Vratili su se u Osijek: ‘U Zagrebu su nas tretirali kao izbjeglice, jadne ljude s istoka zemlje’

FOTO: Marko Prpić

Svoju sreću, zajedno s dvogodišnjom kćerkicom Sofijom, prošle godine pokušali su pronaći izvan Osijeka, u Zagrebu.

Nakon tisuće osoba koje su se iselile iz Osijeka, i to uglavnom u smjeru Irske ili Njemačke, i bračni par Petra Stefanović Major (29) i njezin suprug Daniel Major (30), također su svoju sreću, zajedno s dvogodišnjom kćerkicom Sofijom, prošle godine pokušali pronaći izvan Osijeka, u Zagrebu. No, Petra i Daniel ipak su, unatoč tome što su ondje dobili stalni posao, pronašli razlog za povratak u Osijek. I ne samo to, već će uskoro u Keršovanijevoj ulici otvoriti obrt za čuvanje djece, piše Glas Slavonije.

“U Osijeku sam sedam mjeseci čekala mjesto odgojitelja-pripravnika i nisam ga dobila, a kako Daniel u to vrijeme nije radio, odlučili smo otići u Zagreb. Nismo željeli otići iz Hrvatske, nego smo se odlučili za Zagreb, gdje je suprug u roku deset dana dobio posao pomoćnoga kuhara i dostavljača u vegetarijanskom restoranu. Kad sam krenula na stručno osposobljavanje, počela sam stažirati u jednom od najboljih privatnih waldorfskih vrtića u Hrvatskoj, no nisam se ni profesionalno ni ljudski složila sa sustavom rada. Osim toga, mi smo kao obitelj provodili zajedno sat vremena dnevno, a do posla sam putovala sat i pol i isto toliko natrag. Ubrzo sam shvatila da sam u Osijeku bila nezadovoljna što nemam posla, ali ipak s osmijehom na licu, koji sam u Zagrebu, iako smo se s dvije plaće financijski oporavili, izgubila”, priča 29-godišnja odgojiteljica koja je zajedno sa suprugom početkom ljeta vikendom putovala u Osijek i pripremala teren za povratak. Dobro im je došlo, kaže, što je država napravila pozitivan pomak i povisila poticaj za samozapošljavanje na 35.000 kuna. Odlučili su dati otkaz i unajmiti kuću u Keršovanijevoj te otvoriti “Sofijin kutak”, obrt za čuvanje djece, inače drugi na području Osijeka.

“Zagreb, istina, pruža više šanse, no život je drukčiji, pa smo se, kad smo dobili ideju za otvaranje obrta, ipak odlučili vratiti u Osijek. Ondje su nas gledali kao izbjeglice, jadne ljude s istoka Hrvatske. Istodobno, više nisam mogao čitati o tome kako Osijek propada, o čemu se gotovo svakodnevno piše. Petra i ja plakali smo čitajući takve naslove i odlučili doći kući”, kaže Daniel Major koji se, nakon iskustva rada s djecom, pa i s posebnim potrebama, priprema za polaganje tečaja za dadilje kako bi radio zajedno sa suprugom. Ne zna, kaže, je li ovaj potez hrabrost ili ludost, no draža mu je svaka minuta s obitelji od činjenice da u Zagrebu radi po cijele dane, dobro zarađuje, ali da obitelj vidi tek nekoliko sati. Istog je mišljenja i Petra koja, nakon godinu dana provedenih u Zagrebu, svima koji planiraju otići poručuje:

“Idite upravo onoliko dugo koliko vam treba da biste upili iskustvo, a potom se vratite natrag u Osijek jer ćete pridonijeti svojoj zajednici na najadekvatniji način. Treba otići kako bi se vidjele te razlike između kvalitete života u Osijeku i Zagrebu. I odlazak i povratak nisu nam bili lake odluke, no mi smo ih donijeli i ne žalimo za tim”, kaže ovaj mladi bračni par, piše Glas Slavonije.


Komentari