(FOTO) Ovo je nepobitan dokaz da su Purgeri odnavek bili napredan narod

Zagreb.hr

A kaj je dokaz, ako ovo nije?

Zagrepčani iz Facebook grupe “Osamdesete u Zagrebu” prisjetili su se vremena kada su se zagrebački kupleraji vodili pod “uslužne djelatnosti osobnog zadovoljstva”, a obrtnice su se izdavale sasvim legalno. Zaključili su duhovito da je obrtnica izdana gospođi Ruži Aranjoš napobitan dokaz da su Purgeri “odnavek bili napredan narod”.

Facebook
Facebook

No, šalu na stranu, po broju javnih kuća i kupleraja, Zagreb je bio među vodećim gradovima u Europi. Ovom titulom Zagreb se dičio sve do početka Drugog svjetskog rata. Naime, do tada je gotovo svaka kuća u Tkalčićevoj ulici bila kupleraj. To su bili legalni obrti, a prvo takvo mjesto se nalazilo u Kožarskoj ulici, nazvano Petrova kupelj. Procedura za otvaranje kupleraja bila je jednostavna- odlazak u Gradsku skupštinu koja je zahtjeve odobravala ili odbijala.

Zaposlenice bordela imale su i lječničku uslugu, a pregledu su se morale podvrgavati dva puta tjedno. Reklama za ova mjesta bila je zabranjena, kako na ulici tako i na javno istaknutom natpisu- kupleraji nisu smjeli isticati kakve usluge se kod njih pružaju. No, detalji na javnim kućama jasno su davali do znanja o čemu je riječ. Figurica patuljka na prozoru označavala je prostitutku, a kada je patuljak bio polegnut to bi značilo da je dotična dama zauzeta.

Popularne i u barovima

No, nisu samo javne kuće bile područje njihovog djelovanja. Ove “prijateljice noći”, skupljale su se i po barovima od kojih je najpopularniji bio “Pick” u Draškovićevoj ulici koji se kasnije preselio na Jelačićev trg. “Pick” je imao najbolji ali i najskuplji program, a bio je popularan “Klub” u Ilici u kojem su se održavale kabaretske predstave. Svaki od barova imao je svoje dame, a većina njih je radila cijelu noć. Barske prostitutke bile su skuplje od uličnih pa su tako svoje usluge naplaćivale oko 300 dinara što je bila četvrtina tada prosječne plaće. U barovima se vino točilo na čaše te su klijenti pregovarali sa svojim “izabranicama” o mogućoj cijeni usluge.

Neki Zagrepčani se sjećaju atmosfere koja je tih godina vladala u Vlaškoj pa je jedan umirovljenik dao svoj opis tadašnjeg vremena:

“Blok kuća u Tkalčićevoj, bordel do bordela, četiri na okupu. Svaki ima svoju boju svjetla. Najelitniji i najskuplji je onaj ‘Kod zelene lampe’. U predvorju svira pijanist. Tu uglavnom dolaze oficiri i imućniji građani, đaci i studenti iz boljestojećih kuća. Vojnici nemaju pristupa. Mi, đaci iz Realne gimnazije, također smo znali navratiti. Jedanput nas je tu zatekao profesor njemačkog i hrvatskog. Stariji gospon, malko je šepao. Kad nas je ugledao, profesor je odustao. Poslije u školi je rekao kako među nama ima đaka koji se pojavljuju na nedostojnim mjestima. Mi smo se samo smijuljili.”

Zagreb je tada brojio čak 46 prostitutki koje su imale legalnu dozvolu za rad. Spomenik ovom duhu vremena, možete vidjeti u Tkalčićevoj ulici- skulptura “Žena na prozoru”, kiparice Vere Dajht Kralj, predstavlja damu noći koja čeka svoju mušteriju na prozoru jednog od kupleraja.

S obzirom da je taj dio zagrebačke prošlosti bio poprilično živahan, moramo konstatirati da su se crvene svjetiljke Tkalčićeve ulice uklopile u atmosferu koja je tada vladala.


Komentari