom filma “Nibelunzi” i domaćeg filma “Dalmacija, zemlja sunca”. Kino je prvotno nosilo naziv Kino Balkan- Palace.

pinterest.com
pinterest.com

Kino Balkan bilo je izuzetno

Upravo pod nazivom- Balkan, ovo kultno kino ponosilo se svojim blještavilom i sjajem. Kino Balkan bila je prva takva dvorana na Balkanu, sa 1100 sjedećih mjesta, za tadašnju zagrebačku mladež pravi “raj na zemlji”. Situacije čekanja u redu za karte, da bi dolaskom na blagajnu prodavač stavio natpis RASPRODANO, pred kinom Balkan nisu bile rijetkost.

Ukoliko ste htjeli pogledati baš taj film, postojali su preprodavači kod kojih su karte koštale “suho zlato”. Bez obzira na cijenu karata, panična potraga za istim tim preprodavačem, par minuta prije početka projekcije, bila je uobičajena scena.

“Ben Hur, tri čuke u drugom redu i ukočeni vrat poslije filma…..ali nije mi žal. Drugi put sam nabavil duge na vreme a ne 5 minuta prije početka filma po tri put većoj cijeni od tapkaroša pred dvoranom”, rekao nam je Davor, prisjećajući se uspomena koje ga vežu za kino Balkan.

Promjena imena

Početkom 90-ih kino Balkan mijenja ime u kino Europa. U listopadu 2007. godine, Grad Zagreb otkupljuje ovo kino , nakon uspješne akcije Zagreb Film Festivala i Hrvatskog Filmskog Saveza kojom su apelirali na gradske vlasti da otkupe dvoranu i ostave je korištenju u filmske svrhe.

Nakon odluke Ministarstva kulture 2013. godine, kino Europa postaje zaštićeno kulturno dobro i nacionalno blago Republike Hrvatske– zasluženo!

Ostala kultna kina davno su izgubljena

Za razliku od drugih gradskih kina, kino Balkan bar još uvijek postoji, istina kao kino Europa, ali mnogima još uvijek najdraže kino, draže od multipleksa čije projekcije nemaju istu čar. Ostalih dvadesetak gradskih kina, odavno su izgubljena, održavši se tek u srcu pokojeg Zagrepčanina. No, kad već gubimo najljepše zagrebačke trgove, zar se doista možemo čuditi izgubljenim kinima?

Prostori mnogih od njih i dalje zjape prazni, podsjećajući na vrijeme kada se u kino išlo s bijelim tuljcem koštica u ruci, u zagrljaju simpatije…


Komentari