“Takav način posluživanja čisto je zadovoljavajući, hrenovkama ne može biti ništa i svugdje je otprilike tako.”, kazala je jedna od voditeljica DVD-a.
Hrvoje je zamjenik zapovjednika i voditelj djece i mladeži u svom DVD-u Turopolje. Dobrovoljni vatrogasac postao je sa samo pet godina, ništa puno mlađi ili puno stariji od djece koju sada vodi. Naime, čim je postao punoljetan bacio se na ispunjavanje svog sna, polagao je ispit kako bi mogao postati operativni član i izlaziti na intervencije i pomagati ljudima u nevolji.
“Nakon svake intervencije osjećao sam se sretno i zadovoljno jer sam učinio nešto dobro za nekoga. Zbog toga sam odlučio postati profesionalni vatrogasac, odlučio sam stavljati svoj život u opasnost kako bih spasio tuđi, zbog tog osjećaja sreće i zadovoljstva.” rekao je.
Vođenje ovih malih hrabrica nikako nije samo posao, to je privilegija i prilika da se djecu nauči timskom duhu i humanosti, a to pokazuje i žar s kojim ovaj vatrogasac govori o svom poslu.
“Želim mladima pokazati da su vatrogasci heroji na koje uvijek mogu računati, nebitno o opasnosti u kojoj se nalaze.”
Djeca su se cijeli dan natjecala i igrala, dirala su opremu, a nisu dobili pribor za jelo, već su hranu morali dirati prstima.
Nakon svog tog dječjeg truda, volje i želje te ljubavi koju gaje prema vatrogastvu na vatrogasnom natjecanju Hrvatske vatrogasne zajednice za djecu i mladež dočekao ih je prizor koji je mnoge razočarao, ali i razljutio.
Hrenovke u plastičnim vrećicama i temperatura viša od 35 stupnjeva
“Najviše me razljutilo to što su obroke, točnije hrenovke, za natjecatelje dijelili u običnim plastičnim vrećicama, iako je temperatura toga dana bila viša od 35 stupnjeva. Na tako važnom natjecanju posluživanje je bilo lošije nego na nekom naglašujem “običnom” natjecanju koja redovito organiziraju dobrovoljna vatrogasna društva. Čak i na tim natjecanjima ekipama se obroci podijele na pladnjevima zajedno s tanjurima, priborom za jelo i prilozima, dok na ovom natjecanju od svega nabrojenog ničega nije bilo.” govori nam ogorčeni voditelj.
Ovakvo postupanje ga je zabrinulo ponajviše zbog temperatura koje su se toga dana penjale taman do one razine kada se već mozak pretvara u žvaku. Osim toga djeca su se cijeli dan natjecala i igrala, dirala su opremu, a nisu dobili pribor za jelo, već su hranu morali dirati prstima. Djeca ko djeca, nikad ne znate gdje su te male ručice sve bile i što su sve taknule, stoga je razumljivo što se njihov voditelj zabrinuo za njihovo zdravlje.
Zbog ovoga smo kontaktirali i vatrogasnu zajednicu Sisačko- moslavačke županije u kojoj se natjecanje i održavalo.
Njihov predsjednik rekao nam je kako hrenovke sigurno nisu dugo stajale u vrećicama i kako su kupljene uredno, te da nisu bile ni bilu isteka roka trajanja. Tvrdi on i kako su svi sanitarni uvjeti bili po propisima.
Slike koje smo dobili govore ipak neku drugu priču.
Iz ovog DVD-a požalili su se na ovakvo posluživanje hrane, a šokirao ih je odgovor jedne od voditeljica, ona im je kazala: “Takav način posluživanja čisto zadovoljavajući, hrenovkama ne može biti ništa i svugdje je otprilike tako.”
Kako saznajemo, obrok za jednu ekipu sadržavao je jedan par hrenovki za 10 natjecatelja i dva voditelja, te ukupno pet litara soka, a koštao je – 300 kuna.
Žalio se Hrvoje i organizatorima na licu mjesta, ali iz DVD-a iz Popovače koji je natjecanje organizirao, to je demantirano. Kako kažu nikakvih pritužbi na jelo nije bilo, a u iznos koji su platili ne ulazi samo hrana već i pehari i medalje koji su se dijelili najboljima.
“Nije korektno i humano na taj način poslužiti djecu. Na taj način ih se već od malih nogu uči da je dobro biti lakom i da je pametno zarađivati na nevinima.” govori njihov voditelj i čvrsto stoji kod svog stava da se DVD uopče nije trebao prijaviti za natječaj za organiziranje tako bitnog natjecanja, ako su znali da ne mogu ponuditi normalne uvjete za djecu.
Od malih nogu znaju što je hrabrost
Članstvo u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu računa se od 6. godine, ali djeca se mogu uključiti i ranije, međutim za to je potrebna samo želja i volja za treniranjem. Za razliku od ostalih aktivnosti na koje roditelji upisuju svoju djecu, ova je besplatna. Djeca na taj način razvijaju svoje fizičke, motoričke i govorne sposobnosti druženjem, treniranjem i nastupanjem na raznim natjecanjima.
Mali vatrogasci i vatrogaskinje daju sve od sebe, a treninzi su sve samo ne lagani.
“Pa od početka natjecateljske sezone konstantno treniramo i uvijek se pripremamo za iduća natjecanja… Ako je loše vrijeme, na primjer ako pada kiša za vrijeme kada bi se trebao održati trening, trening odgađamo za sljedeći dan. Ponekad čak i prije nego što trening završi znaju me ispitivati kad će biti idući trening.” govori njihov voditelj.
Ima ovdje i djevojčica i dječaka, ne rade se razlike i svi oni srčano treniraju kako bi kući donijeli pehare, a njihov trening malo tko od nas bi prošao.
U kategoriji djece u ekipi se nalazi 9 članova i članica koji su podijeljeni u tri staze po troje, u svakoj stazi dva člana timskim radom moraju prenijeti 2 kante vode do vatrogasne brentače, tada vodu moraju uliti i pumpati, dok prvi član svake staze mora zajedno uz ostala dva člana dotrčati do brentače i otvoriti poklopac za ulijevanje vode. Zatim odmotava cijev s mlaznicom, okreće se prema meti koju mora srušiti mlazom vode. Metu moraju srušiti u što kraćem roku.
Na treningu uvježbavaju nošenje kante, gađanje mete, ispravljaju kaznene greške i uvježbavaju izvršavanje vježbi bez grešaka. Kako voditelj naglašava, kod dobro uvježbanih ekipa grešaka gotovo nikad nema.
Starije ekipe imaju nešto teži zadatak
U kategoriji mladeži također je 9 članova i članica koje čeka nešto zahtjevniji zadatak. Ekipa je podijeljena u dvije grupe, a Hrvoje ih zove “cijevna grupa” i “brentačari”. Kroz svoju stazu imaju razne prepreke poput bazena koji moraju preskočiti, prepreku koja se također preskače, tunel kroz koji moraju puzati, klupu preko koje moraju protrčati. Cijevna grupa kroz sve te prepreke mora razvući i međusobno spojiti četiri vatrogasne cijevi, nakon čega svaki član cijevne grupe mora zavezati 1 vez koji se koristi u vatrogastvu.
Brentačari sve prepreke moraju proći u što kraćem roku kako bi počeli pumpati i gađati metu vodom jer moraju napuniti spremnik mete određenom količinom vode. Nakon što to dovrše, svaki član mora jedan predmet vatrogasne opreme staviti na policu ispred slike tog predmeta. Na treninzima uvježbavaju sve moguće scenarije, kao i prolazak kroz prepreke, brzo razvlačenje cijevi i njihovo spajanje, pumpanje na brentačama i gađanje mete, vezanje vezova, prepoznavanje vatrogasne opreme.
Kod mladeži su greške ipak nešto učestalije jer je staza mnogo složenija, stoga se pažnja posvećuje ponajviše tome, dobrom izvršenju zadataka bez grešaka.
Mnogi dječji snovi postat će stvarnost
Iako se mnogima čini kako je ovo samo aktivnost na koju su roditelji upisali djecu kako bi im popunili vrijeme, malim vatrogascima i vatrogaskinjama ovo je prava ljubav. Njihovi snovi su, jednog dana postati veliki i hrabri vatrogasci, a njihov voditelj u mnogima onog malog sebe, koji je s veseljem trčao na svaki trening i koji danas s ljubavlju obavlja, njemu, najljepši posao na svijetu.
“Ja u svojim ekipama već prepoznajem dosta njih koje vatrogastvo zanima i vjerujem da će ostati vatrogasci i vatrogaskinje kada odrastu. U nekim pojedincima prepoznajem sebe kada sam bio njihovih godina, imaju isti onaj sjaj u očima kada treniraju, vježbaju ili pomažu u radu DVD-a. Drago mi je vidjeti ih kako uživaju u tome baš kao i ja. Nadam da nikad neće izgubiti interes za vatrogastvo, jer na mladima svijet ostaje! “, zaključio je naš sugovornik.
>>> JAVNA VATROGASNA POSTROJBA GRADA ZAGREBA: ‘Najgore su prometne nesreće gdje je prisutna obitelj i stradavanja kolega’ (FOTO)
