Sociolozi prof. Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te dr. Adrijana Šuljok i Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja, napravili su istraživanje o tome zašto se Hrvati (ne)žele cijepiti.
Njihovo istraživanje “Determinants and reasons for COVID-19 vaccine hesitancy in Croatia” (Odrednice i razlozi neodlučnosti oko cjepiva protiv covida-19 u Hrvatskoj) koja je prihvaćena za objavu u časopisu Croatian Medical Journal, nastalo je kao dio projekta Hrvatske zaklade za znanost “Otpornost hrvatskog društva uslijed COVID-19 pandemije”.
Koje su društvene skupine sklonije odgađati cijepljenje?
Istraživanje je provedeno na 765 ispitanika, a s obzirom na to da se radi o panel istraživanju te ispitanike će znanstvenici pratiti neko vrijeme, pa ćemo dobiti i odgovore zašto su se, možda, predomislili, odnosno zašto nisu, piše Jutarnji list.
“Glavni nalazi našeg istraživanja ukazuju na to da više od trećine ispitanika oklijeva ili se definitivno odbija cijepiti protiv covida-19. Najčešće kao razloge navode strah od toga je li to cjepivo dovoljno sigurno, ali i učinkovito”, rekla je za Jutarnji sociologinja Adrijana Šuljok.
Prema njihovom istraživanju, najčešće s cijepljenjem oklijevaju mladi ispitanici i žene, s nižim stupnjem obrazovanja i oni iz manjih naselja. Takva demorafija poklapa se i s inozemnim istraživanjima.
“To su skupine prema kojima bi se trebala usmjeriti kampanja, uzimajući u obzir razloge njihova oklijevanja, tj. odbijanja cijepljenja, ali i razinu (ne)povjerenja koju iskazuju u određene institucije kao potencijalne komunikacijske kanale. Svakako treba imati na umu da se na dio tih građana ne može utjecati, odnosno manje je vjerojatno da će promijeniti mišljenje. Naša studija pokazala je i da su ispitanici koji iskazuju nepovjerenje u znanost skloniji oklijevanju/odbijanju cjepiva”, naglasila je dr. Šuljok za Jutarnji list.
Antivakseri i oni koji se odbijaju cijepiti
Jasno, najzanimljiviji dio istraživanja je onaj u kojem ispitanici navode zašto se ne žele cijepiti.
“Ako dio tih građana iskazuje nepovjerenje u znanost i znanstvenike, kao što pokazuje naše istraživanje, mala je vjerojatnost da ćemo edukacijskom kampanjom, u kojoj ćemo navoditi isključivo znanstvene argumente, postići neki rezultat, odnosno promjenu mišljenja”, smatra dr. Šuljok.
Također, kaže i da su političari pogriješili što nisu iskoristili svoje komunikacijske kanale za promoviranje cijepljenja, ali i za prikupljanje simpatizera.
“Primjerice, naše istraživanje pokazalo je i da su oklijevanju bili nešto skloniji oni ispitanici koji imaju povjerenja u Vladu, što sugerira da bi vladajuća stranka i njoj bliske stranke mogli upotrijebiti to povjerenje i političkim kanalima/porukama utjecati na dio svojih simpatizera koji oklijevaju s cijepljenjem.”
Stožer nije uspio
Komunikacijska kampanja Nacionalnog stožera je promašena, barem se tako čini, prema istraživanju kojeg je s kolegama vodila dr. Šuljok.
“Tome su sigurno pridonijeli i disonantni tonovi koji su dolazili iz Vladina znanstvenog savjeta, kao i dominantan javni narativ da teško obolijevaju uglavnom starije i teško bolesne osobe.Također, podbacili smo u pokušaju da potaknemo građane na cijepljenje, pozivajući se primarno na solidarnost sloganom “cijepi se, misli na druge”, pri čemu nismo uzeli u obzir da građani imaju različite društvene vrijednosti, pa tako i one individualističke te da spremnost solidariziranja s vremenom jenjava zbog pandemijskog zamora.”
Napominje i da je etiketiranje svih onih koji se boje cijepiva zbog, na primjer, nedovoljne istraženosti, samo dodatno “gurnulo” prema antivakserima:
– Etiketiranjem svih, pa tako i onih koji se, primjerice, primarno boje ovog cjepiva jer je novo, razvijeno ubrzanom procedurom, kao antivaksera zapravo ih guramo prema toj skupini “pravih” antivaksera i teoretičara zavjere, što može imati negativne posljedice kroz porast otpora prema “redovitim” cjepivima, kazala je dr. Šuljok.
