Impozantan veliki crni cane corso mišićavog tijela zvan Otto, oko 150 kvadrata samo za njega, kućica, prostor za igru, penjalica i njegova timariteljica Marija Ferenček nalaze se u najvećem boksu Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu.
Na boksu koji je Ottov dom već šest mjeseci piše “Pazi, opasan pas! i “Ne dirati!”, a u toj se prostranoj nastambi ovaj pas izležava upijajući zrake podnevnog sunca dok ga Marija mazi, pa mu potom stavlja povodac oko vrata i zajedno krećemo u šetnju po livadi. Sretan je Otto, miran, poslušan, veselo maše repićem dok hoda uz Marijinu nogu, a ona govori kako je sada već malo i umoran jer su cijelo jutro trenirali, piše Jutarnji.
“Jedan je od najpametnijih pasa s kojima sam radila, brzo uči, sve upija, inteligentan, ali nesiguran. Takav vam je Otto”, kaže Marija. On se, naime, sprema na svoju prvu utrku. U subotu će u Maksimiru istrčati pet kilometara na utrci “Trčimo s Gobi” i bit će to prvi put da će se ovaj pas naći u društvu građana od incidenta koji se dogodio na Ksaveru u travnju ove godine.
I dok su prolaznici, četiri žrtve koje je Otto ugrizao i jedna kojoj je potrgao odjeću, tvrdili kako je Tamara, djevojka Ottova vlasnika Ivana Sporiša, šetala psa bez povodca i brnjice te da je pritom bila pod vidnim utjecajem alkohola, ona je izjavila kako im je pas pobjegao iz kuće te da nije bila pijana već pod utjecajem lijekova jer je “bila prehlađena i pila ketonale”.
Ivan Sporiš kazao je pak kako je Otto pobjegao iz kuće izluđen od buke majstora koji su postavljali centralno grijanje i vjerojatno mu se zato nešto pomaknulo u glavi i ugrizao je te ljude. Ozlijeđene osobe prevezene su u Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj ulici. Radilo o lakšim ozljedama, a među njima nije bilo djece. Ubrzo je izdano rješenje veterinarskog inspektora o njegovu usmrćenju, no ipak mu je pružena nova šansa za život. Bivši Ottov vlasnik javno je priznao kako psa nije dobro odgojio, potpisao inspektoru da svog kućnog ljubimca predaje Dumovcu kako bi prošao resocijalizaciju jer je to bio uvjet da Otto ostane na životu.
“On zaslužuje život. Resocijalizirajte ga i dajte na udomljenje ljubitelju pasa s vojničkim drilom. Kao vlasnik sam napravio grešku u odgoju. Od psa sam napravio kućnog ljubimca, mačku! Mene i partnericu nije doživljavao kao vođe jer u našem domu nema vojničke strogoće. I sama dresura za mene je zlostavljanje”, branio se u travnju vlasnik Sporiš, tvrdeći da psa nikad nije zlostavljao, naglašavajući kako je on u njegovu domu imao “maksimalan komfor, kožni dvosjed, masažnu fotelju i 80 m² vrta”.
“Kada je Otto stigao u Dumovec, bio je u ogromnom strahu i pod stresom i uopće mu se nije moglo prilaziti. Režao je na sve ljude, na pse. Odmah smo mu osigurali ovaj najveći boks s prostorom za igru jer mu je bio potreban mir, što u drugim boksovima gdje su psi u čoporima ne bi bilo moguće.
Prvo smo ga podmićivali hranom kako bi se bar malo opustio u našem društvu i tako, dan po dan, počeo nam je prilaziti. Prvo je jedan kolega radio s njime, a onda ja. Kad se sasvim opustio, krenuli smo s treninzima poslušnosti. Nije znao gotovo ništa, samo komandu “Sjedni” i “Daj šapu”, ali primjerice, hodati uz nogu nije”, opisuje Marija. Objašnjava kako ne reagira agresivno ni prema ljudima ni prema drugim psima, socijalizacija protječe odlično.
“Hodam s njime po šoping centrima, po Bundeku, pronalazim i mjesta gdje ima gužve, bicikala, važno je vidjeti kako se on snalazi u takvim okruženjima. Toliko sam se s njim zbližila, on je umiljat i ovdje, logično, najviše voli mene jer provodimo svaki dan zajedno i ja ga volim kao da je moj pas. Bit će se teško od njega odvojiti, ali sada je najvažnije njemu pronaći obitelj!” tvrdi Marija.
“On je gotov s rehabilitacijom, njemu su sada potrebni savjesni vlasnici koji će mu posvetiti vrijeme za trening i šetnju. Mogu i ne moraju imati djecu, u svakom slučaju Otto je čuvar i on će čuvati obitelj koja ga odabere. Bitno je naglasiti da ovaj pas ne smije biti prepušten sam sebi, s njime treba raditi”, priznaje njegova timariteljica. Otto prije udomljenja mora uspješno položiti test socijalizacije, ali s vlasnicima koji se odluče da će on biti baš njihov kućni ljubimac.
Nakon kratke šetnje Otto se vraća u svoj boks, potpuno odvojen od ostalih 150 pasa, ponovno se prepušta mirnom sunčanju i čeka svoj sljedeći obrok.
“Umoran je, jutros smo pretrčali tri kilometra. Dobro, priznajem, meni ide čak lošije nego njemu, ali valjda ćemo u subotu uspjeti pretrčati svih pet na Maksimiru”, smije se Marija. Ottovo sudjelovanje u utrci bit će korak naprijed prema zajedničkom cilju – njegovom udomljenju i uspješnom polaganju testa socijalizacije.
