Tog kobnog 29. prosinca 2020. godine, život na Baniji zauvijek se promijenio. Nakon jakog potresa dan prije, u utorak točno u 12.19 sati uslijedila je katastrofa. Sisačko-moslavačku županiju pogodio je potres magnitude 6.2 prema Richteru. Apokaliptični prizori iz Petrinje, Gline, Siska i okolnih mjesta zavili su cijelu Hrvatsku u crnu.
Ova strašna nepogoda mnoge je ostavila bez krova nad glavom, a neke i bez članova obitelji. Danas, točno godinu dana nakon razornog potresa, prisjećamo se onih koji su u njemu izgubili život. U Majskim Poljanama kod Gline poginulo je petero osoba, u Žažini jedna, a u Petrinji je smrtno stradala 13-godišnjakinja Laura Cvijić, ujedno i najmlađa žrtva. Pored Laure, živote su izgubili Mario i Franjo Tomić, Dušan Bulat, Mile Jurković i Darko Kožić iz Majskih Poljana te Stanko Zec iz Žažine.
Tjedan dana prije potresa, Laura je slavila 13. rođendan
Samo tjedan dana prije potresa, Laura je s obitelji i prijateljicama proslavila 13. rođendan. U kući je tada vladalo veselje. Nitko nije ni slutio da će to Lauri biti posljednji rođendan. Djevojčica se tog kobnog 29. prosinca nalazila u zgradi, a nakon što je tlo podrhtalo sve se srušilo. Iako su ju mještani brzo izvukli iz ruševina, Lauri nije bilo spasa. Ubrzo su se čuli jecaji i vriskovi, a s obitelji Cvijić tugovala je cijela Petrinja.
U Majskim Poljanama svakog sata sve veća tuga
Nešto malo dalje, u Majskim Poljanama, selu pokraj Gline, tog su dana iz sata u sat stizale vijesti o poginulima. Čak petero ljudi u mjesto od svega dvjestotinjak stanovnika, izgubilo je život u ovoj nepogodi. Među njima su otac i sin, Mario i Franjo Tomić. Mario je radio u Kaznionici u Glini kao pravosudni policajac, a Franjo je dočekao mirovinu kao domar u školi. U Majskim Poljanama živjeli su od sredine 90tih. Tog 29. prosinca, Mario je bio u kući zajedno s ocem, a njegova supruga i majka bile su na poslu. U potresu su život izgubili zbog urušavanja krova.
U kući razrušenoj do temelja poginuo je 62-godišnji Mile Jurković. Pokupio je unuke, sina i njegovu suprugu te ih tjerao da izađu iz kuće. Oni su prošli bez ozljeda, a nesretni Mile, umro je na kućnom pragu.
Par kuća dalje, živio je dvadesetogodišnji Darko Kožić. Kada se mladić vratio u svoj dom, na njega se srušio strop. Darku nije bio spasa, a u kući je bio sam. Za Dušana Bulata na noge se diglo cijelo selo kako bi mu pomogli nakon prvog potresa. Nažalost, Dušan nije dočekao obnovu svog doma te je poginuo u ruševinama dan poslije.
Orguljaš poginuo u razrušenoj crkvi
Mještani Žažine u potresu su ostali bez svog orguljaša Stanka Zeca. U trenutku potresa nalazio se u crkvi. Vrijedni Stanko je išao prekriti orgulje kako bi ih zaštitio. U crkvi Sv. Nikole i Vida tada se nalazilo još nekoliko ljudi, a svi su preživjeli osim Stanka.
„Ja sam se odazvao, ali Stanko nije. Od njega nije bilo čuti ni glasa, vjerojatno je odmah umro. Zvali su hitnu koja je došla za desetak minuta“, ispričao je Božidar za Večernji koji se također u trenutku potresa nalazio u crkvi, a prošao je s lakšim ozljedama. Stanko je iza sebe ostavio ženu i tri sina, a Žažina ga pamti kao čovjeka koji je uvijek pomagao.
