UDOMITELJI OČAJNI! Otišao je njihov anđeo, ne mogu suspregnuti suze: ‘Ne plačem samo ja, plače cijela naša obitelj, plaču i susjedi’

Foto: Ivica Galovic/ PIXSELL

Tuga vlada u udomiteljskoj obitelji u koju je 2-godišnja djevojčica koja je u nedjelju, na Uskrs, preminula u Klaićevoj, došla kad je imala svega tri mjeseca. Teško proživljavaju ove trenutke.

“Ne plačem samo ja, plače cijela naša obitelj, plaču i susjedi, evo i moj brat koji nam je došao izraziti sućut”, rekla je brišući suze s lica majka udomitelja gdje je djevojčica provela dio života.

“Bojim se za nju, ima 85 godina, puno nam ljudi dolazi i ne znam je li netko od njih pozitivan na koronu. Pogodilo nas je ovo zlo koje ni u snu nisam mogao zamisliti”, kaže udomitelj za 24sata prije nego što je briznuo u plač.

“Kad smo došli u bolnicu, vidjeli smo nešto sitno, nije to bila naša bucka, kako smo joj tepali, nije bilo njene bujne kosice, ošišali su je. Kao da nas je čekala da se oprosti s nama, nije htjela otići s ovoga svijeta dok ne čuje naš glas”, govori pa nastavlja:

“Čuo sam da će njeni organi biti donirani, da će ona tako mala i nejaka spasiti nekome život. Valjda je dragi Bog htio da to bude njena misija, premda mislim da je nije trebao uzeti. Nisu je trebali uzeti ni iz Centra za socijalnu skrb, jer da sam znao da će se ovo dogoditi ne bih je dao pa neka mi sude”, uspio je izgovoriti.

Udomitelji, koji su o djevojčici skrbili gotovo dvije godine, dok nije vraćena biološkim roditeljima, na uskršnje jutro dobili su priliku nakratko je vidjeti. Malena je u bolnici tad još bila živa i liječnici su se borili za njezin život.

“Pozdravili smo se s našim anđelom, dotaknuli smo je posljednji put. Nekako smo našli mir kao da nam je poslala poruku da više ne plačemo. Ono malo tijelo što smo vidjeli nije tijelo naše djevojčice, lice joj je neprepoznatljivo. Liječniku smo pokazali njene fotografije, ni on nije mogao vjerovati da je to naša curica”, rekao je tog dana udomitelj.

“Anđeo naš spava… spava beba naša”, rekao je i izrazio zahvalnost što ju je mogli barem nakratko vidjeti.

“Uspjeli smo biti kratko uz nju, dvije-tri minute, i dodirnuti je. Da je barem oči mogla otvoriti da nas vidi. Pitam se je li osjetila moju ruku”, rekla je udomiteljica.


Komentari