Dugo smo svjesni postojanja stakleničkih plinova i prijetnje koju onu predstavljaju za naš planet. Međutim, jedno je prepoznati problem, a drugo znati kako ga riješiti. Najlakše bi bilo jednostavno srezati emisije tih plinova, no to je oprečno interesima velikog kapitala a i bogatstva države.
Postoji drugi način za ublažavanje globalnog zagrijavanja, a to je korištenje prirodnih sredstava kao što su sadnja stabala. Na primjer Velika Britanija obvezala se zasaditi 30.000 hektara šuma godišnje do 2025. i održavati tu stopu do 2050. godine. Europska komisija obećala je posaditi 3 milijarde stabala u državama članicama do 2030., a SAD je pod prethodnom administracijom obećao posaditi milijardu stabala.
Međutim neki ekonomisti strahuju od “prekomjernog pošumljavanja” jer bi se njime istisnule poljoprivredne površine, što bi moglo dovesti do ugroze opskrbe hranom. Hrvatska, teško je reći je li na žalost ili na sreću, nema problema s time, jer i sad velik broj područja koji bi mogao biti pretvoren u poljoprivredna zemljišta, zjapi prazan, dok je divljina naše zemlje bogata šumom, prenosi Guardian.
Dva pristupa
Istraživači sa Sveučilišta Exeter tvrde da pošumljavanju treba pristupiti tako da se u obzir uzmu i klimatski i ekonomski rizici, odnosno da je potrebno naći “najučinkovitiju i najisplativiju” metodu uklanjanja ugljika.
Znanstvenici su zato predložili dva pristupa, jedan u slučaju da klimatske promjene budu ekstremne, a drugi ako bi one ipak bile blaže od očekivanog. Tako bi se u najgorem slučaju najvrjednija zemljišta mogla pretvoriti u bjelogorične šume koje najbolje uklanja ugljik iz atmosfere.
U slučaju da klimatske promjene budu blaže na manje plodnim zemljištima mogu se zasaditi crnogorične šume.
Istraživači upozorili na zabrinjavajuću pojavu: ‘Moglo bi biti ozbiljnih klimatskih posljedica’
Nemoguće je vidjeti budućnost
Problem je što je nemoguće predvidjeti budućnost, a pošumljavanje iziskuje puno resursa i vremena. Zato skupina znanstvenika preporučuje sadnju različitih vrsta kako bi smanjili rizik oslanjanja na pogrešne prognoze. Tako bi odluke o pošumljavanju ostale održive unatoč neizvjesnosti, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
“Nemamo drugu opciju koja može ukloniti potrebnu količinu ugljika iz atmosfere i po dostupnoj cijeni kako bismo postigli ciljeve nulte neto emisije. Iako pošumljavanje nosi rizike, naša studija pokazuje da, ako se provede strateški, i dalje ostaje najbolje rješenje koje imamo”, zaključuje Brett Day, čiji se tim zalaže za diversifikaciju pošumljavanja.
