Dok se na ulicama Zagreba svakog radnog dana odvija život u visokoj brzini uz puno obveza koje ne mogu čekati, blizu Mirogoja, u miru i zelenilu na samom vrhu ulice Srebrnjak nalazi se Institut Ruđer Bošković, najveći hrvatski znanstveno-istraživački centar multidisciplinarnog karaktera.
U njemu znanstvenici žive u nekoj drugoj realnosti, onoj koju tek treba istražiti i razumjeti a upravo su tu ulogu spremnu preuzele dr. sc. Katja Magdić Košiček i dr. sc. Eva Šatović Vukšić. Kako je objavio IRB na svojim službenim stranicama, “ove znanstvenice u svojim istraživanjima koriste kukce, dagnje i med kao ključne alate za rasvjetljavanje skrivenih aspekata našeg ekosustava”.
Istraživanje je krajnje neobično. Koriste svakodnevne predmete iz prirode kako bi istraživale pčele i njihovu ulogu u detekciji radioaktivnosti. No o tome nešto kasnije.
Istraživanje na otoku Pelješcu
Dok jedan tim istražuje kako dagnje i med mogu služiti kao prirodni detektori za praćenje zdravlja okoliša, drugi tim se fokusira na razotkrivanje genetskih tajni kukca poznatog kao žuti brašnar s ciljem boljeg razumijevanja biološke raznolikosti i prilagodbi organizama na promjene u okolišu. I upravo tu sada dolazi radioaktivnost i njena pomalo drugačija pojava od one s kojom povezujemo taj pojam.
Kako su napisali, prisutna je prirodna radioaktivnost, to je prirodan proces prilikom kojeg nestabilni atomi oslobađaju energiju i čestice kako bi postali stabilni. Primjerice, svako ljudsko biće svake sekunde izgubi oko 5 tisuća atoma prilikom njihovog prirodnog raspada što također stvara radioaktivnost u prirodi.
Što se tiče istraživačica, Katja Magdić Košiček na otoku Pelješcu proučava nevjerojatan fenomen. “Pčele su kopneni inspektori koje posjećuju stotine cvjetova dnevno prikupljajući nektar, s kojim u košnicu donose i mikroskopske čestice iz okoliša, uključujući i radionuklide.
Pčele detektiraju i skladište podatke o radioaktivnosti
Kada nektar pretvore u med, prikupljene čestice ostaju u tom slatkom proizvodu, koji tako postaje prirodna arhiva radioaktivnosti određenog područja”, stoji u opisu njenih aktivnosti. S druge strane, što su pčele za kopno to su dagnje za more. Propuštaju i do 80 litara morske vode dnevno kako bi iz nje izdvojili hranjive tvari.
Ova sposobnost čini ih idealnim bioindikatorima za praćenje stanja morskog ekosustava, jer uz hranjive u svom tkivu zadržavaju tragove zagađenja poput teških metala i radioaktivnih tvari. “Zdravlje okoliša ključno je za očuvanje zdravlja ljudi, a ovo istraživanje pruža cjelovite podatke o kretanju radionuklida u moru i na kopnu Pelješca.
Dobiveni rezultati poslužit će kao temelj za buduće praćenje radioaktivnosti u drugim dijelovima Hrvatske, što je posebno važno u svjetlu globalnih događaja poput rata u Ukrajini i povećane potrebe za pouzdanim praćenjem potencijalnih zagađenja,” zaključila je dr. sc. Katja Magdić Košiček.
Tajna žutog brašnara
Osim pčela i dagnji, još jedan maleni stanovnik je izuzetno koristan znanstvenicima. Riječ je o kukcu. U fokusu istraživanja koje provodi dr. sc. Eva Šatović Vukšić našao se maleni žuti brašnar. Kako kaže dr. Šatović Vukšić, “žuti brašnar vodi dvostruki život. Dok s jedne strane uzrokuje štetu u skladištima hrane kao nametnik, s druge ima rastuću komercijalnu vrijednost u animalnoj prehrani kao izvor proteina.
Europska unija je 2022. godine odobrila korištenje ovog kukca i u ljudskoj prehrani, što znači da mi moramo proširiti znanje o ovom kukcu,“ istaknula je. Kukac je višestruko koristan jer uz gore navedenu komercijalnu vrijednost, u svojem genomu skladišti važne podatke.
“Naša istraživanja mogla bi otkriti skrivene mehanizme koji omogućuju ovom kukcu da se tako dobro prilagođava različitim uvjetima. Razumijevanje tih mehanizama nam može pomoći i da shvatimo kako genomi funkcioniraju i evoluiraju. Također, proučavanje ovog kukca pomaže nam da bolje razumijemo biologiju insekata, generirajući informacije vrijedne za poljoprivredu, ekologiju i prehrambenu industriju“, zaključila je dr. Šatović Vukšić.
