U jeku klimatskih izazova, ubrzane urbanizacije i rastuće svijesti o važnosti održivog razvoja, zelena infrastruktura postaje ključan pojam u oblikovanju gradova budućnosti. Jedan od njih je i Zagreb, grad s bogatim zelenim nasljeđem, koji se suočava s pritiscima modernizacije, ali i s novim prilikama za redefiniranje odnosa između urbanog prostora i prirode.
Iako strategije, planovi i propisi dolaze s institucionalne razine, prave promjene nerijetko potječu odozdo – iz inicijativa građana, lokalnih udruga i stručnjaka koji ne pristaju na status quo. Tko su ti tihi, ali uporni pokretači zelene tranzicije u Zagrebu? Što zapravo znači zelena infrastruktura i zašto je ona daleko više od parkova i drvoreda? Ovaj članak pokušava dati odgovore na ta pitanja i osvrnuti se na dinamiku između politike, struke i građanske angažiranosti u oblikovanju zelenijeg i otpornijeg Zagreba.
U nastojanju da točno definiramo pojam zelena infrastruktura, obratili smo se Udruženju krajobraznih arhitekata Hrvatske (UKAH) iz kojeg su nam pružili jasan i detaljan uvid u ovu tematiku. “Zelena infrastruktura je prostorno-planerski koncept koji podrazumijeva međusobno povezanu mrežu prirodnih i poluprirodnih površina koja osigurava niz ekosustavskih usluga – od regulacije mikroklime, zadržavanja oborinskih voda i pročišćavanja zraka, do očuvanja bioraznolikosti i podizanja kvalitete života stanovnika. No, važno je istaknuti kako se zelena infrastruktura ne može svesti samo na javne parkove i drvorede već ona obuhvaća čitavo područje gradova, uključujući i privatne vrtove, zelenilo u blokovskim dvorištima, zaštitne pojaseve, ekološke koridore, kao i već postojeće prirodne fragmente poput park-šuma”, pojašnjava Marijo Spajić iz UKAH-a.
“Gradovi spužve”
U svojoj srži, zelena infrastruktura proizlazi iz koncepta integralnog upravljanja oborinskim vodama. Upravo su sustavi koji omogućuju infiltraciju, retenciju i zadržavanje oborina u tlu (tzv. “gradovi spužve”) bili među prvim primjerima provedbe zelene infrastrukture u urbanom kontekstu. Stoga je ključno razumjeti da “zelena” infrastruktura izvorno uključuje i “plavu” komponentu odnosno vode. To uključuje ne samo vodotoke i močvarna staništa, već i infiltracijske travnjake, kišne vrtove, otvorene kanale i druga rješenja koja osiguravaju prirodnu cirkulaciju vode u urbanom prostoru. Zelena i plava infrastruktura su dakle dva lica istog sustava i trebaju se planirati zajednički.
“Za postizanje stvarnih rezultata zelena infrastruktura bi trebala biti tretirana jednako ozbiljno kao i ostala infrastruktura, primjerice prometna ili komunalna. To znači da bi se u prostornim planovima trebao definirati vlastiti sloj zelene infrastrukture, ne samo kroz namjensku površinu (npr. “zelena površina”) ili urbana pravila (koja su često interpretativna i podložna ublažavanju), već kao zasebna funkcionalna i tehnička kategorija s definiranim kriterijima, poput minimalne pokrivenosti krošnjama, vrste vegetacije, infiltracijskog kapaciteta tla i povezanosti sa širim sustavom.
Bez takve preciznosti, zelena infrastruktura danas ostaje u sferi deklarativnog, bez jasne vizije provedbe. Nažalost, u hrvatskoj praksi se zelena infrastruktura često tretira samo kao dekorativni element ili je svedena na krajobrazno uređenje ostatka čestice, a pri tome se ne promišlja o klimatskim i drugim učincima”, upozorava Spajić.
Dragulj između Mosta mladosti i Domovinskog mosta: Rijetki znaju za ovaj skriveni dio Zagreba
Strateški alat
Dodaje i kako zelena infrastruktura nije isključivo pitanje estetike ili “uređenja prostora”, već strateški alat za prilagodbu klimatskim promjenama i povećanje otpornosti naselja. Mjerenjem klimatskih učinaka, primjerice smanjenja temperature zraka ili povećanja retencije oborinske vode, potvrđuje se da je zelena infrastruktura često učinkovitija, dugotrajnija i ekonomski isplativija od klasičnih tehničkih rješenja.
“Zelena infrastruktura također mora biti jasno razgraničena od koncepta rješenja temeljenih na prirodi (NbS), iako su međusobno komplementarni. Dok zelena infrastruktura predstavlja prostorni okvir, mrežu zelenih površina unutar koje se mogu provoditi različite funkcije, NbS su konkretne intervencije koje koriste biološke procese kako bi ostvarile ekosustavske usluge (npr. krovni vrt, drvoredi, kišni vrtovi, park-šume…). Dakle, zelena infrastruktura je strukturna osnova, a NbS biotehničko rješenje koje odgovara na pojedine klimatske izazove.
Treba naglasiti i da se održivost zelene infrastrukture najbolje ostvaruje u otvorenim prostorima, gdje postoji kontakt s prirodnim tlom, razvoj mikrobioloških procesa i slojevita vegetacijska struktura. Intervencije poput zelenih krovova ili vertikalnih vrtova imaju svoju vrijednost, ali ih treba prvenstveno promatrati kao dopunu, odnosno krajnju opciju kada više nema dostupnih otvorenih površina. Oni ne mogu zamijeniti prirodne procese, već tek djelomično ublažiti posljedice njihovog gubitka. A na žalost, ponekad su samo dekorativni plašt zgrade i greewashing”, pojašnjava sugovornik.
Zeleni krovovi
Zeleni krovovi su sve važniji segment održive gradnje, osobito u urbanim sredinama s ograničenim prostorom za stvaranje novih otvorenih zelenih površina. Oni omogućuju djelomičnu kompenzaciju za izgubljeno tlo putem zazelenjenih površina na samim zgradama. Međutim, važno je ponovno istaknuti da zeleni krovovi, iako poželjni, nisu primarno rješenje, nego kompenzacijska mjera. Pravo središte zelene infrastrukture mora ostati u otvorenim prostorima, gdje prirodni procesi mogu funkcionirati u punom kapacitetu. Također, potrebno ih je promatrati i kroz društveni aspekt, odnosno koliko su i kome ti prostori dostupni.
“U kontekstu strateškog planiranja, ozelenjivanje krovova trebalo bi biti dio šireg sustava, gdje se najprije valoriziraju otvoreni prostori, a tek potom vertikalne i horizontalne nadopune. Krovovi ne bi smjeli biti tretirani kao ad-hoc rješenja, nego kao jasno definirane mjere unutar urbanih zelenih standarda. Bitno je istaknuti da razlikujemo dva ključna tipa zelenih krovova, odnosno krovnih vrtova: ekstenzivni zeleni krovovi, s tankim supstratom i niskom vegetacijom (najčešće sedumi), te intenzivni zeleni krovovi, koji omogućuju sadnju viših biljaka pa čak i malih stabala, ali zahtijevaju veće statičke kapacitete, navodnjavanje i sustave drenaže te intenzivno održavanje.
Jedan od uspješnijih zelenih krovova, a kojeg mnogi građani grada Zagreba vjerojatno nisu niti svjesni (što je upravo dokaz njegove izvrsnosti), je Trg Ante Stračevića iznad Importanne galerije, a u čijem je nastajanju sudjelovala krajobrazna arhitektica Branka Aničić”, kazuje nam Spajić.
Veliki projekt u Lučkom: Više od 1000 kućanstava dobit će priključak na kanalizaciju
Neujednačenost razvojnih ambicija
U ovom trenutku, Hrvatska nema vlastite zakonodavne okvire koji bi regulirali standarde za zeleni krov ili zelenu infrastrukturu općenito, što znači da se u praksi najčešće oslanjamo na strane modele i tehničke smjernice. Na taj manjak jasnih i funkcionalnih propisa već dulje vrijeme ukazuju brojne strukovne udruge, upozorava naš sugovornik.
Istodobno, postoji očita neujednačenost između razvojnih ambicija i realnih regulatornih prepreka: država s jedne strane osigurava nemala sredstva za “zelene” projekte usmjerene na klimatsku otpornost, ali s druge strane upravo postojeći zakonski okviri često koče njihovu provedbu, dodaje Spajić.
“Primjerice, Zakon o vodama znatno ograničava mogućnosti realizacije kišnih vrtova zbog strogog tretmana odvodnje oborinskih voda, dok Zakon o zaštiti od požara onemogućuje širu primjenu zelenih fasada, iako su u mnogim europskim gradovima već standardizirane i prihvaćene kao sigurnosno provjerena rješenja. Zato apeliramo da se ovi propisi konačno usklade s europskim praksama, ne samo deklarativno, već kroz funkcionalno, tehnički utemeljeno i međuresorno usklađeno zakonodavstvo. Bez toga, sve češće ćemo se nalaziti u apsurdnoj situaciji da istovremeno potičemo i zabranjujemo zelenu gradnju”, upozorava Spajić.
Odnos Grada i investitora
U reguliranju gradnje i odnosa Grada i investitora, postavlja se pitanje treba li Grad čvršće “stisnuti” investitore da zgrade budu zelenije. “Grad može poticati zelenu gradnju, ali trenutno nema pravne mehanizme kojima bi investitore mogao obvezati da sadnjom na krovovima ili balkonima doprinesu zelenoj infrastrukturi. Čak i ako se takve odredbe unesu u Generalni urbanistički plan (GUP), kao podzakonski akt, one nemaju jaču pravnu snagu od zakona. U ovom slučaju zakon investitoru ne nameće tu obvezu. Zato je ključno da se zelena gradnja regulira višom razinom propisa, kroz izmjene Zakona o gradnji i tehničkih propisa, kako bi lokalni planovi imali čvrst oslonac. Do tada, moguće su samo preporuke i poticaji, ali ne i obveze.
Međutim, gradovi mogu i trebaju sebi postaviti obvezu provedbe zelenih standarda kod projekata koje sami naručuju, financiraju ili izvode, uključujući javne zgrade, škole, vrtiće i stambene projekte. Također, bilo bi poželjno provesti revizije projektne dokumentacije za projekte koji će se tek realizirati kako bi se oni uskladili s važećim razvojnim strategijama, ciljevima zelene urbane obnove i klimatske otpornosti.
Osim toga, gradovi kroz prostorno-plansku dokumentaciju i odluke mogu propisivati konkretne standarde, poput minimalnog broja stabala po parkirnom mjestu, povećanog udjela prirodnog terena na građevnoj čestici ili minimalne pokrivenosti krošnjama na čestici”, kazuje Spajić.
Bicikliranje gradom
Osim UKAH-a, za mišljenje o jednom dijelu koji također pripada zelenoj infrastrukturi u Zagrebu, a tiče se biciklističkih staza, pitali smo Sindikat biciklista i to prvenstveno jer nas je zanimalo kako biciklisti vide ovu problematiku i što se više može u gradu učiniti za taj dio populacije koja se gradom kreće na dva kotača i izbjegava onečišćavati okoliš fosilnim gorivima.
“Umjesto kvantitete, odnosno duljine (ili broja) biciklističkih staza, smatramo da je važnije staviti fokus na kvalitetu biciklističke infrastrukture. Biciklistička infrastruktura ne podrazumijeva samo staze. Nju čine i biciklističke trake (dijelovi kolnika namijenjeni biciklističkom prometu), dijeljene prometne površine kao i elementi urbane opreme (npr. parkirališta za bicikle) te sustavi javnih bicikala.
U najkraćim crtama, kombinacijom kvalitetnih biciklističkih staza i traka (idealno fizički odvojenih od ostalog prometa, gdje god je moguće) i dijeljenim kolnim površinama s ograničenom brzinom kretanja na 30 km/h za motorna vozila mogu se postići zadovoljavajući uvjeti za sigurno kretanje biciklom svih dobnih skupina”, uvodno su poručili iz Sindikata.
Važna načela
Dodaju i kako biciklističke staze i trake moraju sukladno Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi osigurati načela sigurnosti, ekonomičnosti, cjelovitosti, izravnosti i atraktivnosti. “Cjelovitost biciklističke mreže osigurava se međusobnim povezivanjem biciklističkih prometnih površina u biciklističku mrežu i njihovom integracijom u cestovnu mrežu, što u Zagrebu i Hrvatskoj općenito uglavnom nije slučaj.
Staze i trake pune su prepreka (visoki rubnjaci, rasvjetni stupovi), prekida (neoznačeni biciklistički prijelazi na križanjima), počinju i završavaju “nigdje” i kretanje takvom infrastrukturom je zbunjujuće, nepoticajno i nesigurno, a čemu svakodnevno svjedoče i naši sugrađani s kojima smo u kontaktu putem društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.
To bi trebala biti naglašena tema umjesto pukog zbrajanja koliko je metara bijelih crta iscrtano na pločnicima. Još uvijek je u određenoj mjeri prisutna loša praksa oduzimanja prostora pješacima na pločnicima iscrtavanjem biciklističkih staza dok se istovremeno jako malo ili uopće ne zadire u komfor motornog prometa koji sve više guši i paralizira naše gradove”, jasni su u Sindikatu.
Nedovoljna komunikacija
Priznaju da je u Zagrebu postavljen temelj za novi smjer razvoja i vidljivi su mali pozitivni pomaci u smislu prenamjene dijelova prometnih površina u one za bicikliste, pješake i javni prijevoz što je korak naprijed u poticanju građana na promjenu ponašanja, odnosno promjenu prijevoznog sredstva u određenim prilikama, a time i stvaranje ugodnije životne sredine. No, ipak misle da bi sve moglo biti buno bolje.
“Smatramo da bi se realizacija planova za poboljšanje održivog prometa, a posebno biciklističke infrastrukture trebala odvijati puno brže kao i da kvalitetna rješenja za biciklistički promet trebaju biti integralni dio svakog novog zahvata na prometnicama, umjesto često viđenog pristupa s naknadnim (lošim) improvizacijama u rješenjima koja uopće nisu predvidjela biciklistički promet. Nužno je da se biciklistička infrastruktura počne planirati tamo gdje je potrebna, a ne samo tamo gdje ju je najlakše izvesti. Od osnutka udruge 2011. god. upućivali smo niz inicijativa Gradu, odnosno mjesnoj samoupravi (vijećima gradskih četvrti i mjesnim odborima) s prijedlozima rješenja za razne lokacije u gradu (npr. magistrala Samoborček, Nova cesta, Martićeva ulica, Masarykova ulica, magistrala Branimirova i sl.) s kojima su naši članovi dobro upoznati jer njima često prometuju, a imaju iskustvo vožnje biciklom kao i promišljanja ili planiranja održivog prometa.
Također često potičemo i zainteresiranu javnost na participaciju u oblikovanju javnog prostora, odnosno rješavanje problema s kojima se sami susreću u svakodnevnom prometovanju. Od 2021. uključeni smo kao vanjski član u gradsku radnu skupinu Zagreb cycle unit (osnovanu 2014.), no, s obzirom na vrlo neredovite i nepredvidive termine sastajanja i ograničeno vrijeme za rad skupine u kojoj smo prvenstveno promatrač, naš doprinos nije velik”, zaključuju iz Sindikata.
Planerska integracija
Ako želimo da zelena infrastruktura postane funkcionalan i učinkovit sustav, a ne skup nepovezanih, fragmentiranih površina, potrebno je započeti s njenim jasnim kartiranjem i planerskom integracijom. “Prvi korak je da se zelena infrastruktura počne planirati sustavno, kao zaseban i prepoznatljiv strateški plan, a ne kao niz ad hoc intervencija koje ovise o političkoj volji pojedinih mandatnih uprava jedinica lokalne samouprave.
Umjesto da se zelena infrastruktura provodi stihijski, kroz parcijalne odluke i estetske zahvate, nužno je uspostaviti dugoročnu viziju s jasno definiranim ciljevima, standardima i prioritetima, temeljenu na struci, prostornoj analizi i ekološkim potrebama.
Danas se zelena infrastruktura u pravilu provodi kroz planove namjene i urbana pravila, što nije dovoljno za njezinu operativnu provedbu ni ozbiljno upravljanje. Kako je već ranije navedeno: kao što postoji prometna, vodna ili energetska infrastruktura s vlastitim planovima, zelena bi infrastruktura morala imati jednak status, s jasno označenim prostornim jedinicama, funkcionalnom hijerarhijom i propisanim minimalnim standardima. Slikovito, zelenu infrastrukturu možemo zamisliti poput energetske mreže: park-šume su trafostanice, a zeleni koridori su planirani dalekovodi”, kazuje Marijo Spajić iz UKAH-a.
Grad poziva građane, sudjelujte u uređenju svog kvarta: Kreće izrada novog plana mimo GUP-a
Usvajanje GUP-a
Da promjene često dolaze odozdo, putem inicijativa raznih udruga građana, imamo priliku svakodnevno svjedočiti, a najočitiji primjer su inicijative Sindikata biciklista koje često gradskim vlastima daju smjernice o potrebama te “dvokotačne” gradske populacije. No, i sam Grad Zagreb je svjestan potreba svojih građana i mijenjanja stvari nabolje.
“Najveća promjena u kontekstu zelene infrastrukture Grada Zagreba dogodit će se usvajanjem izmjena i dopuna GUP-a o kojem će odlučivati gradski zastupnici na sjednici Gradske skupštine 11. rujna ove godine. Podsjećamo da je Odluku o izradi Izmjena i dopuna GUP-a donijela Gradska skupština u travnju 2023. godine, i njome su definirana tri glavna cilja ovih izmjena GUP-a: javne potrebe i javni interes, Zagreb zeleniji grad, te revalorizacija i unaprjeđenje prostornih kvaliteta.
Upravo cilj Zagreb zeleniji grad odnosi se na sustavno planiranje novih površina za javne parkove. Svim otvorenim potocima određena je nova namjena (V3), i više se ne planira sustavno zatvaranje potoka. Predviđa se akumuliranje i retencioniranje oborinskih voda, korištenje kišnih vrtova, bioretencija i ostalih krajobrazno tehničkih rješenja upravljanja vodom. Ovim izmjenama GUP-a povećat će se površina javnih parkova za 36 hektara, odnosno za 21 Park Stara Trešnjevka”, kazuju nam iz Grada.
Novi standardi planiranja
Novim Planom se omogućuje primjena novih urbanističkih standarda planiranja, posebno primjena rješenja utemeljenih na prirodi (NBS – Nature Based Solution) što uključuje akumuliranje i retencioniranje oborinskih voda, korištenje kišnih vrtova, bioretencija i ostalih krajobrazno-tehničkih rješenja upravljanja vodom.
“Također ističemo da ove izmjene i dopune GUP-a označavaju zaokret u pristupu praksi izrade prostorno-planskih dokumenata grada zbog načina izrade koji je vođen uz široku participaciju lokalnih zajednica i stručne javnosti te ciljeva izmjena kojima dominiraju teme javnih potreba grada i građana. Tijekom izrade ovih izmjena i dopuna najvažnijeg gradskog planskog dokumenata nositelj izrade, Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, i stručni izrađivač, Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, proveli su sveobuhvatne procese rane participacije koji su započeli još u fazi definiranja ciljeva izmjena plana.
U procese rane participacije bila je uključena šira javnost, mjesna samouprava te stručna javnost. Upravo su građani kroz inicijative i zahtjeve vijeća gradskih četvrti upozorili na glavne probleme i nedostatke u njihovim kvartovima i gradskim četvrtima što je stručni izrađivač analizirao, razmotrio i velikim dijelom prihvatio prilikom izrade prijedloga plana. U tijeku trajanja javne rasprave o izmjenama GUP-a na adresu Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku drživost i strategijsko planiranje pristiglo je 2120 podnesaka. Valja istaknuti da su upravo vijeća gradskih četvrti najsnažnije zagovarala povećanje zelenih površina te je takav tip zahtjeva (prenamjena površine u Z, Z1, Z2 ili R2) bio najbrojniji, čineći preko 27% zahtjeva od kojih je većina i usvojena”, pojašnjavaju nam gradski čelnici.
Tomaševićev zamjenik objavilo veliki poziv svim Zagrepčanima: Sad recite što mislite
Preizgrađeni kvartovi
Daljnji razvoj zagrebačke zelene infrastrukture temelji se na Strategiji zelene urbane obnove Grada Zagreba (SZUOGZ), koja obuhvaća razdoblje od 2023. do 2034. godine. Jedan od najvećih izazova je nedostatak cjelovite mreže zelene infrastrukture, a koju je sve teže i teže razviti s obzirom na to kako se Grad razvijao, posebice u kvartovima koji su danas preizgrađeni i bez dovoljno prostora za nogostup pa i zelenu infrastrukturu. Jedno od nastojanja Grada je na temelju Strategije uspostaviti mrežu zelene infrastrukture od postojećih fragmentiranih zelenih površina, a kako bi se postigao najveći mogući benefit.
Istovremeno, Grad provodi projekt ozelenjivanja gradskih dvorišta putem kojeg (su)financira projekte zelene obnove zapuštenih dvorišta u centru Zagreba. Na temelju javnog poziva, građani su prijavili preko 200 dvorišta, od kojih će se tijekom sezone 2025/26. urediti njih 25, od kojih veći dio sredstvima Grada, a dio iz sredstava projekta ActGREEN.
Dodatan izazov predstavljaju i brownfield područja u Gradu. Riječ je o zapuštenim, neiskorištenim prostorima – bivšim industrijskim, vojnim, prometnim ili javnim površinama – koji su često smješteni na atraktivnim lokacijama unutar grada. Analiza je pokazala da, uz 43 lokacije koje su uvrštene u zagrebački Atlas brownfielda, samo u GIS evidenciji stvarnog korištenja površina postoji još 85 neiskorištenih lokacija. Strategija predviđa prenamjenu dijela brownfield lokacija u zelene površine, parkove i prostore za rekreaciju, uz primjenu rješenja utemeljenih u prirodi. Također se planira privremeno korištenje tih prostora kroz ozelenjivanje, postavljanje urbane opreme i uklanjanje opasnih dijelova. Ključni izazovi uključuju složene imovinskopravne odnose, potrebu za sanacijom tla i koordinaciju velikog broja dionika, kazuju iz Grada.
Područje Paromlina
“Kao jedan od primjera brownfield područja koja Grad već sada nastoji revitalizirati je i prostor Paromlina – centralni gradski prostor koji je desetljećima bio zapušten. Obnova kompleksa Paromlin koji se prostire na 36 tisuća m² obuhvaća četiri povijesne zgrade, uz gradnju dvaju novih objekata, u kojima će se nalaziti prostori za knjižnične djelatnosti, multimedijalne dvorane za izložbe i izvedbe, glazbeni odjel sa studijima za snimanje, kantina, javna garaža s 330 parkirnih mjesta te niz drugih sadržaja dostupnih javnosti. Valja istaknuti i da je Paromlin prvi 100% klimatski neutralan projekt, odnosno zadovoljio je najviše standarde klimatske neutralnosti budući da će imati fotonaponsku elektranu integriranu u zgradu kao i poseban sustav grijanja i inovativni sustav odvodnje. Prostori poput Paromlina, Gredelja, Zagrebpčanke i ostalih predstavljaju “obiteljsko srebro” Grada Zagreba, nalaze se u samom centru Grada i zahtjevaju temeljitu transformaciju kako bi se oplemenili, vratili nazad građanima, a istovremeno ih treba povezati zelenom infrastrukturom.
Grad Zagreb posljednjih godina intenzivno provodi i niz mjera i aktivnosti usmjerenih na očuvanje i širenje zelenih površina. Redovita sadnja novih stabala i autohtonih biljnih vrsta provodi se u svih 17 gradskih četvrti, osobito u područjima koja su prethodno bila nedovoljno ozelenjena, poput Novog Zagreba, Črnomerca, Trešnjevke i dijelova istočnih kvartova. U protekle četiri godine na području grada Zagreba posađeno je 21.840 novih stabala, od čega se 8.000 stabala odnosi na sezonu sadnje 2024./2025., koja je trajala od listopada 2024. do ožujka 2025. godine. Sadnja se odvijala u svim gradskim četvrtima, na javnim zelenim površinama, uz vrtiće, škole, na gradskim grobljima i avenijama.
Nastavak sadnje i ozelenjavanja grada u planu je ponovno od jeseni kada će krenuti nova sezona sadnje 2025/2026. U tijeku je priprema sadnje, odabir lokacija i vrste stabala pri čemu će se kao i do sad prvenstveno voditi računa o maksimalnom izbjegavanju alergenih vrsta. Stabla snižavaju temperaturu za vrijeme toplotnih udara u gradu, bitna su za klimatsku adaptaciju i biološku raznolikost, povoljno utječu na raspoloženje, i povećanjem njihovog broja Zagreb postaje ugodniji za svoje građane. Pregled lokacija i vrsti posađenih stabala javno je objavljen u katastru zelenila Grada Zagreba”, zaključuju iz Grada Zagreba.
Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
