U većem samoposluživanju u jednom od napučenijih splitskih kvartova u košari na kotače novije proizvodnje bile su uočljive poveće mrlje nepoznatog porijekla.
Kada su prije nekoliko godina znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni podvrgnuli analizi košare i kolica u trgovačkim centrima, nemalo su ostali iznenađeni otkrivenim: od 85 testiranih kolica, na njih čak 72 posto otkrivene su bakterije koje se spominju u kontekstu fekalija, a u skoro pola tih slučajeva radilo se o Escherichiji coli, uzročniku raznih probavnih, želučanih i urinarnih problema.
Šef istraživanja , profesor Charles Gerba izjavio je: “U trgovačkim centrima misle da je dovoljno dezinficirati samo sanitarne čvorove da bi se izbjegla kontaminacija”, dodavši da malo tko razmišlja o držačima i ručkama na kolicima i košarama koje ljudi drže rukama pa kasnije dodiruju lice, usta, oči…
I bez ove znanstvene potvrde, golim okom se kupci mogu uvjeriti u (ne)čistoću te vrste. Koliko vam se samo puta desilo da ste posegnuli za košarom ili kolicima, a u njoj vas dočekali ostaci raznoraznih prehrambenih namirnica, ambalaža,računi, prospekti…
Tragom toga novinari Slobodne Dalmacije išli su istražiti kako se i koliko često peru košare i kolica, te najprije krenuli od toga tko je nadležan za kontrolu čistoće pomagala po trgovinama s kojima su u svakodnevnom dodiru stotine i tisuće ljudi.
Ministarstvo zdravlja se ograđuje
U odgovoru iz Ministarstva zdravlja rečeno im je kako je to posao koji obavljaju sanitarni inspektori, i to u sklopu “nadzora zdravstvene ispravnosti hrane u proizvodnji i /ili na tržištu, uvjeta higijene hrane, objekata, prostorija, postrojenja, uređaja, namještaja, opreme i prijevoznih sredstava za koji se koriste u proizvodnji, i/ili stavljanju hrane na tržište i poduzima mjere.”
Iz Ministarstva su pojasnili: “Čistoća kolica i košara koje kupci koriste u trgovinama za samoposluživanje je uvijek predmet službene kontrole, jer su dio opreme trgovine. Tijekom svakodnevne službene kontrole objekta koji posluje s hranom utvrđuje se higijensko stanje objekta, kolica i košara.”
Uvjeravaju da njihovi inspektori to vrlo revno kontroliraju, doduše, nisu rekli i koliko često na tjednoj ili mjesečnoj bazi, ali lopticu odgovornosti prebacuju na trgovce. Iz Ministarstva su još i poručili: “Obveza subjekta u poslovanju s hranom je da implementira i trajno provodi sustav samokontrole na načelima HACCP- sustava. Istim su propisane operativne upute pranja i čišćenja opreme (kolica i košara). Svakodnevne kontrole propisanih procedura čišćenja treba provoditi subjekt u poslovanju s hranom koji je odgovoran za čistoću objekta, kolica, košara i ostale opreme. Službenom kontrolom se također provodi nadzor nad čistoćom objekta i opreme i sukladno utvrđenom činjeničnom stanju poduzimaju zakonom propisane mjere.”
Trgovački lanci “obavljaju svoj posao”
Prije nego što su odgovore zatražili od vodećih trgovačkih lanaca, i sami su obišli neke od njih. U većem samoposluživanju u jednom od napučenijih splitskih kvartova u košari na kotače novije proizvodnje bile su uočljive poveće mrlje nepoznatog porijekla. U jednom, pak, trgovačkom lancu na kraju grada u kolicima koje su zadužili na parkingu našlo se masu letaka. A posebna priča na trećoj lokaciji bila su autokolica za djecu, koja odavno nisu vidjela barem krpe i metle.
U pisanom odgovoru iz jednog trgovačkog lanca naveli su: “U našim trgovinama se velika pažnja polaže čistoći i urednosti svih segmenata maloprodajnih lokacija što uključuje i košare i kolica za kupce. Upravo zbog toga čistoća kolica i košara prodavaonice redovna je stavka interne kontrole te je regulirana nizom internih procedura.”
Iz drugoga bili su nešto konkretniji s objašnjenjem da u “svojim supermarketima košare i kolica za kupovinu čiste i peru jednom tjedno, a po potrebi i češće po uočavanju bilo kakve nečistoće”. Ovdje pak, za razliku od prethodne konkurencije, spominju i vanjske kontrole nadležnih službi.
Ipak, da to nije česta praksa sanitarne inspekcije uočljivo je iz odgovora koji smo dobili iz trećeg lanca. Oni su rekli: “Čistoća košara i kolica za kupce redovito se interno provjerava i osigurava. Nemamo saznanja o provjeri od strane eksternih nadležnih tijela”.
Iz svega je očito da neki trgovci već duže vrijeme nisu vidjeli sanitarnog inspektora koji bi zavirio u njihova kolica i košare, te da im je ostavljeno da se njihovom čistoćom sami bave, kada to slobodno procjene.
Što kupci misle o svemu?
Nararavno, u cijeloj priči nije moguće zaobići ni kupce i njihovu (ne)kulturu.
Jedan od ogorčenih kupaca naveo je: “Diže mi se želudac kad vidim da djecu stavljaju u kolica, onako s cipelama da gaze i sjede u njima, a ja tu kasnije stavljam kruh, voće i ostalo”.
Na taj dio priče upozorava i dr. Ivančica Kovaček, voditeljica Odjela za mikrobiološke analize hrane i predmeta opće uporabe u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. I sama je prije nekoliko godina sudjelovala u jednom istraživanju čistoće kolica i košara. Rezultati, međutim, nisu bili blizu američkih.
Dr. Kovaček objašnjava: “Našli smo neke enterobakterije, ali ne i one najtoksičnije. Ali da smo ih i pronašli, ne bi bilo čudno, jer djeca hodaju po zemlji i onda po kolicima, dotiču čak i hranu, što svakako nije dobro. Kada je hrana u kolicima, u njima ne bi trebala biti djeca. Velika je sreća što se većina bakterija ne može održati na tim suhim, rešetkastim dijelovima kolica, jer se brzo osuše. Bakterije, kao i sva druga živa bića, za život trebaju vodu. Jedinamogućnost da bi bakterije mogle ostati žive na tim žicama da su kolica toliko organski onečišćena s nekim masnim tvrima koje zadržavaju. Na tim suhim dijelovima bakterije ne mogu preživjeti više od par sati.”
