Umirovljenica iz Zagreba priznala: ‘Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se oporavim od odlaska u mirovinu’

Foto: Josko Ponos / CROPIX

Vjerojatno se dobar dio zaposlenika barem jednom ujutro ustao i uzdahnuo misleći kad će ta mirovina. Svakako ne zbog starosti, već zbog činjenice da imate primanja i slobodno vrijeme koje možete iskoristiti kako vas volja.

No baš ovo potonje umirovljenicima uzrokuje stres. Velika uloga vjerojatno je  kako predvidljivost događaja tako i spremnost na prilagodbu osobe koja odlazi u mirovinu. O niz faktora ovisi činjenica hoće li osoba biti zadovoljna i sretna svojim umirovljenjem ili će joj ono predstavljati stresor koji će joj poremetiti postojanje. A svojim umirovljenjem zadovoljno je 75 posto ispitanika, piše mirovina.hr.

S obzirom da se kod umirovljenja radi o jednoj vrsti krize, odnosno, stresora, pitanje je koliko je osoba pripremljena na odlazak u mirovinu. Prilagodba na umirovljenje ovisi o nizu faktora. Neki od tih faktora su prije svega zdravstveno i financijsko stanje, opći uvjeti života te vrsta prijašnjeg posla. Tu su i postojeći interesi izvan posla te jačina obiteljske i rodbinske mreže i povezanosti.

Kada se završi ‘medeni mjesec’, odnosno stadij euforije zbog slobodnog vremena i ostalih mogućnosti, slijedi stadij razočarenja te preusmjeravanja. Na kraju dolaze stadiji stabilnosti kada osoba postaje svjesnija svojih novih mogućnosti i propadanja starih te završna faza terminalnosti. No, ne prolazi svaka osoba kroz sve faze umirovljenja ni kroz redoslijed kojim su faze navedene.

Umirovljenica Božica iz Zagreba koja je u mirovini dvije godine opisuje kako na proces umirovljenja nije gledala kao na stres, već da je bila sretna jer je cijeli radni vijek obavljala fizičke poslove. Veseli ju umirovljenički život, ali žali se na visinu mirovine.

“Nerijetko moram odlaziti u minus kako bih pokrila sve životne troškove”, rekla je Božica za portal mirovina.hr.

Druga umirovljenica iz Zagreba koja je u mirovni zadnjih petnaestak godina ističe:

“Ne bih rekla da mi je odlazak u mirovinu bio velik stres, ali je bio stres. Voljela sam svoj posao, rutinu koju sam stvorila tih 40 godina kao i radne kolege koji su mi s vremenom postali prijatelji. Odlazak u mirovinu me rastužio jer sam izgubila, meni izrazito vrijednu, rutinu. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se oporavim od odlaska u mirovinu, a zatim nekoliko godina da stvorim novu životnu rutinu i da se priviknem na promjenu”.

Komentari