Najbolje ideje često nastanu kada shvatite da vam treba nešto što – ne postoji. Zorno to pokazuje primjer terapeutkinje Kristine Radović, koja najveći dio života pomaže ljudima kojima je potrebna fizikalna terapija, a aktivna je i kao edukator po cijeloj Hrvatskoj, učeći mlade terapeute kako primijeniti terapiju miofascijalne relaksacije po metodi MFR. Tečajevi su to i radionice koje su namijenjene članovima Hrvatskog zbora fizioterapeuta, ali i različitim drugim strukama, od kineziologa do masera.
No, uz bogatu karijeru koja je ovu, porijeklom Varaždinku, odvela na školovanje u Australiji, te život na relaciji Beograd-Zagreb-Pula, Kristina je i veliki ljubitelj životinja. Do prije nekoliko godina imala je psa koji je doživio čak devetnaest godina.
Duboka je to starost, a svaka starost, bilo ljudska ili životinjska, sa sobom nosi i neugodnosti. Bolovi u mišićima i teža pokretljivost jedan su od najčešćih problema s kojima se suočava svako tijelo, ljudsko ili pseće. Kristina Radović osvijestila je to na svojoj ljubimici.
“Ona je bila moj prvi životinjski pacijent. Olakšavala sam joj staračke dane i staračke bolove. Mnogo sam naučila od veterinarke iz Beograda, zajedno smo razvijali terapiju, a ja sam morala puno učiti i o životinjskoj anatomiji koja se, ipak, razlikuje od ljudske. No, ono što nas ne razlikuje jest mogućnost primjene miofascijalne terapije.
Riječ je o blagoj, neinvazivnoj terapiji kojom manualni terapeut pod prstima osjeća promjene na mišićnom tkivu i ovojnici te radi na uklanjanju problema. Opuštamo mišićnu fasciju, sam tretman je veoma blag i podsjeća na divan dodir, no potrebno je i puno povjerenja životinje i poštovanja prema životinji”, kaže Kristina.
Važnost preventive
Malo po malo, Kristina je stjecala sve veći krug životinjskih pacijenata. Radilo se o životinjama s različitim boljkama kojima je bilo moguće olakšati stanje njenom metodom. Ističe kako se ovakav tretman primarno koristi kod ljubimaca koji već imaju zdravstvene probleme, poput spomenutih staračkih boljki ili ozljeda, no preporučljiv je i potpuno zdravim životinjama. Naime, baš kao i kod čovjeka, preventiva je veoma važna, a upravo terapija miofascijalne relaksacije može produljiti pokretljivost i dobro zdravlje ljubimca.
“Rezultati su bili odlični i malo po malo počelo mi se javljati sve više vlasnika pasa, mačaka i konja s kojima također radim”, kaže terapeutkinja Radović. Ističe kako se miofascijalna relaksacija koristi kod (ljudskih) pacijenata s bolovima, no kod životinja je ona zahtjevnija naprosto iz razloga jer nam životinje ne mogu jasno reći gdje ih i što boli. Zato je najprije potrebna dijagnostika.
Ono što je naročito važno, kaže Kristina Radović, je i rehabilitacija nakon ozljeda ili operativnih zahvata. “Veterinari će vlasnicima često reći da moraju vježbati sa životinjom. No, kako vježbati, što vježbati? To su informacije koje vlasnici često ne dobiju. Vježbe moraju biti rađene prema ozljedi ili zahvatu kojeg je životinja proživjela, nije svaka vježba dobra kod svakog stanja, a neke mogu biti i opasne. Zato se u svom radu posebno bavim i rehabilitacijom”, kaže.
Velik interes vlasnika
Dosad su kroz njezine ruke prošli deseci zadovoljnih pasa, mačaka i konja. Pa čak i jedan magarac, otkriva nam. Voljela bi s njima, kaže, raditi i češće, no primarni posao, rad s pacijentima i educiranje fizioterapeuta, ne ostavlja joj previše vremena. S druge strane, interes vlasnika kućnih ljubimaca je veoma velik.
Dobri vlasnici svoje ljubimce u pravilu tretiraju kao punopravne članove obitelji, pa je logično da im žele olakšati i bolove ili druge zdravstvene probleme.
Stoga je zanimanje za Kristininu terapiju, koja se uopće ne oglašava, poraslo do te mjere da joj vlasnici dovode pse i iz inozemstva, naročito iz obližnje BiH.
“Tretman ne mora boljeti”
Polaznici njezinih tečajeva su fizioterapeuti, kineziolozi, maseri i rehabilitacijski terapeuti, no po novome i veterinari koji polako šire njenu metodu među drugim veterinarima, a sve kako bi se i kućnim ljubimcima omogućila rehabilitacija kakvu dosad nisu imali.
“Tijekom školovanja u Australiji imala sam nevjerojatnu sreću učiti od vrhunskih mentora. Oni su oblikovali moj pristup radu, a sve što sam stekla, danas s ponosom prenosim na svoje polaznike tečajeva” kaže.
U središtu njezine motivacije leži – izazov. Fascija (traka ili list vezivnog tkiva, prvenstveno kolagena, ispod kože koji se pričvršćuje, stabilizira, zatvara i odvaja mišiće i ostale unutrašnje organe) je, kako kaže, živo tkivo koje traži duboko razumijevanje, osjećaj u rukama, strpljenje i konstantnu spremnost da se ‘vidi’ ispod površine simptoma.
Jedan od najvećih izazova u edukaciji novih terapeuta, tvrdi, jest naučiti ih kako osjetiti – kako slušati tijelo rukama i kako razviti intuiciju terapeuta.
“Tretman ne mora boljeti. To je mit. Prava terapija nije agresivna, ona je strpljiva i usmjerena na uzrok, a ne simptom”, ističe vlasnica centra Fasciale koja sva ova načela, napominje, primjenjuje i na životinjama.
