Mikroplastika i tvari poznate kao “vječne kemikalije” neki su od najvećih problema za okoliš. Nova istraživanja pokazuju da se njihov utjecaj znatno povećava kad djeluju u kombinaciji.
Tim sa Sveučilišta u Birminghamu u Velikoj Britaniji proučavao je učinke mikroplastike i PFAS-a (per- i polifluoroalkilnih tvari) na mikroskopske račiće poznate kao vodenbuhe vrste Daphnia magna, zasebno i u kombinaciji.
Izlaganje ovih račića objema vrstama zagađivača zajedno, u laboratorijskim uvjetima, uzrokovalo je do 41 posto veću štetu nego što su to činili plastika i vječne kemikalije zasebno, prenosi Science Alert.
‘Zabrinutost je opravdana’
Ti učinci uključuju usporen rast, odgođenu spolnu zrelost i manji broj potomaka, pri čemu je ozbiljnost štete bila veća kod testova na vodenbuhama koje su već bile izložene drugim kemijskim zagađivačima, što sugerira kumulativni učinak.
“Ključno je istražiti kombinirane utjecaje zagađivača na divlje životinje tijekom njihova životnog ciklusa kako bismo bolje razumjeli rizik koji ti zagađivači predstavljaju u stvarnim uvjetima,” kaže Mohamed Abdallah, stručnjak za okoliš. “Ovo je presudno za usmjeravanje očuvanja prirode i oblikovanje politika za suočavanje s rastućom prijetnjom novih zagađivača poput vječnih kemikalija”, dodao je.
Mikroplastikom zovemo čestice plastike manje od 5 milimetara koje se nakupljaju u okolišu kao rezultat raspadanja većih materijala ili otpuštanja sintetičkih vlakana. Iako opseg njihovog učinka na ekosustave i ljudsko zdravlje nije u potpunosti poznat, istraživanja sugeriraju da postoji opravdan razlog za zabrinutost jer se sve više šire, i to kako u najudaljenije dijelove Zemlje, tako i duboko unutar naših tijela.
Znanstvenike zabrinulo otkriće u ljudskom tijelu: ‘Za deset godina se nećemo moći nositi s tim’
Vodenbuhe su ključan dio prehrambenog lanca
“Vječne kemikalije” se koriste u brojnim industrijskim procesima zbog svojih svojstava za suzbijanje požara te su povezane s oštećenjem bubrega i razvojem raka. Budući da se sporo razgrađuju, ovi zagađivači su pronađeni u divljim životinjama i kiši – jednako rasprostranjeni u našem okolišu kao i mikroplastika.
Istraživanje je osmišljeno kako bi simuliralo potencijalnu izloženost životinja ovim toksinima u prirodi. Vodenbuhe su ključan dio prehrambenog lanca, ali se i na njima lako vidi zagađenje okoliša.
“Naše istraživanje postavlja temelje za buduće studije o tome kako PFAS kemikalije utječu na funkciju gena, pružajući ključne uvide u njihove dugoročne biološke učinke,” kaže biologinja Luisa Orsini.
‘Hitno su potrebni novi regulatorni okviri’
Utvrđivanje utjecaja pojedinačnih zagađivača već je izazov, a još je teže razjasniti njihov kombinirani utjecaj na okoliš. Uz poboljšanja analitičkih metoda i tehnologije, istraživači se nadaju da će moći bolje kvantificirati štetu uzrokovanu brojnim zagađivačima u složenijim okolnostima.
“Ova otkrića bit će relevantna ne samo za vodene vrste već i za ljude, naglašavajući hitnu potrebu za regulatornim okvirima koji se bave nepredviđenim kombinacijama zagađivača u okolišu,” kaže Orsini.
“Razumijevanje kroničnih, dugoročnih učinaka kemijskih mješavina ključno je, posebno uzimajući u obzir da prethodna izloženost drugim kemikalijama i prijetnjama iz okoliša može oslabiti sposobnost organizama da podnesu novo kemijsko zagađenje”, zaključuje biologinja.
