U Vinogradskoj preminuo Ponos Hrvatske: Počeo je u Palmi, otac ga ispratio u suzama, na Sljeme se popeo 1700 puta

Foto: Pixabay

Nakon 67 godina redovništva, u KBC Sestre milosrdnice, preminuo je u subotu Isusovac Stjepan Dilber, javlja Informativna katolička agencija (IKA).

Imao je 86 godina, IKA ga ističe kao promicatelja misija. Ispraćaj će biti ovog petka, 10. prosinca, u 11:40 sati na zagrebačkom Mirogoju, dok je misa zadušnica zakazana za 13:00 sati u u Bazilici Srca Isusova, u Palmotićevoj, istog dana.

Dilber se rodio u Rauševcu kod Brestovskog u općini Kiseljak 24. rujna 1939. godine gdje je bio najmlađi od tranestero djece.

Želja za duhovnim zvanjem javila mu se već od ranog djetinjstva, moguće jer su mu starija Ivan i Ilija su stupili u Družbu Isusovu kao redovnici. Uz to je i njihova sestra Vladimira bila franjevka.

Dilber se 1953. prijavio sa svega 17-godina kao kandidat za brata u Družbi Isusovoj u Dubrovniku. Tada ga je međutim kući odvela milicija jer njegov otac to nije podržao, ali kada je Stjepan navršio 18 godina, otac se prestao protiviti i sa suzama je ispratio sina do isusovačke kuće u Borovici. Konačno je Stjepan svoj novicijat 10. veljače 1955. u Palmotićevoj u Zagrebu započeo novicijat.

Pomagao ljudima, volio prirodu

“Službovao je najprije kao vratar i prefekt pripravnika za časnu braću u Zagrebu. Zatim je po četiri godine bio sakristan Sveučilišne crkve u Innsbrucku (Austrija) i minister u kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu. Radio je u izdavačkoj djelatnosti Filozofsko-teološkog instituta u dva navrata, od 1974. do 1980, pa od 1993. do 2006. U međuvremenu je dvanaest godina radio u nuncijaturi Svete Stolice u Beogradu”, ističe IKA.

Stjepanov brat Ilija bio je u misiji u Africi gdje je bio na glasu kao graditelj, a Stjepanovo domišljato prikupljanje maraka i numizmatike, kao i okupljanje mreže dobrotvora, dovelo je do gradnje 22 crkava te nekoliko samostana i škola u Zambiji i Malaviju.

“Misijski ured Hrvatske pokrajine Družbe Isusove koji je vodio br. Stipo pomagao je – i dalje pomaže – i drugim hrvatskim i slovenskim misionarima i misionarkama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Rusiji i Ukrajini, a osobito pomaže župe u Indiji gdje je djelovao o. Ante Gabrić”, piše IKA.

Foto: IKA

Dvojica braće su 2010. za svoj rad u pomaganju misija primili i nagradu „Ponos Hrvatske“.

Uz to, Stjepan Dilber je volio i prirodu. Bio je član planinarskog društva u Markuševcu, a na Sljeme se popeo više od 1700 puta, ni zahtjevniji usponi od toga mu nisu bili strani.

“Volio je društvo i ljudi su voljeli njega, pobožnog, dosljednog i vedrog redovnika”, zaključuje IKA.


Komentari