Prošlo je skoro mjesec dana otkad je nestao 26-godišnji Filip Filipović. Njemu se 11. srpnja izgubio svaki trag nakon što je izašao iz nebodera na Trnskom 26 kako bi išao u Dom zdravlja preko puta ceste.
U VI. policijskoj postaji Novi Zagreb tvrde da čine sve kako bi pronašli Filipa, no obitelj nema previše vjere u te tvrdnje jer, kako tvrdi sestra Nikolina, policija ih ne obavještava o napretku istrage i informacije dobivaju na vlastitu inicijativu.
Otac Marko i sestra Nikolina tako su danas MUP-u predali pismo za ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koje su mu već ranije poslali e-mailom.
Pismo obitelji prenosimo u cijelosti:
“Poštovani gospodine ministre,
danas je utorak 6. kolovoza 2019., dan nakon dana kada se obilježava jedan od najznačajnijih datuma cjelokupne hrvatske povijesti. Tako kažu državnici, povjesničari, mediji.
Mojoj obitelji: mom ocu branitelju dragovoljcu, mojoj majci i meni ovaj je dan 26. dan od NESTANKA našeg sina i brata – Filipa.
Filip je ratno dijete, rođen je 12. kolovoza 1992. Moj otac je za njegovo rođenje saznao na bojišnici, omogućavajući ostvarivanje budućeg veličanstvenog 5. kolovoza. Kako mu je vraćeno? Kako je nama vraćeno? Službe kojima je njegov angažman omogućio djelovanje u slobodnoj Republici Hrvatskoj na nestanak njegovog 26-godišnjeg sina reagiraju – šutnjom. Nečinjenjem.
Nama će najvažniji datum biti sljedeći ponedjeljak, 12. kolovoza, Filipov rođendan. Valjda će ga doživjeti. Ne znam. Zašto ne znam? Zato što od Filipovog nestanka u prijepodnevnim satima 11. srpnja 2019. i naše prijave nestanka u poslijepodnevnim satima istog tog dana, nije postupljeno niti napravljeno išta što bi dovelo do Filipovog pronalaska.
U ova četiri tjedna od Filipovog nestanka osobno smo na policiji, u VI. policijskoj postaji, bili u nedjelju 14. srpnja 2019., u subotu 20. srpnja 2019., u četvrtak 25. srpnja 2019., 31. srpnja 2019. i danas, utorak, 6. kolovoza 2019. U subotu 20. srpnja 2019. te u četvrtak, 25. srpnja 2019. uopće nismo primljeni, nego otpravljeni s obrazloženjem da nema službenika koji bi nas mogao primiti.
Upiti službenika mojoj obitelji i meni, kada su nas primili, bili su: “Što vi imate za nas? Što nam vi možete reći?”
Gospodine ministre, mogu Vam reći sljedeće:
– dana 12. srpnja 2019. otac je osobno obavijestio zdravstvene ustanove u kojima je Filip bio zaprimljen te provodio programe,
– dana 13. srpnja 2019. u organizaciji obitelji postavljeni su plakati na području Grada Zagreba te telefonskim putem te putem elektroničke pošte obaviještena Hrvatska gorska služba spašavanja, a putem Udruženja taksista Grada Zagreba dispečerom poslana obavijest taksistima o nestanku s podacima,
– dana 14. srpnja 2019. u organizaciji obitelji postavljeni su plakati na području Grada Zagreba, putem elektroničke pošte obaviješten Hrvatski lovački savez sa zamolbom za pomoć u traženju Filipa te putem elektroničke pošte obaviješteno dopisništvo tiskovine/novina 24 sata,
– dana 15. srpnja 2019. u organizaciji obitelji postavljeni su plakati na području Grada Zagreba te dana izjava za Z1 televiziju, koju su dalje prenijeli portali Jutarnji list, Večernji list, N1, RTL,
– dana 16. srpnja 2019. u organizaciji obitelji postavljeni su plakati na području Grada Zagreba,
– dana 18. srpnja 2019. kontaktiran Zavod za sudsku medicinu Zagreb,
– u razdoblju 16. srpnja 2019. – 21. srpnja 2019. obitelj je angažirala privatnog detektiva za pomoć u traganju za Filipom,
– dana 24. srpnja 2019. na zamolbu obitelji Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u suradnji s Udrugom hrvatskih cestovnih prijevoznika svim vozačima odnosno djelatnicima poduzeća koja su članovi udruge, a koja obavljaju djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta (tuzemno/inozemno) dostavljeni su informacije i dokument s podacima o Filipu,
– dana 1. kolovoza 2019. – članak u Jutarnjem listu o Filipovom nestanku,
– dana 2. kolovoza 2019. otac je osobno obišao skladišta na području Žitnjak (robni terminali),
– dana 3. kolovoza 2019. otac je osobno obišao pogone na području Radničke ceste/odvojci za Kanalski put, skladišta i terminale u Čavićevoj ulici, hladnjače i veletržnicu Žitnjak,
– dana 6. kolovoza 2019. otac je osobno provjerio na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje status i zadnje Filipovo javljanje (2. srpnja 2019.) te gradilišta kod Američke škole u Središću i novog stambenog bloka u Središću.
U prvih 10 dana od Filipovog nestanka otac je samostalno obišao Grad Zagreb u noćnim vremenskim razdobljima od 22 sata do 5 sati, po noćnim busevima i tramvajima.
Obavijestili smo katoličke zajednice i misije na području Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i SR Njemačke.
Prilikom postavljanja plakata, s nestankom su upoznati djelatnici zagrebačke Čistoće i vatrogasci.
To je ono što smo mi poduzeli. To je ono što je bilo u našoj moći. To su resursi kojima smo mi raspolagali.
Moj brat je magistar fizike. U veljači ove godine diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu – Fizički odsjek. Moj brat je mlada, pametna, inteligentna, visokoobrazovana osoba. Novi Nikola Tesla? Ne znam. Možda. Međutim, Filip je svakako vrijedan traženja. Filip je vrijedan vremena. Filip je vrijedan ljudi i resursa. Filip nije broj. Filip nije stavka u statistici.
Netraganje za Filipom ne može se opravdati. Ničime. Ni manjkom ljudstva ni manjkom resursa. Znate zašto? Zato što sam ja svojedobno radila poslove i obavljala zadatke tri radna mjesta. Posao je bio napravljen. Znate zašto? Zato što se ostajalo prekovremeno, radilo vikendom i blagdanima, u uredu i od kuće. I bilo je napravljeno. I bilo je spremno u zadanim rokovima. I nije bilo opravdanja.
Sjedeći danas, u utorak 6. kolovoza 2019., oko 50 minuta u čekaonici VI. policijske postaje i čekajući policijskog službenika da primi oca i mene, dvije budale pune nade da se, od zadnjeg razgovora, u srijedu 31. srpnja 2019., postupilo po dogovoru (da će policija zatražiti snimke Autobusnog i Glavnog – Željezničkog kolodvora za dan nestanka), da je upućen neki dopis nekome, vidjela sam koliko je ljudi predalo i koliko predaje zahtjeve za odjavu prebivališta s namjerom trajnog odlaska iz Hrvatske u Irsku i Njemačku. Ophođenje prema mojoj obitelji i meni u slučaju koji se dogodio mojoj obitelji daje mi odgovor na pitanje zašto ti ljudi odlaze. Slučajna država. Slučajnom se učinila i meni danas nakon 26 dana neizvjesnosti jer nije napravljeno ništa s ciljem da moj brat bude pronađen.
Ova četiri tjedna samo slušamo obrazloženja zašto se nešto nije poduzelo, zašto se ne može/neće poduzeti, a nisam čula niti vidjela da je učinjen neki napor koji je rezultirao jednim: napravilo se! Kako se može očekivati da će se dobiti informacija ako nije zatražena?! Oni koji mogu ne traže i ne kucaju. Mi smo tražili i mi smo kucali te nam sada jedino preostaje vapiti od nemoći!
Što uopće reći na činjenicu da službenici postaje u kojoj je nestanak prijavljen, koja taj nestanak vodi, ne znaju i “ne trebaju znati jer im to nije u opisu posla” jer su službenici koji sjede na porti?! Da pored njih prođe osoba čiji se nestanak kao spis predmeta vodi u toj postaji, oni to ne bi niti znali! Kako ćete tražiti nekoga kada nemate pojma da se nestanak te osobe vodi u toj postaji?! Zar ste manje policijski službenik ako sjedite na porti i zato to ne trebate znati?! Jer je to “neki” nestanak?!
Latinska izreka “qui tacit, consentire videtur” u rimskom pravu označavala je da ste suglasni s pravnim poslom, ako na njega niste izrekli prigovor. Šutnja je značila pristanak.
Nadam se da Vi nećete svojom šutnjom pristati na ovo nečinjenje.
Čudo ne tražim od Vas niti od službi kojima ste nadređeni. Čudo molim jedino od Boga.
Međutim, ono što tražim, što očekujem, što sada već preklinjem jest da netko negdje napokon od službi ima nekakav plan na koja vrata pokucati, što tražiti i po tome planu postupati.
Ništa više, ali i ništa manje od toga.
S poštovanjem”, napisala je obitelj.
