Studentica poslala oproštajno pismo Plenkoviću: ‘Znate, ja ne živim, ja preživljavam. Više ne želim šutjeti’

Photo: Pixabay/ Ilustracija

Studentica Tamara Kralj napisala je oproštajno pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojem navodi kako odlazi u Irsku jer ona ni njeni roditelji ne mogu si osigurati normalan život te se nada da se nikada neće vratiti u Hrvatsku.

“U ovom tekstu Vas neću zvati premijerom jer ste daleko od toga da zaslužujete tu titulu. Stoga, gospodine Plenkoviću, želim Vas nešto pitati, ali prvo da se predstavim. Imam 20 godina, još malo pa 21. Mama me pitala što želim za rođendan, a ja hoću da mi ona i tata plate jednu stanarinu. Znam da oni to ne mogu. Hoću živjeti u državi koja poštuje svoje građane, očito ni to ne može. Studiram, radim, preživljavam. Ovo zadnje je jako bitno. Znate, ja ne živim, ja preživljavam. Nisam jedna od onih koja okreće svaku kunu dva puta, okrećem svakih 20 lipa. I nisam jedina”, započela je svoje pismo.

Dalje navodi kako joj njezini roditelji ne mogu platiti ni jednu stanarinu, ali ju to ne brine. Sretna je što joj roditelji imaju posao. Jedan radio kao srednjoškolski profesor, najviše s djecom s posebnim potrebama, a drugi kao knjigovođa.

“Znate li koliko su plaćeni ljudi koji rade s djecom s posebnim potrebama u većini europskih zemalja? Kao prosječni saborski zastupnik. Znate li koliko zarađuju u Hrvatskoj? Otprilike isto koliko i ja. A ja sam konobar. Ako pribrojim i ono što mi ostave gosti, ima mjeseci kada zaradim i više od njega”, ističe.

Dodaje kako joj unatoč tome što ponekad zarađuje više od svojih roditelja treba pomoć zbog kredita koje moraju isplatiti.

https://www.facebook.com/volimvk/posts/742273719705040

“Čini Vam se da opisujem jedan težak slučaj obitelji koju su zadesile nevolje? Ne, gospodine Plenkoviću, opisujem situaciju najmanje pola Vaših građana i sugrađana. Da ne govorim o onima kojima je i gore. One koje su stvarno zadesile nevolje pa sada nemaju ni kuću na kojoj bi krov zamijenili. A Vama su očito previše zatamnili prozore na Vašem novom automobilu pa to ne vidite. Zbog njih ovo pišem, zbog njih više ne želim šutjeti”, poručuje.

Kako bi mogla raditi upisala je fakultet kao izvanredni student jer bez posla ne može studirati. Ne može u studentski dom jer je izvanredni student, pa mora u najam stana.

“Mjesečna stanarina je 2500 kn, nas je u stanu dvoje, što ispada 1250 kn za mene, još 1400 kn su naši mjesečni računi, zahvaljujući tome što su u zadnjih godinu dana poskupili struja, voda i plin. To za mene znači 2450 kn. Tu je još i hrana, higijenske potrepštine, sredstva za pranje i čišćenje, tako da je krajnja cifra oko 4000 kn mjesečno”, objašnjava.

Upozorila je na siromašne, ljude bez vode, djecu koja još uvijek nemaju lijekove, što se obrtnicima, poljoprivrednicima i ugostiteljima uzima pola svega što zarade.

“Deseci tisuća siromašnih i dalje kopa po smeću. Oni koji su na rubu toga, kao i ja, šute, rade i preživljavaju jer ne mogu ništa. A kada i neki pojedinac pokuša, pred Vašom Vladom ga dočeka sto ljudi i u suzama odlazi kući jer je napravio sve, a ne može ništa. Sramota ove države nisu uhljebi i njima slični već Vi koji ste im to dopustili”, naglašava.

Nada se da će bar jedna osoba provjeriti sve ovo što je napisala i nada se da će se zgroziti kada shvati da je sve to istina. Nada se da barem jedna osoba neće moći u miru više zatvoriti novine i ne poduzeti ništa.

“Nadam se da ću uskoro za svojom sestrom otići u Irsku. Ali ono što bi Vas trebalo zabrinuti je to što se nadam da se nikada neću vratiti. Ovo nije samo moja priča, ovo je priča svih onih koji su i istoj situaciji, a takvih je previše. Ali za takve Vas nije briga, takvi ne glasaju. Takvi ni nemaju glas. Žalosti me što većina njih prihvaća da su u takvoj situaciji i nemaju se snage boriti. Žalosti me jer su izgubili nadu”,

A moje pitanje za Vas s početka ove priče je, dragi gospodine Plenkoviću, je li Vas sram?”.


Komentari