PSIHOTERAPEUTI ZABRINUTI ‘Kome je u interesu vođenje djece po bolnicama i prolaženja kroz sustav etiketiranja liječničkim dijagnozama?’ 

Ilustracija: Pixabay

Hrvatska komora psihoterapeuta i Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske upozoravaju na Konačni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije. Ističu kako pandemija koronavirusa, osim očitijih zdravstvenih i socioekonomskih posljedica, ostavlja značajne posljedice na naše mentalno zdravlje koje ćemo osjećati godinama;

“U zemlji koja demografski propada, iz koje ljudi iseljavaju i u kojoj kronično nedostaje visokoobrazovnih stručnjaka, hrvatska Vlada odlučuje u potpunosti ignorirati stavove struke (Hrvatsku komoru psihoterapeuta, Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske te glas ostalih stručnjaka iz strukovnih komora unutar sustava socijalne skrbi), te Konačnim prijedlogom Zakona o djelatnosti psihoterapije diskriminirati i javno poniziti jedan dio stručnjaka iz područja psihoterapije, onemogućujući im obavljanje djelatnosti, degradirajući njihove međunarodno priznate diplome i edukacije.

Konačni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije zajamčeno pravo na slobodu izbora zanimanja pretvara u prazno slovo na papiru, jer se, umjesto prava utvrđenih i zajamčenih Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga te Direktivom EU 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije, predloženim zakonskim tekstom jamči upravo suprotno: ograničavanje slobode izbora zanimanja! A mogućnosti pokretanja i obavljanja djelatnosti jamči se samo određenim strukturama.

Isto tako, nije uvažena još jedan bitna pravna norma, a to je sustav ESCO (Europske vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja) Europske komisije, koji radi jasnu razliku između psihoterapije, psihologije i psihijatrije.

Nužno se nameće i pitanje kome je u interesu nametnuta obveza vođenja djece po bolnicama i institucijama te prolaženja kroz sustav etiketiranja liječničkim dijagnozama?

Psihoterapeut, odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima, ima potrebna znanja i tehnike procjene kako bi donio odluku koje dijete treba psihoterapijski tretman, a koje dijete treba uputiti drugom stručnjaku – jer imaju obvezu specijalističkih dodatnih znanja. Ovim člankom, ta odluka se prebacuje na liječnike koji nisu specijalizirani za suptilnosti znakova problema emocionalne prirode i razvoja ličnosti. Uz dodatno naglašavanje kako u Republici Hrvatskoj postoji izuzetno mali broj liječnika specijaliziranih za psihičke bolesti ili emocionalne teškoće djece i adolescenata što bi dodatno otežalo potrebitoj djeci i adolescentima pristup inicijalnoj procjeni pa onda i upućivanju na psihoterapeutski tretman” poručuju psihoterapeuti.

Nelojalna konkurencija

“Također se, neovisno o brojnim primjedbama i prijedlozima struke u postupku e-savjetovanja, nije ni približno imalo na umu kako bi predloženi zakon trebao imati “ugrađena” rješenja za sprječavanje nelojalne konkurencije i osigurati ravnopravnost u obavljanju djelatnosti, kao što je to uobičajeno za svaku samostalnu (gospodarsku) djelatnost, a što dodatno ukazuje na krivo sagledavanje same biti i specifičnosti psihoterapije i kao discipline i kao djelatnosti.

Pritom je nadasve upitna predviđena ovisnost aktivnosti Komore o prethodnim suglasnostima Ministarstva, jer je navedeno kontradiktorno s odredbom  čl.16. prijedloga Zakona, koji definira Komoru kao samostalnu i neovisnu strukovnu organizaciju. Naravno da mora postojati nadzor nad radom i aktivnostima Komore, ali se samostalnost i neovisnost strukovne komore ne može uvjetovati i ograničavati prethodnim suglasnostima Ministarstva, posebice ukoliko u tome ne sudjeluju vrhunski neovisni stručnjaci iz područja psihoterapije.

Konačni prijedlog Zakona samo dodatno potvrđuje kako osnovna svrha donošenja novog zakona, nije usklađivanje s propisima Europske unije i osnovnim aktom psihoterapije tj. Deklaracijom  o psihoterapiji iz Strasbourga, već se radi o “usklađivanju” s interesima odabranih “struktura” i jačanju njihove pozicije, uz istovremeno relativiziranje preostalog dijela struke te onemogućavanje pokretanja i obavljanja djelatnosti psihoterapije osobama, koje su to pravo već stekle sukladno odredbama Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga.

Predloženim zakonskim rješenjem se de facto dehumanizira i cjelokupna struka jer se očito zanemaruju potrebe velikog broja ugroženih, kojima se zbog nedostatka stručnjaka neće moći osigurati pomoć i podrška, koja im je u ovim vremenima više nego neophodna. Iako svi svjedočimo porastu nasilja te traumama djece i odraslih izazvanim posljedicama potresa te socijalnim i gospodarskim previranjima u zadnje dvije godine, istovremeno se u Republici Hrvatskoj predlaže Zakon koji onemogućava i ograničava rad velikom broju dugogodišnjih stručnjaka u području psihoterapije” stoji u priopćenju.

Komentari