‘STARCI SE SKRIVAJU U RAZRUŠENIM KUĆAMA’, humanitarac proveo noć u selima oko Petrinje

Photo: Mali Zum

“Gotovo 60 ljudi natiskalo se u jednom jedinom šatoru pored šume, dok su im djeca spavala u autima. Prizor je to koji nikada neću izbaciti iz glave jer već je pala noć, noć kakvu zamišljamo kao viziju apokalipse, uz dodatak da tlo svako malo podrhtava”, govori nam fotograf i humanitarac Mali Zum koji se u utorak sa zagrebačkog Glavnog kolodvora uputio prema potresom pogođenoj Glini. Kako bez “udarca” nije prošao ni Zagreb, javni prijevoz se obustavio pa se beskućnici koji inače dolaze kod Tomislavca po topli obrok koji dijeli Zum nisu pojavili. No, u koordinaciji s humanitarkama Aleksom Ognjenom Hator i Ines Križan pronašao se način da hrana ne propadne.

U kratkom roku osam donacijama punih taksija skupili su se na “Glavnom” i u koloni krenuli prema Glini. Kako se do “grada hrvatske himne” nije moglo doći, Zum je s prijateljima odlučio obilaziti sela oko Petrinje, pošto je razorenom centru već pomogao velik broj volontera.

“Doista sam se začudio kad sam vidio da svaki šator ima izvješenu hrvatsku zastavu. Neki nisu imali dovoljno deka, ali zastava je vijorila”, dodaje humanitarac koji se u jednoj noći nagledao mnogo uplakanih žena i muškaraca koji se svim silama trude da ostanu sabrani. Psihološka pomoć, tvrdi, bit će druga najvažnija stvar koja će se ovim ljudima morati osigurati nakon smještaja. Mnogi od njih još uvijek vuku traume iz rata, a ova katastrofa samo je “točka na i”.

“Još jedno iznenađenje bio je i broj djece u ovim selima koja dosta nastanjuju mlade obitelji”, otkriva Zum koji je humanitarkama u Zagrebu s terena javljao što je neophodno odmah poslati. S druge strane, iznenađenje su bili i stariji ljudi koji su se skrivali po napola porušenim kućama. Unatoč opasnosti, ni oni ne žele napustiti svoje selo.

Photo: Mali Zum

“Na cestama oko sela doista se nisu mogle vidjeti cigle i šuta, mještani su to sami pokupili kroz dan, možda iz straha da ih netko ne izvuče iz njihovih kuća. Jako je teško ući im u glavu i razumjeti o kakvoj se traumi ovdje radi, od potresa ili možda rata”, govori nam i dodaje da su im u ovom trenutku najpotrebnije higijenske potrepštine, točnije četkice za zube i vlažne maramice, kašice za djecu i pelene te konzervirana hrana.

“Jučer smo u jednom trenutku sreli Bad Blue Boyse kojima je nedostajalo hrane za pojedine obitelji. Dali smo im obroke, a oni nama vode koja je nama falila. Taj osjećaj zajedništva stvarno je neopisiv, iako ga često ne viđamo ako doista ne počne ‘gorjeti'”, objašnjava fotograf koji će nastaviti obilaziti pogođena sela. Povećava se i broj napuštenih pasa koje mještani ostavljaju, a posebno ga, kaže, brine što je s ljudima u selima u okolici Gline gdje žive stariji ljudi koji ni nemaju telefone.

“Puno je još posla pred svima nama. Ovo je gore nego ono što smo gledali u Zagrebu. No, trudit ćemo se i dati sve od sebe. Što nam drugo preostaje”, zaključuje Mali Zum.


Komentari