Planinarenje je jedna od omiljenih aktivnosti mnogih Zagrepčana. Penjući se brojnim stazama Medvednice ili pak neke druge planine u blizini Zagreba planinari pronose pozitivne ideje i duh, veselje, dobru energiju te promiču zdrav život.
Jedan od planinarskih običaja koji osobito dočarava cijeli taj način razmišljanje jest i planinarski pozdrav. Mnogi koji su novi u planinarenju ili to ne čine često pitaju se zašto se ljudi nepoznati redovito međusobno pozdravljaju kad se mimoiđu na planinarskim stazama.
Odgovor smo potražili kod Planinarskog društva kapela. HPD Kapela jedno je od najdugovječnijih planinarskih društava u Zagrebu. Objasnili su zašto se planinari pozdravljaju, te koje je značenje tog pozdrava.
Jeziva buka budi Zagrepčane noćima: ‘Tilu lilu, a onda ‘gru’ kao da je bomba ruknula’
Nije samo formalnost
Pozdrav među planinarima nije samo formalnost – to je važan element planinarske kulture, tradicije i sigurnosti. U svijetu koji sve više gubi spontanost i neposrednost, planinarenje ostaje jedno od rijetkih područja gdje se nepoznati ljudi redovito pozdravljaju s iskrenošću. No zašto to rade?
Kada se susretnu na stazi, planinari se najprije pozdravljaju iz praktičnih razloga. U planinama, gdje susreti nisu česti, pozdrav znači: „Primijetio sam te, prijateljski sam nastrojen i nisam opasnost.“ Time se potvrđuje prisutnost i smanjuje neizvjesnost. Ujedno, ako bi došlo do nezgode ili izgubljenosti, sjećanje na ljude koje si sreo na putu može biti korisna informacija. Pozdrav u tom kontekstu postaje i dio nenametljive brige za drugoga.
Osim praktične koristi, pozdrav nosi i snažnu simboliku zajedništva. Planinarenje nije lagana aktivnost – uključuje napor, vremenske (ne)prilike, znoj i često pomicanje vlastitih granica. Kad vidiš nekoga tko hoda u suprotnom smjeru, pozdrav postaje svojevrsno priznanje: „I ti si ovdje, i ti znaš koliko vrijedi ovaj trud.“ To je jednostavan, ali snažan čin međusobnog poštovanja među ljudima koji dijele ljubav prema prirodi i planinama.
(Foto: Ante Cizmic / CROPIX)
Tradicija
Ne treba zaboraviti ni tradiciju. Pozdravljanje je dio planinarskog običaja koji se njeguje desetljećima. U Hrvatskoj su česti pozdravi poput „Dobar dan!“, „Lijep pozdrav!“, „Planinarski pozdrav!“ ili jednostavno osmijeh i kimanje glavom. U nekim zemljama koristi se i tradicionalni pozdrav „Berg heil!“ u Alpama. Taj običaj prenosi se usmenom predajom među starijim i mlađim planinarima i smatra se dijelom bontona.
Planinarenje nas udaljava od svijeta zaslona i obavijesti. Kad si okružen stijenama, šumama, vjetrom i tišinom, pozdrav drugom čovjeku poprima sasvim novu vrijednost. To više nije društvena rutina, nego izraz prisutnosti, blizine i ljudskosti.
Pozdrav ima i svoje mjesto u planinarskom bontonu. Udruge i savezi redovito naglašavaju važnost pristojnog ponašanja na stazi. Osobito na uskim putovima, očekuje se da se planinari pozdravljaju. Nepisano pravilo kaže i da planinari koji idu uzbrdo imaju prednost – a upravo pozdrav može biti nenametljiv način dogovora oko prolaska.
U konačnici, pozdrav planinara nije tek navika – to je iskra ljudske bliskosti u prostoru koji nas podsjeća koliko smo mali, a istovremeno povezani. I zato, kad sljedeći put susretneš neznanca na planinskoj stazi, sjeti se: jednostavan „Dobar dan!“ vrijedi više nego što mislite.
