Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec, komentirala je u utorak na redovnoj presici prijedlog nove Odluke o mjeri novčane pomoći za roditelje odgojitelje.
“U srpnju smo stavili na javno savjetovanje novu odluku o roditeljima odgojiteljima. To javno savjetovanje je završilo. Vodili smo se odlukom Visokog upravnog suda. U prijedlogu koji dolazi na sjednicu Gradske skupštine otvaramo mogućnost upisa u vrtiće i zapošljavanja, napravili smo postupniji put izlaska iz mjere.
Izlazak iz mjere predvidjeli smo s navršenih sedam godina djeteta. Tijekom javnog savjetovanja došlo je 25 priloga. Prošli put bile su stotine priloga. Došli su neki važni prijedlozi.
U savjetovanje se uključila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ona ponavlja ono iz 2019. što je govorila i što stalno ponavlja – da ta mjera ima dugoročno negativan učinak na žene i njihov položaj u društvu. Bolje je da oba roditelja rade.
Upozoravala je da se radi o ženama u srednjoj dobi koje dugo nisu bile na tržištu rada. Upozorava nas da olakšamo korisnicama vraćanje na tržište rada. Prije sjednice Gradske skupštine, koja je 8. rujna, objavit ćemo kompenzacijske mjere. Jedna od njih je izgradnja dječjih vrtića”, izjavila je Dolenec.
S obzirom na veliki interes Zagrepčana o ovoj temi, upitali smo čitatelje u Facebook anketi “Kakve kompenzacijske mjere za roditelje biste predložili da ste na mjestu gradske vlasti?”
Dio čitatelja smatra kako nisu potrebne nikakve kompenzacijske mjere:
“Nikakve kompenzacijske mjere ne bi predložila. Pa toga nema na cijelome svijetu, što je vama. Roditelji raditi, djeca u vrtiće da se socijaliziraju”, “Ništa im ne treba kompenzirati. Imaju sva prava kao i drugi građani i roditelji. Kako i sami smatraju da kao RO imaju prava iz radnog odnosa, ni ‘otkazni rok’ im ne smije biti ni dulji ni kraći od zakonskih rokova”, “Moji roditelji imali su nas sedam, nisu dobili nikakve mjere da nas podignu i školuju, zato pomoć samo majkama s bolesnom djecom, ostali na posao”, smatraju Zagrepčani.
“Zanimljiv izraz, kompenzacijske mjere za što točno? Tko kompenzira ženama koje rade noćnu, te odrade još jutarnju smjenu s djecom?”, pita se čitateljica.
“Kakva kompenzacija. Nije ni meni nitko nudio kompenzaciju kada je firma u kojoj sam radila zatvorila svoja vrata i rekla gotovo je nema više”, požalila se jedna sugrađanka.
‘Uputiti ih kako dalje’
Dio čitatelja istaknuo je što smatra bitnim da gradska vlast napravi za roditelje odgojitelje:
“Za one koji imaju vrtićku djecu svakako osigurano mjesto u vrtiću, za one sa školskom djecom do devet godina produženi boravak u školama. Za one kojima je najmlađe dijete starije od devet godina ne treba nikakve mjere, razdoblje prilagodbe od godinu dana je dovoljno”.
“Uputiti ih kako dalje, posao, djecu u vrtić, uključiti bake. Tako smo radili, trčali posao, kuća, doktori. Kupovali na placu i dućanu i djeca su odrasla i školovala se. Tako i unuci i njih smo čuvali, vodili u vrtić, na trening i u muzičku školu. Zašto bi neko sve zahtjeval a ništa ne radil. Ko ima djecu sa posebnim potrebama njima izaći u susret i pomoći”, ističe čitateljica.
“Neka idu raditi, a vi osigurajte dovoljno mjesta za svu djecu, bilo vrtićku, bilo školsku, a roditelji neka privređuju”.
“Program pomoći pri zapošljavanju, zakonom određeno radno vrijeme koje je u skladu sa potrebama djece, dječji dodatak i subvencije u vrtićima. Kako smo mi stariji odgajali po troje i četvero djece i radili sve do pune penzije”, pita se Zagrepčanka.
“Kompenzacijska mjera neka im bude ići na posao i dobivat će novce za rad. A za djecu neka Država uvede jeftiniju dječju hranu, jeftiniju dječju odjeću i opremu za bebe, besplatne vrtiće u cijeloj zemlji, besplatne knjige za sve učenike, besplatan smještaj u domove za sve studente koji trebaju, a cijenu svega toga neka nadoplaćuje država RH – za cijelu zemlju. A ne da grad Zagreb jedini nema vrtića jer plaćamo Bandićevim bivšim glasačima što god si oni požele”.
“Koliki je broj djece toliko i broj godina na plaćenom porodiljnom. Za dvoje, dvije godine. Za troje, tri godine. Za četvrto, četiri i za svako naredno maksimalno 5 godina.
Tako bi se oslobodilo mjesta za djecu vrtićke dobi koji moraju dolaziti jer majke rade. Suludo je koristiti mjeru 15 godina i to nema nikakvog smisla. Ovako nešto što sam predložila bi bilo po meni prihvatljivo i na državnoj razini kao dobar plan demografske obnove”, smatra čitateljica.
