“Ukoliko dođe do zatvaranja granica i obustave uvoza poljoprivrednih proizvoda, odnosno hrane, Hrvatska će biti gladna budući da više od 70 posto hrane uvozimo, jer smo raselili Slavoniju i uništili poljoprivrednu proizvodnju”, komentirao je Mato Mlinarić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih seljaka situaciju oko epidemije koronavirusa i njezinog utjecaja na hrvatsku poljoprivredu i prehranu stanovništva, dodavši da Hrvatskom vlada uvozni lobi, odnosno uvozna mafija.
Kao primjer navodi podatak da 40 posto tijesta kao gotovog proizvoda uvozimo, dok istodobno s pšenicom ne znamo gdje ćemo. “Smijali su nam se prije nekoliko godina kada smo upozorili da bi Hrvatska zbog prevelike orijentacije na uvoz hrane mogla ostati gladna ako se pojavi nekakva zarazna bolest koja bi mogla obustaviti uvoz, i evo sad se to događa. A sada ćemo vidjeti ima li Vlada išta u Robni zalihama jer će njima morati intervenirati dođe li do nestašice hrane, no bojimo se da u robnim rezervama nema ničega“, kaže Mlinarić.
Podsjeća pritom na fijasko Vladinog operativnog programa za svinjogojstvo i govedarstvo, kojim se poticala gradnja farmi za svinje, da bi iste na kraju ostale prazne jer nismo mogli uvoziti svinje zbog svinjske kuge zbog čega smo ostali bez sirovine za preradu, a domaća proizvodnja nije bila dovoljna pa je na kraju porasla cijena svinjetine dok su potrošači za božićne blagdane ostali bez odojka.
“Tada je Vlada trebala intervenirati s Robnim zalihama, ali nisu imali što staviti na tržište“, ističe Mlinarić. Također navodi i primjer mljekara – 2010. godine smo, kaže, imali 64 tisuće mljekara, a danas ih nema ni pet tisuća.
Prema podacima Nezavisnih hrvatskih seljaka, Hrvatska ima dovoljno samo pšenice, junetine i jaja, a sve ostalo pristiže iz uvoza jer se godinama, kaže Mlinarić, uništava hrvatsko selo i poljoprivreda u kojemu je proizvodnja potpuno stala.
Kao primjer toga navodi cijenu plavog dizela koji se koristi u poljoprivredi i koja je pala na 4,5 kuna što je dokaz pada potražnje jer više nitko ne obrađuje zemlju zbog masovnog iseljavanja. Ipak, svako zlo za neko dobro, kaže Mlinarić i skreće pozornost na primjer Rusije koja se nakon uvođenja sankcija okrenula domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji i danas je samodostatna što se tiče proizvodnje hrane.
