Još jedna obitelj ostala je bez voljenog ljubimca na Veterinarskom fakultetu.
Nismo jednom čuli loša iskustva s Veterinarskog fakulteta, ali sve je više onih koji su završili kobno. Ovoga puta liječnici su se oglušili na preporuku, odnosno uputnicu s kojom je pas došao od obiteljskog veterinara i tog psa sada više nema. Junior je trebao jednu injekciju koja bi mu pomogla, umjesto toga dobio je lijekove koji su ga odveli u smrt. Prenosimo priču njegove vlasnice Ane:
“Kako su prošli svi zakonski rokovi u kojima su nam odgovorni trebali dati očitovanje na naša pitanja, a to nisu napravili, došlo je vrijeme da se javnost i svi ljubitelji životinja upoznaju sa hororom koji se dogodio na Veterinarskom fakultetu 7.4.2017. godine kada je život izgubio naš Junior.
Krenimo s pričom ispočetka. Naš Junior je bio vrlo veseo i razigran pas, no pomalo nespretan. Kako imamo veliko dvorište, s podstanarima u obliku krtica, tako je Junior obožavao kopati rupe po dvorištu i tražiti krtice. Jednom prilikom napuknuo mu je nokat na šapi i mi smo odmah posjetili našeg veterinara. On je pregledao nokat, očistio ga, te nam dao upute za čišćenje. Nekoliko dana nakon tog događaja, primijetili smo kako se Junior počeo čudno ponašati. Lice mu je bilo zgrčeno, uši zabačene unazad, cijelo tijelo je bilo u nekom ukočeno – zgrčenom položaju. Odmah smo ponovno otišli kod veterinara, koji je ustanovio da se radi o tetanusu, te da je Junior preko rane na noktu negdje „pokupio“ tetanus. Kako kod sebe u ambulanti nije imao serum za tetanus, kontaktirao je Veterinarski fakultet u Zagrebu i izričito im naglasio da dolazi pas s dijagnozom tetanusa i da je potrebno dati serum, a nama je rekao da se nakon tog seruma vraćamo kod njega na infuziju”
“Pri dolasku na Veterinarski fakultet dočekao nas je bahati i neprofesionalni pristup kvaziliječnika koji su inzistirali da Junior bude zadržan na “liječenju”. Još jednom naglašavam kako je na uputnici jasno pisalo kako pas ima tetanus te da mu je potrebno dati serum.
Niti jedan od liječnika, a svi koji su bili prisutni su vidjeli kako se radi o tetanusu, nije reagirao na uputnicu našeg veterinara, već su poslali psa na kiruršku obradu nokta. Nakon toga, odlučeno je da pas ostane u “proceduri” i stalno se govorilo o tome koliko će nas koštati samo liječenje. Ujedno, prisutni su ponavljali kako je neki dan došao konj s tetanusom i kako se nije izvukao.
Ono što je uslijedilo bio je slučaj koji od srca želim da svatko od krvnika koji rade u toj mesnici proživi osobno sa svojim članovima obitelji.
Navečer, u 18.45 primili smo poziv gdje smo obaviješteni kako je naš Junior uginuo. Prema fotografijama koje je suprug napravio dok je bio s njime u popodnevnim satima, jasno se vidi u kakvim je uvjetima pas bio i koliko se “brinulo” o njemu i njegovom stanju”.
“Dovoljno o tome kakvu su grešku napravili bilo je čuđenje i šok našeg veterinara koji nije mogao vjerovati da je pas, koji je samo trebao dobiti serum za tetanus i OSTATI ŽIV uginuo u mukama u kakvima je uginuo.
Dakle, da ponovim ako niste shvatili – JEDNA INJEKCIJA SERUMA PROTIV TETANUSA KOJU SU TREBALI DATI LIJEČNICI NA VETERINARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU SPASILA BI ŽIVOT NAŠEM PSU! To bi otprilike bilo jednako kao da dijete dođe kod liječnika s febrilnim konvulzijama, a liječnik mu da sedativ. Bi li to dijete preživjelo?
Tražili smo da vidimo Juniora još jednom kako bi se oprostili od njega, a to nam je bilo omogućeno tek drugo jutro, u subotu, 8. travnja. Na prijamu je bila doktorica koja je rekla „Pas vam je jako ružan, jeste sigurni da ga želite vidjeti?“ Toliko o profesionalnosti prema ljudima koji su izgubili člana obitelji.
Dalje, kako nam je u svemu tome bilo jako sumnjivo kako je pas, kojeg je jedna injekcija trebala izliječiti umro, od Veterinarskog fakulteta tražila sam popis svih lijekova i pripadajućih doza koje je Junior dobio za vrijeme boravka u mesnici a na koje imam pravo prema Zakonuo pravu na pristup informacijama, članak 17. st.2. Upit sam poslala 12. travnja, a odgovor dobila 4. svibnja.
Prema popisu lijekova koji smo tada dobili i prema računu koji nam je izdan 7.4.2017. vidljivo je kako se jedan popis ne poklapa s drugim, već da na popisu ima lijekova koji nisu na računu i obratno (već je tu vidljivo da se laže) a ono najbitnije – niti jedan od svih tih lijekova nije serum za tetanus po koji je Junior došao. Naprotiv, psa su nam drogirali sedativima i antiepilepticima koji nemaju apsolutno nikakav učinak u liječenju tetanusa”
“U istom dopisu, kao što je vidljivo na fotografiji, rečeno nam je kako rado daju objašnjenja o stanju pacijenta i tijeku terapije te da i dalje stoje na raspolaganju za sva pitanja i informacije.
8. svibnja poslala sam upit zašto su našeg psa, koji je od svog veterinara došao s uputnicom na kojoj je pisalo da ima tetanus, nafilavali s lijekovima za sedaciju i antiepilepticima, umjesto da su mu dali antitetanus serum koji se tražio na uputnici? Mail je zaprimljen i pročitan, ali odgovora nije bilo. Odlučila sam dati dovoljno vremena da „smisle“ što će odgovoriti, a kako niti dalje nije bilo nikakvog odgovora, 1. lipnja sam još jednom ponovila upit i izrekla mišljenje o tome što se dogodilo. Niti tada nisam dobila nikakav odgovor – vidjeli su da ih ne možemo tužiti i sad se vjerojatno smiju mailovima koje sam poslala. Dapače, u zadnjem mailu sam navela da će ova priča završiti na društvenim mrežama, ali odgovor nisam dobila.
Naravno da sam nakon toga kontaktirala odvjetnika, no tu sam saznala da smo napravili veliki propust i da nismo tražili obdukciju, a sud kao sud neće priznati samo papire koje imamo tako da ne možemo tužiti Veterinarski faks za nemar koji su napravili.
Uvjerenja sam da svaki posao na ovom svijetu nosi svoju odgovornost te da odgovorni moraju biti prozvani imenom i prezimenom”, napisala je Ana i dodala imena odgovornih liječnika, koja su poznata redakciji.
U vezi ovog slučaja poslali smo upit i Veterinarskom fakultetu, ovo je njihov odgovor:
>>> Strava na Veterinarskom faksu: ‘Umjesto izliječenog psa dobila sam pretučenog psa, s ranama oko očiju, koji je ostao bez 2 zuba’
