Svaka njihova riječ dira u dušu
Pjesnička-politička sloboda. Taj pojam, naravno, ne postoji, ali s obzirom na da smo svjedoci kojekakvih izjava vladajućih, mogli bi lako postati literatura. Ili barem priručnik kako uspjeti u politici i istovremeno zadržati umjetnički duh. Dok nije Weltschmerz, dobro je, očito to književno razdoblje osjećamo samo mi građani.
No, vratimo se našim glavnik akterima. Iako odlučuju o budućnosti države i svim prilikama i neprilikama koje tek čekaju hrvatske građane, ovi ljudi duboko u sebi kriju pravo umjetničko i literarno blago, kao da će sutra sjesti u klupe LiDraNa, a ne Hrvatskog sabora. Upravo zato odlučili smo popisati najosjećajnije političke pjesnike koji su se istaknuli svojim izjavama i barem njima ostavili značajan trag.
Jedan i jedini – Milan Bandić
Voljeli ga ili ne voljeli, morate priznati kako je Milan Bandić kao politički lik, jedan jedini i neponovljiv. Upravo se on “naduo ko žabac”, no ipak nije “Batman da leti po gradu”, ali će “pojesti sav snijeg” i zbilja jako voli svoje kumice s placa. Svojedobno je najavio i da će pisati memoare, tako da mu svakako pripada prvo mjesto.
Prekaljeni populist i strastveni ljubitelj fontana, satova i zastava već gotovo dva desetljeća javnost zabavlja različitim izjavama
“Ali sam nesretan, i umjesto da mi Zeleni i vi govorite kako u Novoj Vesi nema nijednog drveta, da nam pomognete da ovaj grad izgleda ljepše i da vjeverica s Jelačić placa dođe do Save penjući se s drveta na drvo. Ja bih vas molio za takav vid opozicije konstruktivne, da pomognete da ovaj grad izgleda ljepše”, govorio je Bandić davne 2007.
Dok su hrvatsku književnu povijest pisali književnici poput Šimića i Krleže, Bandić je odlučio biti nastavak serije usmenih predaja o Zagrebu.
“To je nama suđeno. Mi ne možemo dalje od Jelačić placa. Šta ćemo kad volimo toliko taj asfalt, kad nam dosta bilo kamena, da volimo tolko taj asfalt da se ne možemo od njega otkeljit. Zato sam ja na Jelačić placu furt i kažu da ću dobiti i orden Jelačića bana zato što sam stalno na Jelačić placu.”
“S indignacijom odbacujem monstruozne konstrukcije, objede i laži u Novom listu. Istina je da smo bili na Sljemenu i da smo se autobusom vraćali kroz Vlašku i Palmotićevu, a kada su me pozdravili radnici koji su asfaltirali ulicu rekao sam da rad oplemenjuje ljudski mozak i da marksisti nisu bili blesavi ljudi. Pa neka me sada napadnu da branim marksiste.”
I najdraža po izboru redakcije: “Poručio bih svojim kritičarima i u SDP-u i izvan njega da kada govore o mojim manama, imaju u vidu da ja nisam savršen čovjek. Da sam savršen, bio bih negdje drugdje, a ne na zemlji. Međutim, i tako nesavršen i svjestan svoje nesavršenosti, za razliku od nekih drugih, još sam uvijek najbolji.”
Goran Marić
Ministar državne imovine prilično je romantičarski opisao stanje u HDZ-u, koje je očito doživjelo vrhunac nestabilnosti, a podijeljenost na dvije struje sve je očitija pa su sljedeći potezi odlučujući. No, Marić to ipak gleda s pozitivne strane jer je “život stranke i život općenito poput mora”, što je kazao svojim prodornim glasom u diplomatskom govoru:
“Život stranke, kao i život općenito, jest poput mora: ponekad miran, ponekad namreškan, ponekad valovit. Ovakve okolnosti, ovakvi valovi sastavni su dio života svake stranke. Svakako da takvi valovi štete stranci. Ali mislim da će integralni dio stranke, integralna mudrost, biti alat u prevladavanju ovih događaja i da će se znati zaštititi integritet stranke”, slikovito je opisao Marić.
Odgovorio je i u koju skupinu on spada i je li nezadovoljan stanjem u HDZ-u.
“Osoba s integritetom ne može nikako pripadati pojedincu, već pripada ideji, vrijednostima, tako da ja podržavam uvijek ideje i vrijednosti, a to su temeljna načela Hrvatske demokratske zajednice”, rekao je Marić i prokomentirao potencijalni povratak Karamarka.
“Poštujem svakog pojedinca, poštujem želje svakog pojedinca, ali ne pripadam niti jednom pojedincu”, zaključio je ministar. Izjave zlata vrijedne.
Davor Bernardić
Grijeh bi bio na listu ne uvrstiti Davora Bernardića. Predsjednik SDP-a, poznat i kao promotor hrvatskih proizvoda na Twitteru, zapečatio je prošlu godinu prilično patetičnim govorom u Hrvatskom saboru u sklopu rasprave o nepovjerenju ministru financija Zdravku Marić. Govor je trajao (pre)dugo, a bilo je rečeno malo. Možda tek dobra ideja za školsku zadaćnicu o sjećanjima iz djetinstva.
Oni koji su dobro poznavali Bernardića iz mladih dana sami su ustvrdili da je bio odličan, inteligentan i darovit učenik, no da su ga životne neprilike iz znanosti preusmjerili u politiku, gdje se, sudeći prema šaputanjima iz stranke, nije dobro snašao.
Prisjetimo se njegova govora:
“Sjećam se tog blagog pogleda i dubokog glasa moga oca koji me podragao po glavi kao da me želi smiriti i reći “sve će biti u redu”. Prolazile su godine, dani, prolazile su ljudske sudbine. Sudbine koji su postajali ljudi bez posla, umirovljenici bez zaštite, čak nas je česta škripa guma BMW-a u kasnim devedestima podsjetila da neke stvari nisu krenule dobro. Danas, 20 godina, kasnije ljuljaju se temelji te i takve Hrvatske”, poručio je s govornice.
“Politika je za mene odricanje. Situacija je u Agrokoru bila do jučer dobra. Bio sam sretan kad sam gledao kako je Agrokor kupio Mercator. Bio sam sretan kada sam gledao hrvatski uspjeh. Moramo se veseliti svima koji su u stanju stvoriti vrijednosti. Ali zar ne može ništa u ovoj zemlji proći bez laži?”, retorički je postavio pitanje.
Spomenuo je i zelje zbog kojeg je u javnom prostoru često izvrgnut ruglu.
“Što je s onim malim proizvođačima sokova, krumpira, ako hoćete, i zelja, čije su ruke žuljave i koji su dizali kredite da bi financirali zaduženja?”
“Danas je tim modelom, poznatom iz devedesetih – tko je jamio, jamio, ugrožena kompletna hrvatska stabilnost. Slovenija je donijela Lex Agrokor, novca za plaće možda ima do 31.5. i to ne dosta. Sve odluke ova vlada odgodila je za sutra. Osim Lexa Agrokor. Kad su jaki interesi u igri sve se može”, zaključio je.
“Mi ne želimo neprijateljstvo, nego Hrvatsku jednakih mogućnosti. To ne možemo ostvariti ukoliko se ne vidi pored zdravih očiju. Ja sam uvijek spreman na dijalog. Vidimo kako možemo omogućiti obrazovnu reformu, kako decentralizirati zemlju, kako poduzetnicima olakšati poslovanje, zaštititi radnike. Učiniti da radnici bez obzira na dubinu džepa mogu svojoj djeci platiti školovanje”, kazao je.
“Prvi potez prošle HDZ-ove vlade je bilo pokušaj ukidanja poreznog Uskoka, a prvi zakon je bio Zakon o faktoringu. Da nije bilo pritiska javnosti, porezni Uskok bi bio ukinut odlukom prošle vlade. Prva odluka ove vlade je bila porezna reforma koja je omogućila da onima koji imaju više osigura još više”, nastavio je.
“Ukoliko je tamo imao plaću o kojoj se priča, 60 tisuća kuna, 100 tisuća kuna… Kako je moguće da ništa nije znao? Zar mu zbog toga nije barem malo neugodno. Ovo je pitanje moralne i ljudske odgovornosti. Ovdje je bitan princip, postoji li u Hrvatskoj ikakva odgovornost? Jedan stanovnik mi je rekao sa suzom u očima da mora ići kući razgovarati sa svojim unukom na Skype. Imate li vi obraz? Da imate ne bi govorili da ste u pravu pored jasnih dokaza. Ali da imate odgovornost sami bi otišli i tako pomogli Plenkoviću i HDZ-u”.
Ivan Pernar
Iako ne postoji Facebook stranica Dnevna doza bisera Ivana Pernara, ipak se nadamo da će netko zasuti rukave i počastiti nas s najboljim izjavama na jednom mjestu. Saborski zastupnik Živog zida sklonost dramaturgiji već je pokazao istupima u Saboru, ali i u televizijskim emisijima kada bi odlučio demonstrativno otići nakon samo par minuta.
Teško je uopće i složiti kratki sadržaj njegovih bisera; od njegovih knjiga o tome kako je nastao novac do činjenice da ne zna izračunati PDV. Pernar je na sjednicama Sabora čitao i dijelove iz Biblije putem mobitelima, citiravši dio o farizejima i preljubnicima. Također, osebujni zastupnik poznat je kao zagovornik teorija zavjere koje se kose sa zdravim razumom i protivnik teorije evolucije.
“Kako je nastao kit? Vas uče da je neka krava ušla u vodu i dobila neki sonar. Gdje su ti fosili, trebalo bi ih mnogo biti, ali njih naravno nema”, ustvrdio je “znanstvenik” Pernar koji je mišljenja da je teorija evolucije model koji se uči jer kompatibilan političkim uvjerenjima.
Osim znanosti Ivana Pernara, koji je inače po struci medicinski tehničar, jako zanima i medicina pa se tako našao adekvatnim da ljude odgovori od cijepljenja.
Na pitanje što misli kako bi se mogla osigurati bolja zdravstvena zaštita, Pernar je ‘stručno’ u jednoj emisiji rekao:
“Alternativna medicina je nekad bolja od prave. Cijela rasprava je u tome da je vama netko napunio glavu i rekao službena teorija je jedina prava”, odgovorio je Pernar.
Kada je u pitanju cijepljenje, Pernar i dalje inzistira na tvrdnjama da ono što je iskorijenilo niz bolesti po svijetu, u prvom redu dječju paralizu, nipošto nije nešto čemu bi se sam izložio.
‘Primarijus’ Pernar očito je žestoko protiv cijepljenja, a to je obrazložio još jednom neistinom. Na pitanje zašto je toliko protivnik cijepljenja, jasno je rekao: “Zato jer je u cijelom svijetu cjepivo dobrovoljno. Ne može vas netko prisiliti da se cijepite. Jednoj sam baki dok sam radio u staračkom domu rekao da se ne cijepi i ona jedina nije dobila gripu te godine. Vi gledate stvari crno-bijelo”.
Podsjetimo, cijepljenje je obavezno i zakonom propisano u Sloveniji, Italiji, Grčkoj, Poljskoj i nizu drugih europskih zemalja. Svaka zemlja ima drukčiju kombinaciju obaveznih cjepiva. Na primjer, 13 zemalja EU-a zahtijeva da djeca prime cjepivo protiv dječje paralize, a njih osam propisuju obavezno cijepljenje protiv MMR-a, a u Latviji je, recimo, obavezno cijepljenje protiv HPV-a. Portugal je zadržao obavezno cijepljenje za difteriju i polio, a Belgija samo za polio.
